Pitanje planiranog odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori ponovo je otvoreno na međunarodnom nivou nakon sastanka predstavnika Bosne i Hercegovine sa slovenačkim institucijama nadležnim za nuklearnu sigurnost. Ambasador BiH u Sloveniji Dario Novalić razgovarao je sa predstavnicima Uprave za nuklearnu sigurnost Slovenije o planovima Hrvatske da uz samu granicu sa BiH uspostavi odlagalište radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, što već godinama izaziva zabrinutost vlasti i lokalnih zajednica u BiH.
Dana 10. marta 2026. godine, Nj.E. Dario Novalić, ambasador Bosne i Hercegovine u Sloveniji, posjetio je Upravu za nuklearnu sigurnost Republike Slovenije (Uprava za jedrsko varnost).
U pratnji su bili Biljana Marilović, ministarka-savjetnica, i Aida Hota, savjetnica.
Tokom sastanka predstavnici Bosne i Hercegovine iznijeli su stavove svoje zemlje u vezi sa lokacijom i procedurama planiranja hrvatskog odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj Gori u Hrvatskoj, koje se nalazi u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Domaćini, direktor Igor Sirc i rukovodilac Odjeljenja za radijacionu sigurnost i zaštitu Igor Osojnik, predstavili su okvir saradnje između Slovenije i Hrvatske u vezi sa pitanjima koja se odnose na rad Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji. Takođe su predstavili nedavne bilateralne sporazume o upravljanju i preuzimanju radioaktivnog otpada iz elektrane, te pružili objašnjenja o bezbjednosnim aspektima upravljanja i transporta radioaktivnog otpada.
Učesnici su naglasili važnost otvorenog dijaloga i kontinuirane razmjene informacija o pitanjima nuklearne i radijacione sigurnosti u regionu.
Mario Crnković iz Udruženja “Green team” Novi Grad, rekao je da vrijedi pozdraviti istup našeg ambasadora u Sloveniji jer je krajnje vrijeme da se ovo pitanje mnogo snažnije otvori na međunarodnom nivou.
“Namjera da se radioaktivni otpad iz Krškog gura uz samu granicu sa BiH nije prvenstveno pitanje struke, nego politike. Ne smijemo zaboraviti da je problem nastao političkim odlukama Republike Hrvatske od 1997. do 1999. godine, kada su saborskim amandmanima iz igre izbačene druge lokacije, a kao jedina ostavljena ona na granici sa BiH. Ideja politike, a ne struke je da izvrši transfer rizika u granično područje, na neadekvatnu lokaciju. To što sada pojedincima posao da opravdaju političku odluku transfera rizika na BiH, to je nešto drugo. Problem je stvorila politika i politika mora imati ključnu ulogu u njegovom rješavanju”, rekao je za BUKU Crnković.
Dodaje da struka mora govoriti jasno i argumentovano o neprihvatljivosti smještanja radioaktivnog i drugog opasnog otpada uz Unu, jednu od najvrijednijih rijeka u Evropi, ali isto tako moramo stalno podsjećati na korijen ovog problema.
“Jednako je važno reći da na Trgovskoj gori nije planiran samo radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane, nego i drugi opasni otpadi, uključujući industrijske, medicinske, istraživačke, pa i otpade vojnog porijekla o kojima se uporno ćuti. Posebno je opasno što se čitava tema drugih opasnih otpada banalizuje pričom o par kubnih metara otpada, a suština je da se uz Unu pokušava uspostaviti centralno skladište opasnih otpada. Ne pravi se centralno(!) skladište za čitavu zemlju zarad par kubika. Ako neko vjeruje da će centralnom skladištu biti samo par kubika, onda taj neko ima i većih problema od radioaktivnih otpada uz Unu. Una i njeno okruženje moraju biti prostor života i povezivanja ljudi, a ne međa na koju će neko gurati svoj radioaktivni i drugi opasni otpad”, smatra Crnković.
Trgovska gora je planirano mjesto za odlaganje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, koje Republika Hrvatska planira uspostaviti na lokaciji Čerkezovac, u bivšoj vojnoj kasarni na području opštine Dvor, u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom. Lokacija se nalazi uz rijeku Unu, nedaleko od opština u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, zbog čega vlasti BiH i lokalne zajednice izražavaju zabrinutost zbog mogućih ekoloških i zdravstvenih rizika. Bosna i Hercegovina već godinama traži međunarodni dijalog, dodatne studije uticaja na životnu sredinu i uključivanje u proces donošenja odluka.