Nakon višesatne, burne i neorganizovane sjednice Skupštine Srpske demokratske stranke (SDS), u Bijeljini je uslijedio politički zemljotres — Milan Miličević, dosadašnji predsjednik stranke, podnio je neopozivu ostavku. Ta vijest odjeknula je kao kulminacija višemjesečnih unutrašnjih sukoba i podjela koje već dugo tinjaju u najvećoj opozicionoj partiji u Republici Srpskoj. Iako je njegov odlazak donekle bio očekivan, način i trenutak u kojem se desio ukazuju na dublje strukturalne poremećaje i potencijalni razdor koji bi mogao ozbiljno ugroziti političku budućnost stranke.
Sjednica Skupštine SDS-a održana u Bijeljini, kojoj je prisustvovalo oko 400 delegata, umjesto ozbiljne političke rasprave pretvorila se u višesatnu blokadu, gdje ni dnevni red nije mogao biti usvojen. Iza zatvorenih vrata vodile su se žestoke rasprave o legitimitetu članova, proceduralnim opstrukcijama i dubokom nepovjerenju među delegatima. Sve je kulminiralo Miličevićevom ostavkom — čin koji, iako formalno ličan, ima težinu kolektivne optužbe.
U svom otvorenom pismu nakon sjednice, Milan Miličević pokušao je da raskrinkava ono što vidi kao suštinu problema: unutarstranačke podjele koje, kako kaže, nisu iskrene niti prirodne, već vještački stvorene, fingirane i dirigovane. “Ova podjela unutar Srpske demokratske stranke je fingirana, vještačka i smišljena. Ona ne postoji u članstvu, već među dijelom stranačkih funkcionera”, navodi Miličević, jasno stavljajući do znanja da vjeruje kako je SDS postao poligon za lične interese i projektovane frakcije, a ne iskrenu političku borbu.
Ono što daje posebnu težinu njegovim riječima jeste trenutak — Miličević tvrdi da se ova destabilizacija nije desila slučajno, već upravo sada, kada je SDS počeo jače da pruža otpor režimu Milorada Dodika.
“U trenutku kada smo krenuli u ozbiljan otpor režimu, kada smo aktivnosti podigli na jedan viši nivo, upravo sada – kao po nalogu – dešava se sinhronizovana unutrašnja opstrukcija. To nije slučajnost. To je svjesna podjela i slabljenje stranke i članstva”, upozorio je.
Ovo je, po njegovom mišljenju, pažljivo orkestrirana operacija u kojoj učestvuju i ljudi izvan SDS-a, politički centri moći koji navodno vuku konce pojedinaca unutar stranke, sa jasnim ciljem – neutralisati opozicioni kapacitet SDS-a u najkritičnijem trenutku.
Stranka je nakon ostavke saopštila da će do unutarstranačkih izbora rukovođenje preuzeti Jovica Radulović, predsjednik Glavnog odbora. Pokušaj da se situacija institucionalno smiri zvuči korektno, ali djeluje kao pokušaj gašenja požara kantom vode. SDS navodi da Miličevićeva odluka nije bila želja većine članova i izražava žaljenje zbog “emotivne reakcije”. Međutim, koliko je to zaista istina u svjetlu haosa koji se odvijao na sjednici, ostaje otvoreno pitanje.
Činjenica da predsjednik stranke optužuje dio funkcionera da rade protiv interesa SDS-a i u interesu režima ozbiljno dovodi u pitanje sposobnost aktuelnog vrha stranke da vodi ozbiljnu opozicionu borbu. Pogotovo ako se uzme u obzir da je Miličević u svom pismu jasno ukazao na pokušaje da se SDS pretvori u odskočnu dasku za lične karijere, umjesto da ostane borac za ideje, program i političku alternativu.
Pitanje koje sada lebdi nad SDS-om jeste: ima li ova stranka kapacitet za unutrašnju konsolidaciju i iskrenu političku borbu? Ili će, poput mnogih opozicionih stranaka u regionu, potonuti u međusobne obračune, podjele i kompromitaciju pred vlastitim biračima?
