1. Neće se desiti ništa dramatično — i to je ključna stvar.
Ne mislim da će doći do raspada, velikog nasilja ili istorijskog preokreta. BiH će ući u još jednu godinu “kontrolisane nestabilnosti”: dovoljno tenzija da se ljudi plaše, ali nedovoljno da se sistem stvarno promijeni.
2. Izbori će potvrditi postojeće odnose snaga.
Biće pomjeranja pojedinih mandata, ali ne i promjene logike vlasti. Nacionalne stranke će i dalje imati dominantnu ulogu, jer sistem nagrađuje etničku mobilizaciju, ne programski rad. Ko god pobijedi, vlade će se formirati sporo i uz ucjene.
3. Retorika će biti oštrija nego inače.
Kako se izbori budu približavali, biće više priče o ugroženosti, nadležnostima, identitetu i “crvenim linijama”. Mislim da će se svjesno proizvoditi političke krize radi mobilizacije birača, ali da će se u posljednjem trenutku povlačiti korak unazad.
4. EU put će stajati u mjestu, ali se neće formalno zatvoriti.
BiH će ostati u zoni “ni tamo ni ovamo”. Dovoljno obećanja da se proces ne prekine, ali premalo reformi da se zaista krene naprijed. EU više nema strpljenja, ali ni jasnu alternativu.
5. Ekonomija će izdržati, ali neće napredovati.
Ne očekujem kolaps, ali očekujem nastavak života “na ivici”: rast cijena, stagnaciju plata i sve veći oslonac na dijasporu. Država će preživljavati, ali ne i razvijati se.
6. Najveća promjena neće biti politička — biće demografska.
Mislim da će 2026. biti još jedna godina masovnog tihog odlaska. Ne spektakularno, ne odjednom, nego konstantno. To je najopasniji proces, jer ne proizvodi krizu odmah, ali dugoročno prazni društvo.
7. Građani će biti umorniji nego ljutiji.
Ne očekujem masovne proteste. Očekujem apatiju, cinizam i povlačenje iz javnog života. Ljudi neće vjerovati da se išta može promijeniti kroz politiku
Ako moram sažeti u jednu rečenicu:
Mislim da će 2026. godina u BiH biti godina u kojoj će se sistem još jednom pokazati sposobnim da preživi — ali nesposobnim da se popravi.