U nastavku vam prenosimo i njen stav.
“Dragi moji Bišćani,
Jedna meni
veoma draga osoba iz Bihaća javila mi se ovih dana sa molbom da vam se u
njeno ime obratim. Član njene porodice nedavno je ležao tri sedmice na
odjelu Neuropsihijatrije kantonalne bolnice Dr. Irfan Ljubijankić u
Bihaću.
NE treba (Ili treba) napominjati da smo možda jedini grad na
svijetu gdje su neurologija i neuropsihijatrija pod jednim krovom, gdje
pacijenti koji se oporavljaju of moždanog udara dijele sobe sa teškim
psihijatrijskim i mentalno neuračunljivima…
Ali razlog mog javljanja je
stanje u kojem se ovaj odjel nalazi I ponašanje doktora I osoblja koji
ovdje rade.
Ja već godinama NE živim u Bihaću, ali
je Bihać uvijek bio i ostao moj grad i to mi daje slobodu i pravo da
kao prava i rodjena Bišćanka kažem šta imam.
Ljetos
sam imala priliku da posjetim mamu moje prijateljice koja je ležala na
zaraznom odjelu I tad mi se to nije učinilo toliko loše. Kad sam
izašla,moj komentar je bio da je sve prilično staro ali da je odjel čist
i uredan, vidi se da “ima reda” , a i osoblje je bilo koliko toliko
ljubazno. Kasnije Sam saznala da najveću zahvalnost za to ima Dr.
Nevzeta Ibrahimpasic.
No, pravi šok je nastupio kad Sam vidjela slike neuropsihijatrije. PA Je li to stvarno moguće? 21 vijek ???
Odnos prema pacijentima, porodicama….. 3 pune sedmice taj doktor S. … nije otvorio vrata sobe tog pacijenta.
Kakav je to doktor da ga ljudi moraju po gradu ganjati za dijagnozu i moliti
za otpusno pismo???? I kad ta osoba, kao što bi svako ko iole malo mozga u
glavi ima, traži da svojevoljno bude otpušten, i samim tim sebi
potpiše smrtnu kaznu. Što znači, nemožes više nikad biti primljen na taj
odjel (ne dok on drži glavnu rijec), nemaš pravo na mišljenje drugog
ljekara….nemaš pravo na osnovno ljudsko pravo- pravo na liječenje.
Poslala
Sam slike kantonalnoj I federalnoj inspekciji ,oni traže moje ime???
Zar je moje ime bitno?? Jeste, da znaju po kome će udariti! Vi moje ime
možete I'll ne morate objaviti.
Ja vas većinu
poznajem lično, Ono što tražim od vas, kao gradske djece, Bišćana, ljudi do
kojima je stalo do ovog grada i njegovih ljudi ( a ne čiji ce konj
pobdjediti na Bakšaiskim trkama ) je da za dobrobit sviju NAS objaviti
slike ovog odjelu, ne trebate obljavljivati ni moju priču jer vjerujem
da ih takvim ima na hiljade.
Odavno je ljudski život kod NAS izgubio svaku vrijednost….ali eto čisto,iz neke moralne
obaveze prema svim ljudima koji misle da se bihaćka bolnica renovirala i
izgradila od silnih donacija koje su dobili nakon požara . Dobili Ili
ne- novac sigurno nije otišao u prave ruke.
Žao
mi je svih zaposlenih koji rade u ovakvim uvjetima, ali bez obzira na
sve, svoje nezadovoljstvo I frustracije ne bi smjeli prenositi na
pacijente.
Kao sto rekoh,moje pismo je nebitno ali vas molim još jednom objavite slike.
Hvala vam unaprijed,
Veliki pozdrav cijeloj ekipi portala”