Više od dvije
godine od početka pandemije vlast u Republici Srpskoj nije se sjetila mladih.
Još gore, mladi su potpuno zapostavljeni, u početku nije bilo vakcina, a kada
smo ih konačno nabavili ili kada su nam poklonjene nije bilo kampanja za
imunizaciju mladih. Nije bilo ni kampanja za promociju mentalnog zdravlja, nije
bilo institucionalne podrške za mlade koji su se suočili s velikom promjenom u
načinu života, opasnošću od infekcije i rizikom od siromaštva.
No, nekoliko
mjeseci pred izbore vlast se konačno sjetila – daće mladima, još ne zna da li
samo nezaposlenima, po 100KM. Slično je uradila i vlast u Srbiji, nekoliko
mjeseci i izbore. Recept je očigledno bio uspješan, pa se koristi i u BiH.
Iako inicijator
ove neinteligentne, ideje i lider najjače političke stranke u Republici Srpskoj
kaže da je ovo pomoć zbog rasta inflacije, a ne kupovina glasova, a iz iskustva
znamo da je ovo pokušaj vladajuće elite da za 12 miliona KM (koliko će trebati
za isplatu pomoći mladima) kupi glasove mladih. Nije ovo prvi put da Milorad
Dodik javno kupuje glasove, radio je to i ranije kada je penzionere javno
ucijenio da moraju glasati za njega ako žele dobiti pomoć. Dodik sada
ponovo nudi pomoć, ali osim penzionera dobiće je borci i mladi, odnosno oni
čiji bi mu glas najviše značio. Zašto? Jer su godinama zapostavljene
kategorije, skoro obespravljene. Penzioneri primaju najmanju penziju u Evropi,
a mladi posao
u struci bez partijske knjižice ne mogu dobiti, nekada godinama a nekada
decenijama pa odlučuju napustiti BiH.
Niko u BiH, a i
iz BiH želi otići 50%, a prema nekim istraživanjima čak i 70% mladih, neće
ostati zbog 100KM. Iako u očima onih bez kritičkih propitivanja ovo izgleda kao
pomoć, mizerija od 100KM je uvreda za mlade, ali i cijena glasa. Pa ko se
proda, proda.
Banjalučanin
Srđan Barašin koji trenutno studira u Austriji za BUKU kaže da su svi mladi
koji pomoć od 100KM smatraju dobrom praksom samo dokaz kolektivne površnosti.
“Za sto maraka će
pristati da šute na stvari poput ukidanja porodičnih penzija zaposlenim
studentima, makar to bio i ugovor o djelu, što je dosad bila praksa. Pristaju
na svakodnevno ignorisanje zakona od strane vladajućih, na korupciju. I onda se
još uz to očekuje da budu zahvalni. Na ovom primjeru vidimo da se ne mora biti
na poziciji da bi bio korumpiran, čim vlada može da sitnim novcem kupi
zadovoljstvo mladih i smanji njihova očekivanja”, rekao je Barašin.
Slobodan
Blagovčanin iz Bijeljine spada u grupu mladih o kojima Milorad Dodik i njegovi
saradnici “brinu”, ali on kaže da ovakve jednokratne pomoći ne pomažu nikome.
“Šta više, rekao
bih da su pokazatelj nesposobnosti i nemara ljudi na čelu Republike Srpske
prema mladima. Davanje građanskih para u izbornoj godini, dok prethodne tri
godine nijedna značajnija stvar nije učinjena za nas je ništa drugo nego jedan
vid populizma i pokušaja da se osiguraju glasovi mladih”, kaže Blagovčanin.
Nije ovo, dodaje
naš sagovornik, da vlast narodnim novcem pokušava kupiti naklonost mladih.
“Ako malo bolje
primijetite, sve što vladajuća stranka radi za mlade je negdje u ovakvom tonu.
Organizacija žurki s besplatnim alkoholom, poneki fudbalski turnir i to bi bilo
to otprilike. Mladi, kakve je naš obrazovni sistem odgojio, će zasigurno
potegnuti za ovom ‘pomoći’. Hljeba preko pogače, do para uz nimalo rada
(eventualno osiguravanjem pokojeg glasa za izbore) su idealna prilika da se
obezbijedi neka kukavica za nove patike, izlazak, da se dopuni budžet za
ljetovanje i slično. Mladi naravno da nisu bitni vladajućim koalicijama. Mi ne
razumijemo najbolje događaje devedesetih i propagande nas nisu uspjele gurnuti
u nacionalizam i strah, u mjeri u kojoj se danas nalaze penzioneri i veterani
Vojske Republike Srpske”, poručuje Blagovčanin.
Da li će
prihvatiti “pomoć” ne zna još, ali ako to bude uradio proslijediće je.
