Izbori su sve bliže, a građanima je prema svim anketama dosta istrošenih faca na političkom nebu. To su shvatili u dijelu opozicije, pa čak i u SNSD-u onoliko koliko to dopušta neprikosnovena vladavina Milorada Dodika.
Ipak, postoje i oni koji takvu potrebu još uvijek neće da vide. Ovdje prije svega govorimo o SDS-u koji je možda i prva partija kojoj je potrebana promjena i podmalđivanje jer iz izbora u izbora bilježi pad popularnosti.
U ovom trenutku najpozitivniji primjer generacijske promjene koja je dala rezultate je svakako PDP. Samoinicijativna ostavka Mladena Ivanića sa pozicije predsjednika stranke koju je osnovao, i to ne nakon izbornog poraza već nepunih godinu dana nakon što je bio bolji od SNSD-ove Željke Cvijanović u borbi za poziciju člana Predsjedništva BiH, nešto je što se ne dešava svaki dan u Republici Srpskoj.
Njegov nasljednik Branislav Borenović preuzeo je funkciju šefa PDP-a 2015. godine ali je već nakon nekoliko godina maksimalan prostor prepustio Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić. Stanivukoviću je, nakon osvajanja poslaničkog mandata 2018. godine, dao vođenje banjalučkog odbora PDP-a a dvije kasnije i kandidaturu za prvog čovjeka najvećeg grada RS, koju je potom i osvojio. Ogroman prostor dobila je i Trivić, koja je postala zaštitni znak partije, a da partijsko rukovodstvo na nju ozbiljno računa i polaže nade pokazala je i kandidatura za predsjednicu RS na ovogodišnjim izborima, koji bi se trebali održati u prvoj nedjelji oktobra.
Sa druge strane, SDS, kao najveća opoziciona stranka, neslavno je završila saradnju sa svojom, dugo godina, najvećom nadom, Davorom Šešićem, koji je nedavno prvo napustio stranku a potom se priključio Socijalističkoj partiji. Iako je osvojio tri direktna mandata, jedan odbornički i dva poslanička, te u prošlom sazivu republičkog parlamenta ostao jedini poslanik iz Krajine, nakon masovnih napuštanja SDS-a, ispred njega za predsjednike SDS-ovog odbora su se smjenjivali politički marginalci poput Predraga Vulina, Nenada Kajkuta ili Slavka Grbića, a nikada nije biran ni u Predsjedništvo stranke.
Nakon Šešićevog sukoba sa Milanom Radovićem, koji je pristupanjem SDS-u dobio poziciju drugog čovjeka stranke, vrh partije se nedvosmisleno stavlja na stranu nekadašnjeg potpredsjednika DNS-a. Šešićeve kritike stranačkog rukovodstva zbog stalnih izbornih poraza eskalirale su u vidu njegovog isključenja iz Glavnog odbora.
Ništa bolji odnos rukovodstvo SDS-a ne pokazuje ni prema senzaciji prošlih lokalnih izbora, Ljubiši Petroviću, koji je u trci za poziciju prvog čovjeka Bijeljine ubjedljivo porazio višedecenijskog gradonačelnika Miću Mićića, iako je bio gotovo pa nepoznat među svojim sunarodnicima. Pobjedu Petrovića nije pratio SDS, koji je osvojio tek tri mandata, ali je rukovodstvo stranke na čelu sa predsjednikom Mirkom Šarovićem povjerenje za vođenje gradskog odbora dalo poslaniku u NSRS Tomici Stojanoviću. Petrovićevo djelovanje više izgleda kao soliranje, a naziv stranke uz njegovo ime stoji tek formalno. Da mu je bliži Nebojša Vukanović, jedan od najžešćih opozicionara na našoj političkoj sceni, nego brojne stranačke kolege pokazalo je i Petrovićevo javno iskazivanje podrške djelovanju poslanika iz Trebinja.
Čak i u SNSD-u daju prostor mladima, uz jednu bitnu razliku a to je neprikosnovenost lidera stranke Milorada Dodika, koji je na čelu pomenute partije od njenog osnivanja 1996. godine. Ipak, po dubini je vidljivo da se mladima daje sve veći prostor.
Denis Šulić izabran je za potpredsjednika Narodne skupštine RS prije 30. rođendana, dok je njegov partijski kolega Mladen Ilić imenovan za predsjednika Skupštine Grada Banjaluka sa samo 25 godina. Prošlogodišnji kandidat, a aktuelni gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor te niz drugih načelnika pokazatelj je da u vladajućoj partiji itekako otvaraju vrata novoj generaciji političara.
Razlog zašto političke partije ne rade toliko mnogo na podmlađivanju i ne dopuštaju popularizaciju novih lica, leži u činjenici da stari kadrovi prosto ne žele da daju šansu mladima jer ih shvataju kao konkurenciju.
Ovo tvrdi politički analitičar Darko Kuzmanović.
