Narodne kuhinje u našoj zemlji uglavnom su ovisne o donatorima. Kompanije bi donirale mnogo više prehrambenih proizvoda kada na njih ne bi plaćale PDV. Od hrane koja se uništi tokom jedne godine moglo bi se pripremiti 280 miliona obroka
Nemile scene ljudi koji oko kontejnera očajnički traže bačeni komad hljeba, nažalost, nisu rijetkost.
Iz dana u dan povećava se broj gladnih građana kojima je potrebna pomoć. Brojne organizacije pokušavaju im izaći u susret, ali nemoguće je pružiti podršku svima u situaciji kada cijene osnovnih životnih namirnica skaču vrtoglavom brzinom.
U Bosni i Hercegovini danas ima najmanje 60 javnih kuhinja u kojima se hrani oko 17.000 ljudi. Mnogi uspijevaju preživjeti samo zahvaljujući mjesečnim paketima namirnicima nekog udruženja ili samilosti komšija. A da smo dotakli dno najbolje pokazuje to što u našoj zemlji postoje i javne kuhinje za bebe, za djecu sa invaliditetom…
Istovremeno, gomile hrane završavaju na otpadu. Zvanični statistički podaci o količinama ne postoje, ali prema procjeni UN-a, kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane u BiH godišnje unište oko 140.000 tona zbog isteka roka. Toliko hrane bilo bi dovoljno da se pripremi čak 767.000 obroka dnevno.
Dvostruki gubitak
Žalosno je što smo se doveli u situaciju da hranu bacamo i uništavamo dok sve veći broj ljudi gladuje čekajući ispred narodnih kuhinja na obrok koji će biti jedino što će pojesti tog dana. O onima koji nisu imali sreće da se nađu na spiskovima da ne govorimo.
Odgovor na pitanje zašto kompanije bacaju hranu umjesto da je doniraju vrlo je jednostavan. Uništavanje košta oko pet posto njene vrijednosti, a na donaciju se, prema važećim zakonima u BiH, plaća PDV od 17 posto. Pretvoreno u novac, samo u 2020. godini od 82,7 miliona KM vrijednosti donirane hrane čak 12 miliona otišlo je na PDV.
Ovo je pokazalo istraživanje i analiza koju je uradio doktor ekonomskih nauka Faruk Hadžić u okviru inicijative “Smanjimo bacanje hrane – donirajmo je” koju provodi Fondacija “Mozaik” zajedno sa partnerskim organizacijama uz finansijsku podršku USAID-a.
Hadžić: Računica je surova
– Ako ste preduzeće koje ima određenu količinu hrane, koja je naravno ispravna, ali je želite donirati onima kojima je potrebna, na njenu vrijednost, bez obzira što nećete na tome zaraditi, u obavezi ste uplatiti državi PDV. Ako donirate hranu vrijednu 10.000 maraka, na to još morate platiti i 1.700 maraka PDV-a. Zato se mnogi prije odlučuju da hranu unište, jer na to plaćaju okvirno oko pet posto njene vrijednosti – pojašnjava Hadžić za Interview.ba.
Kada bi se ukinulo plaćanje ovog poreza, barem na one proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe, mnogi bi se odlučili na doniranje. Hadžić navodi da je istraživanje pokazalo da su kompanije spremne okvirno donirati oko 126 miliona maraka hrane, uz postojeća 82 miliona, ali im se to jednostavno ne isplati uprkos želji da pomognu gladnim sugrađanima. I svi su na gubitku.
Obrok na kućnom pragu
Jedna od organizacija koja dugi niz godina pomaže najugroženijem stanovništvu je Udruženje “Pomozi.ba”. U okviru projekta “Obrok za sve” pripremaju tople obroke i dostavljaju ih na kućni prag starih, nepokretnih, oboljelih i iznemoglih osoba ili serviraju u svojim restoranima dobre volje. U kuhinjama u Sarajevu, Travniku i Bihaću svakodnevno skuhaju oko hiljadu obroka. Imaju želju, imaju volju i ljude spremne da izdvoje vrijeme u humane svrhe, ali, ipak, zavise od donacija.