Iako su razlozi za unutarstranačku pobunu formalno vezani za rukovođenje strankom i pad rejtinga, mnogi unutar SDS-a i šire političke javnosti smatraju da je ključni trenutak bio Miličevićeva javna podrška studentima u Srbiji, koji već sedmicama protestuju protiv režima Aleksandra Vučića. Taj potez, iako ideološki dosljedan opoziciji, mnogi tumače kao izazivanje bijesa u Beogradu i gubitak političke zaštite iz režimskih krugova Srbije. Spekuliše se da je upravo to ubrzalo i njegovo hapšenje, ali i potkopalo njegov autoritet u vrhu SDS-a.
Podsjećanja radi, ostavci Milana Miličevića prethodila je dramatična epizoda njegovog hapšenja koja je podigla buru u političkoj i pravosudnoj javnosti Republike Srpske. Lider SDS-a u junu je uhapšen u spektakularnoj akciji, a nakon zadržavanja od nekih 24 sata pušten na slobodu. Tokom cijelog tog procesa, ispred zgrade tužilaštva i suda u Banjaluci smjenjivali su se funkcioneri SDS-a i drugi opozicionari koji su mu javno iskazivali podršku, što je mnogima djelovalo kao trenutak snažnog okupljanja opozicije.
Ipak, mjesec dana kasnije, čini se da se situacija mijenja. Ostavka koju je Miličević sada podnio dolazi u trenutku kada se još uvijek nisu slegli svi talasi izazvani njegovim privođenjem. Tada se nagađalo o mogućim motivima: od unutarstranačkih obračuna, preko pokušaja diskreditacije, do širih političkih igara u koje su, prema nekim analizama, bile uključene i strane/regionalne sile. Neki su tvrdili da bi bez te podrške iznutra – i ispred suda – politički ishod te afere bio potpuno drugačiji.
Danas, kad se Miličević povlači sa čela SDS-a, postavlja se još jedno dodatno pitanje: da li je to rezultat pritisaka koji su pokrenuti još u trenutku hapšenja, ili samo logičan kraj jednog iscrpljujućeg političkog ciklusa? U svakom slučaju, ostaje osjećaj da lider koji je jednom već bio “žrtva progona”, sada odlazi u trenutku kada su svi očekivali da će dodatno učvrstiti svoju poziciju.
Na drugu stranu, Miličević nije bio političar poznat po žestokim izjavama niti je slovio za “galamdžiju” unutar opozicionog spektra. Za to su bili zaduženi drugi. Njegov stil bio je odmjeren, često administrativan, pomalo dosadan, više nego harizmatičan, s fokusom na institucionalno djelovanje i stabilnost unutar stranke ali i van nje. Ostavkom se postavlja još jedno pitanje – hoće li SDS sada preuzeti glasniji, borbeniji kurs? Da li prostor koji je Miličević napustio sada zauzimaju oni koji zagovaraju žešći obračun s vlašću i režimom Milorada Dodika? U stranci koja se dugo traži između umjerene opozicije i otvorenog otpora, naredni potezi novog rukovodstva mogli bi jasno pokazati u kojem pravcu SDS ide.
Politička analitičarka Tanja Topić za BUKU kaže da cijela situacija više liči na pažljivo osmišljen politički triler.
„Otvoriti unutarstranačku bitku i tražiti ‘skidanje glave’ aktuelnom predsjedniku stranke u ovom trenutku je dobro osmišljen politički triler, reditelj je međunarodni ili pak najpoznatiji politički mag, glavni akteri dio članstva SDS-a, koji su se ‘hrabro’ prihvatili dodijeljenih uloga i odradili sve rediteljeve naloge. Statisti su zdušno podržavali udare na Miličevića – što šutnjom, što medijskim napadima, uzmicanjem pred moćnicima“, rekla je Topić.
Ona podsjeća da je „spremano ovo Miličeviću zadnjih pola godine, a posebno se našao na udaru nakon podrške studentima. Beograd to ne prašta.“
Odlazak Milana Miličevića, bez obzira na sve njegove lične i političke slabosti, pokazao je da opozicija u Republici Srpskoj nije razorena samo spoljašnjim pritiscima, već i sopstvenom unutrašnjom truleži. Ako su optužbe o fingiranim podjelama i namjernim sabotažama istinite — a malo šta upućuje da nisu — SDS se nalazi pred teškim izborom.