Dražana Lepir, ispred banjalučkog neformalne grupe građana ,,Oštra nula”, rekla je kako se tema društvenog aktivizma nametnula sama po sebi, jer je Republika Srpska jedina u okruženju koja nema bilo kakvog organizovanog građanskog aktivizma u cilju pokretanja gađana, kako bi djelovali protiv loše vlasti.
“Mi moramo moći računati na druge ljude, potrebni su nam. Njihova brojnost je potvrda kako rada ,,Oštre nule” tako i potvrda zrelosti društva. Ali, na žalost, situacija je takva da smo izuzetno nezadovoljni odzivom pojedinaca na terenu” – navela je Dražana Lepir.
Ona je to obrazložila mišljenjem da je letargija novi vid ,,aktivizma”. Ovo predavanje, po njenim riječima, takođe predstavlja jednu od opcija građanskog djelovanja. Izbori nisu jedino sredstvo da se utiče na vlast.
Aktivista pokreta ,,Dosta” iz Sarajeva, Demir Mahmutčehajić, istakao je kako u periodu od 4 godine, koliko postoji ovo udruženje, situacija po pitanju društvenog aktivizma nikada nije bila gora.
“Odbili smo da budemo simpatizeri bilo koje političke opcije, kao i da se naša neformalna organizacija bavi novcem” ,rekao je Mahmutčehajić.
On se posebno osvrnuo na dešavanja koja su prethodila prvomajskom skupu, koji je najavljen kao veliki društveni, pa i politički događaj.
Prema njegovim riječima, osnovni razlog za fijasko prvomajskog skupa Sarajevu, na kojem je bilo predviđeno da se okupi više od 100 000 ljudi, bila je razjedinjenost sindikalaca i instrukcije pojedinih političkih stranaka iz Federacije da nije ,,pametno” održati takav jedan skup.
“Trenutno u Bosni i Hercegovini postoje 4 sindikata i to su bošnjački, hrvatski, srpski i ‘privatni sindikat’ u vlasništvu Muje Selimovića, koji je sam u okviru svoje firme osnovao sindikat”, navodi Mahmutčehajić i dodaje kako “ovakva situacija ilustruje svu nemoć, neslogu i apsurdnost sindikalnog udruživanja u Bosni I Hercegovini”.
“Ipak, prvomajski protesti, iako u umanjenom obimu, održani su u Sarajevu, a neformalni pokret ,,Dosta” je raskrinkao rad Saveza sindikata i, što je još važnije, pokrenuo osnivanje sopstvene sindikalne organizacije”- naveo je Demir Mahmutčehajić.
On je na kraju zaključio kako je cjelokupna scena aktivističkog djelovanja u Bosni i Hercegovini u povoju. Sve ono što se dešava su pionirski koraci, ali ono što radi pokret ,,Dosta” rade zapravo mladi ljudi, što daje nada u kakvu-takvu budućnost ove zemlje.
“Sad sam tek postao svjestan paradoksa, kako sam na početku neformalnog udruživanja radio globalno, a sad sam se vratio lokalnim temama.”
Ovim riječima je zagrebački profesor filozofije i sociologije, Srđan Dvornik, započeo svoje predavanje.
Promovišući svoju knjigu ,,Akteri bez društva”, Dvornik se osvrnuo na svoj aktivistički vaninstitucionalni rad od 1988. godine i osnivanje Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu, koje po njemu nije postiglo ništa, osim da je lociralo i dijagnostifikovalo problem u tadašnjoj državi pred raspadom. Ipak, njegov značaj je bio u tome što je to bilo prvo udruženje bez bilo kakve političke I državne podrške.
“U bivšem jugoslovenskom društvu, dogodila su se dva ,,Dešavanja naroda” i oba su bila nepotrebna, vulgarna I završila su se tragično” – navodi Dvornik i dodaje kako je riječ o Hrvatskom proljeću I Miloševićevom govoru na Gazimestanu.
“Komunistički lideri su otkrili jako bitnu stvar, a to je mobilizacija širokih narodnih masa nacionalizmom, a ne socijalističkom ideologijom” – dodaje Dvornik.
Civilno društvo je prema njegovim riječima sistematsko i sistemsko ,,petljanje” građana u rad političkih struktura, koje za 4 godine mogu počiniti isuviše grešaka.
Profesor Dvornik je zaključio svoje predavanje osvrtom na neo-liberalni kapitalizam. On je rekao kako je taj politički sistem izvršio, na jedan način, “prijevremenu pacifikaciju” civilnog društva u zemljama u tranziciji. Na taj način je umrtvljena ionako indolentna aktivistička scena u zemljama u regionu.
Glavni i odgovorni urednik medijskog projekta Buka, Aleksandar Trifunović, rekao je kako, na žalost, ovdje ljudi vole da posmatraju stvari sa galerije.
“Nevladin sektor je bio slab zato što nikada na ovim prostorima nije ponudio nekoga ko bi kao Gandi iz jednog nenasilnog otpora prerastao u političkog vođu. Ovdje su ljudi uvijek očekivali kabadahije, siledžije, ljude koji tako izgledaju i koji se tako ponašaju i za takve su i glasali” istakao je Trifunović.
Trifunović je posebno postulirao da svaki čovjek u krajnjoj instanci treba da se bori za sebe i zbog sebe. Mladim ljudima do 30 godina protest može biti samo dobro iskustvo u kojem se nema mnogo šta izgubiti, a može se dobiti zaista, zaista mnogo.
Za ovo predavanje, uprkos pesimističkim tonovima, se može reći da je uspjelo upravo zato što se pojavila kritična, informisana i obrazovana grupa mladih ljudi, na kojima ostaje da se kroz neformalne oblike udruživanja i aktivizma izbore prije svega za sebe i za humaniji kutak svijeta.