Rast plata građanima u Bosni i Hercegovini često zvuči kao dobra vijest dok je slušaju na televiziji ili čitaju u statistikama. Međutim, stvarnost ih vrlo brzo demantuje – već pri prvoj kupovini u prodavnici ili kada stignu računi. Za mnoge, taj famozni “rast” postoji samo na papiru, dok se u svakodnevnom životu pretvara u puko krpljenje mjeseca do mjeseca.
Godina preživljavanja, a ne napretka
Godinu 2025. većina građana neće pamtiti po političkim temama ni velikim obećanjima, već po jednoj stvari – borbi da se preživi do prvog u mjesecu. Ekonomija je postala glavna tema u gotovo svakom domaćinstvu: skupa hrana, visoke kirije, računi, gorivo, lijekovi.
Iako plate nominalno rastu, taj rast je sporiji od rasta cijena, zbog čega se realna kupovna moć ne povećava, već – smanjuje.
Minimalac porastao, ali i troškovi “podivljali”
U Federaciji BiH minimalna plata porasla je sa 619 na 1.000 KM, što je najveći skok u posljednjih nekoliko decenija. Na papiru – velika i pozitivna promjena.
U praksi, međutim, povišica je stigla u trenutku kada su cijene već drastično porasle. Dvoje zaposlenih na minimalcu i dalje teško može iznijeti mjesečne troškove četvoročlane porodice: kirija ili kredit, režije, hrana, školske obaveze djece i prevoz često “pojedu” platu prije nego mjesec završi.
Zato se sve češće čuje rečenica:
„Ma kakav rast plata, ja ništa ne osjećam.“
Povišice koje ne mijenjaju život
U većini domaćinstava povećane plate nisu donijele lakši život, već su samo ublažile udar inflacije. Novac koji je došao kroz povišicu otišao je na ono što se mora platiti skuplje nego ranije – hranu, stanovanje, energente i osnovne usluge.
Umjesto prostora za normalniji život, povišice su samo spriječile potpuni finansijski slom.
Odricanja postaju svakodnevica
Prosječna porodica danas svakog mjeseca pravi nova odricanja. Ono što je nekada bilo normalno – izlet, vikend van kuće, kratko putovanje ili mala radost – danas se pažljivo planira ili potpuno briše sa spiska.
Život se sveo na osnovno preživljavanje: platiti račune, kupiti hranu i nadati se da neće iskrsnuti neplanirani trošak.
Penzioneri na ivici
Posebno tešku situaciju imaju penzioneri. Mnogi otvoreno kažu da im nakon plaćanja računa i kupovine lijekova ostaje premalo novca za hranu.
Minimalne penzije jesu blago povećane, ali u realnosti taj rast ne prati stvarne troškove života. Redoslijed je isti svaki mjesec: prvo računi, zatim lijekovi, a za hranu – šta ostane, a često ne ostane skoro ništa.