Unutarstranačka demokratija često se ističe kao osnovni stub modernih političkih stranaka, ali praksa pokazuje da je u domaćem političkom životu ona više izuzetak nego pravilo.
Posljednji primjer iz Partije demokratskog progresa (PDP) – sukob između predsjednika stranke Draška Stanivukovića i šefa poslaničkog kluba u Narodnoj skupštini RS Igora Crnatka ( uz dodatak, da im to nije prvi put ) – još jednom otvara pitanje da li se u političkim partijama u BiH tolerišu drugačija mišljenja ili se brzo sankcionišu odstupanja od “zvanične linije” i “stava partije”.
Povod za ovaj aktuelni sukob postala je Crnatkova objava na Facebooku, u kojoj je javno problematizovao milionski tender za zamjenu LED rasvjete u Banjaluci, sugerišući da posao ima “mnogo čudnih karakteristika” i da se mora dodatno preispitati zbog potencijalne netransparentnosti i mogućih zloupotreba.
“Obaveza da zaniteresovane firme moraju imati promet od 60 miliona, koja može izgledati kao primjer pokušaja diskvalifikacije konkurencije, podatak iz idejnog projekta da je predviđeno poskupljenje elektirčne energije 5% godišnje u narednih 15 godina i mnoge druge neuobičajene inormacije oko ovog posla zahtjevaju da se stvari do kraja raščiste prije konačne odluke.
Ušteda električne energije prelaskom na LED rasvjetu je u svijetu odavno poznata i korisna praksa, ali se mora otkloniti svaka mogućnost da se dobra ideja zloupotrijebi i da neko, skrivajući se iza ušteda koje će biti ostvarene, sebi osigura ekstra profit, preko leđa građana Banjaluke” napisao je Crnadak
Reagovao je predsjednik PDP-a Draško Stanivuković, u jednoj emisiji, poručivši da se “ne može pisati po Fejsbuku šta kome padne na pamet” i da demokratija treba da postoji – ali unutar stranke.
„Kada stranka zauzme stav, po tom se stavu postupa. Ako u stranci svako može izaći i pričati svašta, onda to nije demokratija unutar stranke, nego raštimani orkestar. Mora se znati red, hijerarhija i ko je predsjednik“, rekao je Stanivuković, ne isključivši mogućnost sankcija, ali naglasivši da poštuje Crnatkovu dugu političku karijeru.
Ovo nije prvi put da su njih dvojica javno razmjenjivali oštre poruke, ali je razlika što je sada Stanivuković u poziciji predsjednika partije – poziciji iz koje je već ranije pokazao spremnost da nameće jasnu liniju lojalnosti.
U ovom kontekstu sukoba unutar PDP-a neminovno se nameće poređenje sa prethodnim većim isključenjima unutar PDP-a, poput onih koje su doživjeli nekadašnji funkcioneri Branko Dokić, Saša Čekrlija i Milko Grmuša. Ipak, kako ocjenjuju analitičari, situacija s Crnatkom ipak se u mnogo čemu razlikuje.
Politikolog Stefan Blagić u izjavi za portal BUKA podsjeća da je većina domaćih stranaka, izuzev eventualno SDS-a, daleko od istinske unutarpartijske demokratije:
„Kada govorimo o unutarstranačkoj demokratiji, mislimo na to da odluke ne donosi jedan čovjek ili jedan uzak krug ljudi. Kod nas je to gotovo redovna praksa. Slučaj sa PDP-om nije suštinski drugačiji. Ipak, ono što je Branislav Borenović radio kada je isključivao pojedine članove moglo se donekle razumjeti jer se tada nalazilo u osjetljivom predizbornom trenutku, kada se pokušavalo disciplinovati redove u vezi s kandidaturom za gradonačelnika Banjaluke.“ ističe naš sagovornik.
Podsjetimo, bivši predsjednik PDP-a Branislav Borenović juče je priznao da je ON isključio trojicu pomenutih političara a ne Stanivuković kako se sugerisalo.
“Pa mogu reći – rijetkih političkih partija, ima ih, još ne mogu da kažem da smo jedini – koja je uvijek baštinila neku vrstu prava na mišljenje i stavove. Ali kad se nešto dogovorimo, naravno, u partijskim organima, onda se to poštuje. Neki te stavove nisu poštovali – evo, ponoviću, pošto su se u nekim medijima zlonamjerno pojavile neke vijesti vezano za to kako je Stanivuković isključio nekadašnje članove PDP-a: gospodina Dokića, gospodina Grmušu i, mislim, gospodina Čekrliju. Nije on. Ja sam ih isključio. Predložio isključenje ljudi koji su prekršili osnovni demokratski princip postojanja jedne organizacije. Pa ne možete vi podržati drugog kandidata – ne mora imati vlastitog kandidata svoje stranke. To se nikad nije desilo. To je za mene nevjerovatno. Ja govorim o tom osjetljivom dijelu, ne ovo… Vi znate da se između izbora svako ima pravo na svoje različite stavove, i uvijek je to bilo u PDP-u. I to je bilo zaista dovoljno. I ja mislim da, što se tiče toga, PDP je potpuno, potpuno miran” naveo je Borenović.
Blagić, međutim, naglašava da je situacija s Crnatkom drugačija jer se on ne protivi ideji stranke, već ukazuje na konkretne potencijalne nepravilnosti u javnom poslu:
„Crnadak s punim pravom otvara pitanje ogromnog tendera za rasvjetu i traži da se sve provjeri. U demokratskoj stranci to ne bi smjelo biti problem. No, prema svemu što smo do sada vidjeli, čini se da Stanivuković ne želi da dozvoli bilo kakva odstupanja. Kakav će biti epilog, ostaje da se vidi – moguće je da Crnadak neće biti isključen, ali teško je bilo šta sa sigurnošću prognozirati“, zaključuje Blagić.
Slučaj Crnadak ponovo stavlja pod reflektor duboko ukorijenjen problem unutarstranačkog jednoumlja i nespremnosti lidera da trpe drugačije glasove uma koji odstupaju od zvanične naracije. Da li je PDP zaista drugačiji od drugih ili se i ova stranka, pod novim rukovodstvom, polako pretvara u još jednu političku strukturu u kojoj se glas lidera ne dovodi u pitanje – pokazaće upravo način na koji će završiti „afera LED rasvjeta“, ali i status Igora Crnatka unutar partije. Ako je istinska demokratija ono na čemu PDP želi da gradi svoj identitet, onda se za kritiku i dijalog mora imati više razumijevanja, a ne manje.