Članovi Planinarskog društva „Abonos“ iz Banjaluke juče su uspješno popeli Veliki Troglav (1913 m), najviši vrh moćnog dinarskog masiva i impozantni krov Dinare, planine koja nosi ime čitavog Dinarskog sistema.
Veliki Troglav je najviša tačka istoimenog planinskog grebena, koji se prostire dužinom od 30 kilometara i širinom do 15 kilometara. Ime duguje staroslovenskom božanstvu Triglavu, čime planina već samim nazivom prenosi zajedničku mitologiju naših drevnih predaka.
Dok su se penjali na ovaj impozantni vrh, banjalučki planinari uživali su u veličanstvenim prizorima – posebno u pogledu na prirodni stjenoviti amfiteatar koji se nalazi između Velikog i Srednjeg Troglava.
Na padinama planine i danas su vidljivi tragovi nekadašnjeg pastirskog života – suhozidi, napuštene kolibe, pa čak i čatrnje i bunari koji svjedoče o vjekovnoj borbi ljudi da sačuvaju svaki kap dragocjene vode u ovom kršovitom pejzažu. U krajoliku bez stalnih izvora, voda je i danas blago koje se poštuje.
S vrha Velikog Troglava pogled seže daleko – prema Cincaru, Kamešnici, Biokovu, Šatoru, Vitorogu i Klekovači.
Panoramski pogled obuhvata i Livanjsko i Sinjsko polje, kao i dolinu rijeke Cetine, danas pretvorene u akumulaciono jezero Peruča.
Dinarski tip čovjeka
Upravo u tim krajolicima, naš najpoznatiji geograf i etnolog Jovan Cvijić je početkom 20. vijeka prepoznao dinarski tip čovjeka, koji, kako je zapisao, „najsnažnije odražava duh Balkana“. Dinarci, prema Cvijiću, odlikuju se visokim rastom, izraženom fizičkom snagom, dubokim pogledom i oštrom mentalnom pronicljivošću. U isto vrijeme, to su ljudi junačkog duha, duboke religioznosti i čvrstih moralnih načela. Osjetljivi pod grubom spoljašnošću, s jakim osjećajem časti, pripadnosti i nepisanih zakona prirode.
Cvijić je smatrao da nijedan narod nije tako povezan s prirodom kao dinarski. Dinarci, rekao je, „čuju šapat lišća, osjećaju podzemne šumove, prate vjetar i miris kiše“.
Zbog toga su upravo planine poput Dinare njihovo prirodno okruženje, a susret sa vrhom – povratak sopstvenim korijenima.
Kako je najviši vrh Dinare ostao u BiH
Zanimljivo, u vrijeme određivanja granice između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, Mlečani su došli do vrha visokog 1831 metar i pogrešno pretpostavili da je riječ o najvišoj tački Dinare. Time su se zadovoljili “osvojenim”, ne znajući da su pravi vrh – Veliki Troglav – ostavili s druge strane granice. Ova istorijska greška i danas određuje političko-geografski status ovog područja.