Arslanagić Hrbat: Trudimo se pomoći svima
– Trudimo se uvijek praviti raznovrsna, kvalitetna i nutritivno bogata jela. Dijelimo i pakete prehrambenih proizvoda. Međutim, naše humanitarne aktivnosti u cijelosti zavise od donacija. Moram naglasiti da imamo veliku podršku građana i raznih kompanija, i na tome smo im beskrajno zahvalni, ali sigurni smo da bi ta pomoć i podrška bila znatno veća kada se na doniranu hranu ne bi plaćao PDV. To bi nam omogućilo da pravimo veći broj obroka i obradujemo mnogo više ljudi – kazala je Maja Arslanagić-Hrbat iz “Pomozi.ba”.
Ovom udruženju stiže sve više zahtjeva za pomoć. Više nisu ugroženi samo stari i bolesni. Teška ekonomska situacija i drastična poskupljenja prisilila su i radno sposobne osobe da mole za koricu hljeba.
Zbog svega navedenog, neophodno je da se u problem rješavanja gladi u našoj zemlji uključe oni koji u svojim rukama imaju mehanizme da mijenjaju zakone. Teško da sit gladnog razumije, ali vodilja bi im mogla biti činjenica da država (čitaj: budžet iz kojeg primaju basnoslovne plaće) gotovo ništa neće izgubiti jer se PDV ionako ne plaća na uništenu hranu.
Podrška parlamentaraca
Istini za volju, u Parlamentu BiH napravljeni su prvi koraci. Komisija za finansije i budžet Predstavičkog doma na sjednici prije nekoliko dana podržala je poslaničku inicijativu Nermina Nikšića kojom je zatraženo donošenje izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodanu vrijednost čiji je cilj ukidanje PDV-a na doniranu hranu kojoj uskoro ističe rok. Isto je uradio i Predrag Kojović, ali je povukao inicijativu s obzirom na to da se radilo o istovjetnom tekstu. Uglavnom, Vijeće ministara BiH je zaduženo da hitno, a najkasnije u roku od 30 dana, izradi i u parlamentarnu proceduru uputi traženo rješenje.
Istovremeno, o ovom pitanju razgovarano je i u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.
– Predstavnici UIO su imali u nekoliko navrata sastanke sa osobama koje traže da se za hranu koja je pred istek roka omogući da se oslobodi plaćanja PDV-a ako se donira javnim kuhinjama u Bosni i Hercegovini. Podsjećam, prema trenutno važećem Zakonu o PDV-u, u BiH su oslobođene od plaćanja PDV-a samo novčane donacije, dok se na sva dobra odnosno robu koja se donira mora obračunati i platiti PDV – rekao nam je glasnogovornik UIO BiH Ratko Kovačević.
Ko je na potezu?
Kovačević kaže da je Uprava utvrdila nacrt novog zakona u koji je uvrstila predložena rješenja. Pretpostavlja da bi ovaj dokument mogao biti usvojen nakon oktobarskih Općih izbora. Međutim, sve je to na dugom štapu.
Kovačević: Razgovaralo se, traže se konkretna rješenja
– Procedura usvajanja novog zakona o PDV-u u BiH prvo mora dobiti saglasnost Upravnog odbora UIO, nakon toga ide na Vijeće ministara BiH, pa u Parlament. Po okončanju parlamentarne procedure ide objava u Službenom glasniku BiH i nakon toga primjena – pojasnio je Kovačević.
Nejasno je zašto institucije nisu djelovale sinhronizirano i u uzajamnom dogovoru došle do jednog i najboljeg prijedloga rješenja. Kako sada stvari stoje, postoji mogućnost da se u parlamentarnoj proceduri nađu dva zakona o istoj problematici, pa nam ostaje da se nadamo da građani neće ostati gladni zbog proceduralnih pitanja.
Piše Sanela Karaica za Interview.ba