Kako kaže, postoji tu i problem što je danas mlade ljude veoma teško i zainteresovati za politiku jer mlad čovjek između 20 i 30 godina nikako ne može da se identifikuje sa političarima čije karijere nerijetko traju i po nekoliko decenija.
“S druge strane, postoji i onaj dio mladih koji se ili prerano uključi u politiku ili na sve moguće načine pokušava da oponaša svoje idole – predsjednike političkih partija ili istaknute pojedince, tako da nerijetko postaju samo blijede kopije autentičnih pojedinaca što je potpuno pogrešna taktika. Međutim, ono što je očigledno jeste da podmlađivanje političkih partija i guranje novih lica u eter definitivno daje rezultate a najsvjetliji primjer za to je PDP koji je, ponajviše zahvaljujući mladom, perspektivnom Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić koji su nova lica na političkoj sceni, ostvario istorijski rezultat na prethodnim lokalnim izborima. U PDP ima još novih i mladih političara koji će u narednom periodu sigurno doći do izražaja a upravo za njih velika opasnost može biti pokušaj kopiranja Draška Stanivukovića koji je kao ličnost sa svojom energijom uistinu jedinstven i autentičan na našoj političkoj sceni. Takve primjere smo imali priliku da posmatramo ranije i za nadati se da nova generacija mladih političara u Republici Srpskoj neće praviti geške svojih starijih kolega”, kaže Kuzmanović za BUKU.
Što se tiče PDP-a, naš sagovornik tvrdi da je očigledno da je Mladen Ivanić na vrijeme shvatio kada treba da se povuče i prihvati činjenicu da ta politička partija mora ozbiljno da se podmladi ako želi da nastavi bitisanje na političkoj sceni.
“Vrijeme je pokazalo da je to bio ispravan potez a plodovi takve odluke se već ubiru. Nova lica na političkoj sceni nose novu energiju i daju garanciju opstanka i napretka političkih partija a PDP je očigledan primjer tog nepisanog pravila”, kaže Kuzmanović.
S druge strane, on objašnjava kako u SDS – još uvijek drugoj najsnažnioj političkoj partiji u RS situacija je potpuno obrnuta.
“SDS je potpuno okoštao, potreban mu je ozbiljan proces konsolidacije i modernizacije i upravo ta dva aspekta morala bi da budu ključ unutarstranačkih aktivnosti te političke partije nakon izbora ukoliko ona uopšte želi da opstane na političkoj sceni. Evidentno je da u SDS, ma koliko bila kvalitetna, nova lica veoma teško dolaze do izražaja i upravo to i jeste razlog zbog kojeg nekada moćni SDS konstantno posrće. Bez ozbiljnog procesa modernizacije i novih lica koja će toj političkoj partiji dati nasušno potrebnu energiju, SDS bi u narednih desetak godina mogao nestati sa političke scene ili u najboljem slučaju postati politički subjekt koji će velikim igračima služiti za krpljenje većine u NSRS”, kaže Kuzmanović i dodaje da u toj stranci svakako postoje perspektivni kvalitetni pojedinci ali se oni svjesno ili ne marginalizuju na uštrb političara koji se na sceni nalaze decenijama i sa kojima se mladi ni na koji način ne mogu identifikovati, pa samim tim je teško očekivati da i njihovo ime zaokruže na glasačkom listiću.
“Upravo zbog toga, ako SDS što skorije ne ponudi nova, nekompromitovana lica i perspektivne mlade snage, ta politička partija će doživjeti takvu katastrofu koja će je u konačnici odvesti u nestanak. Sama činjenica da SDS još uvijek, četiri mjeseca prije izbora nije izašao u javnost sa imenom kandidata je dovoljna da se zaključi da u toj stranci mnogo toga ne funkcioniše jer, taktizirati kada ste očigledno u inferiornom položaju te situaciji kada vam se zemlja raspada, ali i kada postoji istorijska šansa za smjenu vlasti, i nije baš najbolje rješenje. Međutim, ako pogledamo generalnu sliku, osnovni razlog zašto u političkim partijama nova lica i mladi teško napreduju leži u činjenici da kod starijih političara očigledno postoji nezajažljiva želja za vlašću i nevjerovatna količina sujete i ličnog egoizma. Pojedinci koji su spremni da zarad kolektivnog uspjeha prijeđu preko lične sujete i stvore prostor za mlade obično naprave dobre poteze jer je prosto nemoguće da neko posjeduje istu energiju 30 godina. S druge strane, postoji ogromna količina sujete čak i među mladima pa nije tajna da se perspektivni pojedinci u partijama nerijetko radije odlučuju da istupe iz političke partije ili da joj uopšte ne pristupaju, nego da se valjaju u političkom živom blatu i trpe podmetanja, marginalizovanje a nerijetko čak i uvrede zbog vlastitih stavova. Upravo to i jeste razlog zbog kojeg i sam potencijal za suštinske promjene već godinama unazad postaje sve slabiji”, rekao je Kuzmanović.