Jedino u čemu se sve strane u BiH slažu jeste da je Dejtonski sporazum donio mir dok su o daljoj sudbini ovog dokumenta mišljenja u velikoj mjeri suprotstavljena. Podjele se najbolje vide i u određenju države prema Dejtonu: u ponedeljak, 21. novembra, u RS je neradni dan, a u Federaciji BiH kao da se tog datuma ništa značajno nije dogodilo.
Dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci Vitomir Popović smatra da niko u BiH nije dobio ono što je očekivao od Dejtonskog mirovnog sporazuma. Popović priznaje da je Dejton dao rezultat time što je zaustavio rat, ali je i dalje na snazi polarizacija između RS i FBiH.
– Federacija smatra da Srpska treba da nestane, da dođe do centralizacije BiH, kao što je bilo pre 1991. godine. Takođe, ni odnosi u samoj FBiH nisu riješeni. Da je došlo do definitive podjele 1995. Dejtonskim sporazumom, smatram da bi sada saradnja između RS i BiH bila mnogo bolja – kaže Popović.
On primećuje da institucije u BiH uglavnom ne funkcionišu, iako je na državni nivo prenijeto mnogo nadležnosti sa entiteta.
– To može da uputi na zaključak da će se situacija zaoštravati i da će voditi u pravcu raspada ove bivše jugoslovenske republike ako ne dođe do decentralizacije i do većeg stepena međusobnog uvažavanja entiteta – zaključuje Popović.
Profesor sociologije na Banjalučkom univerzitetu Braco Kovačević ocenjuje da samo mali broj ljudi u BiH i RS živi bolje nego 1995. godine.
– Došlo je do strašnog socijalnog diferenciranja stanovništva na izrazito siromašne na jednoj strani, a na drugoj, preko političkih partija, do bogaćenja takozvanih političkih elita. Takođe, dobar dio ljudi koji rade žive dobro zahvaljujući kreditima. U ekonomskom smislu izgledamo poput Grčke. Pitanje je dana kada će sve da popuca. Dovoljni su sitni potezi Volstrita ili nekih sličnih institucija koje kontrolišu banke i druge finansijske institucije – uvjeren je Kovačević.
On kaže da su ljudi 1995. u mir ušli sa velikim optimizmom, da će stvari biti bolje na socijalnom i ekonomskom planu. Međutim, dodaje Kovačević, pod pritiskom MMF i Svjetske banke, došlo je do privatizacije državne svojine, koja se, kao i u svim zemljama tranzicije, pretvorila u – strahovitu pljačku.
– Osim ovoga, malo se toga u međuvremenu promijenilo. I dalje su ostali politički i nacionlani antagonizmi, međusobne mržnje, netrpeljivosti i nepovjerenje naroda, ali i političkih lidera. Jedino je Dejtonski sporazum izmjenjen tako što je dosta ovlašćenja RS prenijeto na nivo države pod pritiskom međunarodne zajednice – kaže Kovačević.
Direktorka Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva Sanja Vlaisavljević smatra da je najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma što je donio mir, ali i da “sve ono što se dešavalo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nedvosmisleno ne donosi ni mir ni stabilnost”.
– Nažalost, neprestana insistiranja na promjenama Dejtonskog sporazuma i nepoštovanje slova Dejtona ne doprinosi dobrobiti BiH i toga su svjesni svi. Ako postoji politička volja, prije svega da se RS uvažava kao ravnopravan entitet, onda je to dovoljan uslov da se krene naprijed. Dokle god se omalovažava jedan od dva entiteta, onda nema govora ni o reviziji sporazuma, ali ni napretku u BiH – smatra Vlaisavljevićeva.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Mostaru Mile Lasić takođe smatra da je Dejtonski sporazum vrijedan, jer je zaustavio rat između naroda koji su “u nevrijeme naumili praviti nacionalne države na Balkanu”. Međutim, on smatra da taj “sporazum mora doživjeti svojevrsnu reviziju”.
– Mora doći do ustavnih promjena koje bi bile kompatibilne sa onim šta nam predstoji, a to je put ka EU. Sami nismo spremni na to jer političke elite u RS misle da je kraj sveta u RS, Hrvati sanjaju obnovljenu Herceg-Bosnu, a bošnjačke elite majorizaciju i većinsku bošnjačku državu u Federaciji. Sve tri koncepcije su izgubljene u vremenu i prostoru, zbog čega hitno treba promijeniti paradigmu i pokušati nešto kopirati iz EU – smatra Lasić.
Docent na FPN Sarajevo Enes Osmančević naglašava da Dejton ne treba mnogo mistifikovati jer je on samo zaustavio rat i „tu treba staviti tačku“. Nakon toga, dodaje on, politička oligarhija ni u kom segmentu nije uspjela da odgovori zahtjevima života. Izuzme li se kratak period od dve-tri godine nakon Dejtona, u kojima je bilo početnog napretka, dodaje Osmančević, u BiH je na sceni stalna stagnacija.
Politika se totalitarizuje, društvo je zarobljeno i podijeljeno, institucije su devastirane, privreda je sistematski opljačkana, fondovi su kriminalno ispražnjeni i ljudi su prepušteni sebi. Tim putem se, očito, može još ići jer ovaj narod može mnogo da trpi, uveren je Osmančević.