Dok cijene svakodnevno divljaju, a život postaje nepodnošljivo skup, vlast slavi rast budžetskih prihoda. Ali iza tih „pozitivnih“ brojki krije se surova istina: rast prihoda od indirektnih poreza znači jedno – građani plaćaju više nego ikada, i to na svakom koraku.
Indirektni porezi su, u svojoj suštini, porezi koje plaćamo kroz skuplju hranu, lijekove, gorivo, račune, odjeću, obuću – kroz sve. Najveći dio toga je PDV, koji plaća svaki građanin bez izuzetka, od penzionera do radnika s minimalcem. To nije porez na luksuz – to je porez na preživljavanje.
U prvih pet mjeseci 2025. godine prikupljeno je 4 milijarde i 714 miliona KM indirektnih poreza – 217 miliona KM više nego prošle godine. Samo u maju – 965 miliona KM, što je skok od gotovo 8% u odnosu na maj 2024. godine. To je direktna posljedica rasta cijena koje svi osjećamo svaki dan u prodavnici, na pumpi i u apoteci.
Dok građani jedva sastavljaju kraj s krajem, političarima puni budžeti odgovaraju. Što su cijene veće – njima bolje. Što je građanima teže – njima lakše. Jer svaka marka više u potrošnji znači marka više u kasi. A iz te kase se hrane ogromne administracije, partijski kadrovi, luksuzna vozila, reprezentacije i – naravno – otplata dugova koje narod nije ni napravio.
Federacija BiH je dobila 2,07 milijardi KM, Republika Srpska 1,16 milijardi KM, Brčko distrikt 117 miliona KM – uz stotine miliona koje odmah odlaze na otplatu spoljnog duga. A nama ostaju rupe na cestama, redovi u bolnicama i školski objekti iz prošlog vijeka.
Budžeti nikad veći, a standard nikad gori. Država nam iz džepa uzima sve više, a ne nudi apsolutno ništa zauzvrat. Ovo nije napredak. Ovo je tiha pljačka pod maskom zakona.
Ako ovako nastavimo, nećemo imati više šta da damo – ni državi, ni sistemu, ni vlastima koje nas svakim danom sve više zaboravljaju.