“Svakako, ukoliko
bude došlo do toga volio bih da budem dio neke akcije mladih, koja bi dobijeni
novac uložila u nešto pozitivno za Republiku Srpsku. Bilo da je to humanitarna
akcija ili čak i kampanja podizanja svijesti o kriminalu trenutne vladajuće
koalicije. Taman pred izbore, da pružimo svoj doprinos”, zaključuje
Blagovčanin.
Nevena Zelenika,
studentica Fakulteta političkih nauka Banja Luka za BUKU kaže da je pružanje
jednokratne pomoći mladima u obliku 100KM još jedno ad hoc rješenje koje je
vlast pružila ugledajući se na susjede s istoka.
“Konfucije je
ovaj problem na sljedeći način opisao: Daj čovjeku jednu ribu, i nahranićeš ga
jedan dan, a nauči ga da peca, nahranićeš ga za cijeli život. U tu jednačinu
kada postavimo nezahvalan položaj mladih i pokrivanje samo jednog dijela
nazeblog tijela dobićemo mlade kojima se još više gadi zajednica u kojoj žive,
pakuju kofere i BJEŽE za Njemačku, ne upirući prst u stvaran problem”, govori
Zelenika.
Vlast treba
sigurne glasove, pa pokušava da mlade ubijedi da misli na njih i da im pomaže,
ali mladima treba puno više od 100KM. Treba im nešto drugo.
“Mladima trebaju
leđa, stabilnost i država koja stoji iza njih. Mladima treba uređen sistem koji
radi, a ne prepisuje se iznova na svakim narednim izborima. Mladi treba da budu
sigurni da sutra neće ostati praznog frižidera, bez struje i grijanja. Odgovor
koji biram je da mladima treba prilika i posao koji će ih osposobiti za
samostalan i siguran život, a ne kratkoročna rješenja koja terete budžet”,
govori Zelenika o stvarnim potrebama mladih.
Odnos vlasti prema
mladima ogleda se, dodaje naša sagovornica, u tokenizaciji mladih koji bivaju
još jedna fioka u sefu predizbornih obećanja.
“Nažalost, ni
jedna ni druga strana političke igrane scene u Bosni i Hercegovini nije
pokazala bilo kakav pomak u senzibilizaciji ka potrebama mladih ljudi.
Nažalost, u svakodnevnom diskursu primjetan je narativ da se političke opcije
„otvaraju“ ka mladima u izbornoj godini kako bi stvorili prividnu sliku brige
za mlade. Mladi se tretiraju kao neka kategorija društva koja postoji negdje i
krije se po mišijim rupama, te izlaze na svjetlost dana kada im se maše
šargarepama pred nosom i kad treba da se ukrcaju na prvi autobus u potrazi za
životom. Da li je ovo kupovina glasova? Ostavljam odgovor javnosti da odgovori
i da sama preispita ovaj skandal”, zaključuje ova studentica.
Jasmina
Banjalučkić, voditeljica Odjela za razvoj politika prema mladima, Instituta za
razvoj mladih KULT za BUKU podacima potvrđuje ono što su naši sagovornici rekli
o odnosu vlasti prema njima, na osnovu ličnog iskustva. KULT je proveo
istraživanje koje govori o katastrofalnom položaju mladih u BiH.
„Alarmantni
podaci do kojih smo došli kroz istraživanje o položaju i potrebama mladih u
FBiH još jednom potvrđuju da se briga o mladima mora voditi na institucionalnom
nivou i to konkretno i u skladu sa potrebama ove populacije. Naime, u Institutu
smo došli do podataka gdje je vidljivo da tek 13% mladih koristi vladine
programe zapošljavanja, 23,7% mladih su koristili usluge psihologa zato što su
im ove usluge bile potrebne, 45% mladih žena u FBiH nikada nije uradilo
ginekološki pregled. Skoro 60% mladih smatra da ne mogu uticati na odluke koje
se donose na lokalnom nivou. Više od pola mladih, tačnije 54,6% želi napustiti
BiH“, kaže Banjalučkić.
Vlast zna za ove
podatke, ali ne čini ništa da ovo promijeni i život mladih u BiH učini
podnošljivim.
„Potrebno je da institucije provode Zakon o
mladima FBiH na svim nivoima odlučivanja, kreiraju programe zapošljavanja koji
odgovaraju na potrebe mladih i koji uključuju pored financijskog izdvajanja i
mentorsku podršku, ali i druge programe u domenu zdravstvene i socijalne brige.
Važno je raditi na analizi postojećih zakona te raditi na izmjenama i dopunama
kako bi i pravni okvir pratio potrebe mladih te usvajati nove zakone kao što je
slučaj sa definisanjem studentskog rada“, preporučuje Banjalučkić.
No, nema se vlast
kad baviti ovim temama. Raspodjela pozicija moći, lično i porodično bogatstvo je
jedina strategija vlasti koja ima sve manje kritičara, ali i sve manje mladih.
Mladi su rekli šta im treba, nevladine organizacije daju modele kako da se to
ostvari, a na vlasti je samo da se probudi i počne nešto da radi. Korisno.