Dok se političari nakon izbora zdušno bore za kakvu-takvu
poziciju, broj beba, djece, penzioneri, čak i radno sposobno stanovništvo koji
ne mogu priuštiti tri obroka dnevno u zabrinjavajućem je porastu.
Počelo je pandemijom, kulminiralo inflacijom.
Cijele
porodice su u potrebi za hranom, ali i odjećom i obućom, kažu nam u banjalučkom
Mozaiku prijateljstva: “Trenutna situacija u našoj javnoj kuhinji je veoma
teška kao i globalno u cijelom društvu. Broj korisnika u našoj javnoj kuhinji
je 1.300, te svakodnevno pripremimo preko 700 obroka, a vikendom je taj broj 1100. Koliko je situacija teška možda najbolje govori podatak da je u ovoj godini znatno
povećan i broj porodica sa djecom koja traže pomoć. Na
svakodnevnom nivou nam je potrebno preko 300 hljebova, te na stotine kila
povrća, začina i mesa . Uz sve to imamo veliku potrebu za higijenskim
potrepštinama koje koriste naši socijalno uhroženi sugrađani u našem javnom kupatilu.
Također je velika potrošnja plina,
struje i goriva koje obezbjeđujemo isključivo donacijama građana i društveno
odgovornih firmi kao i sve ostalo”.
Da je sve više djece i beba gladno potvrdili su nam i u Baby
javnoj kuhinji u Bratuncu i Dječijoj javnoj kuhinju u Lukavcu.
Kako za BUKU kaže Aida Sadiković Mehonić, predsjednica
Udruženja „Obraduj nekoga“ u okviru kojeg je pokrenuta i prva Baby kuhinja
u Bosni i Hercegovini recipročno porastu cijena u prvom redu – mlijeka, raste i
broj korisnika.
“U Baby javnoj kuhinji imamo 30 redovnih i 75 povremenih
korisnika. Takođe u Sarajevu imao 20 redovnih korisnika, a terenski svakodnevno obilazimo bebe na selima sa jednokranim paketima
pomoći, tako da je njih u bazi stotine. Istakla bih i da je situacija u
Kantonu Sarajevo nešto bolja situacija zbog porodiljakih naknada u vrijednosti
prosjećne plate, ali u ostatku zemlje stanje sa porodicama sa bebama je sve
teže. Imamo jako puno zahtjeva širom zemlje, međutim na sve manje njih možemo
odgovoriti zbog porasta cijena goriva. Vjerujemo da će ova zima i za nas, a
posebno za naše korisnike biti veliki izazov”, otvoreno kaže Sadiković Mehonić.
Selma Zukić,
predsjednica Udruženja altruista “Ruke prijateljstva” koje vodi
Dječiju javnu kuhinju za BUKU kaže da je stanje iz dana u dan sve kritičnije. “Trenutno
imamo 280 korisnika, morali smo smanjiti broj, bilo ih je 340, na čekanju imamo
80 djece. Sami se i dalje borimo ne pomaže nam niko, a oni kojima je to posao bore
se za svoje fotelje”.
O velikom broju ljudi
u BiH koji su se našli u teškoj materijalnoj situaciji prvo zbog situacije izazvane
pandemijom, a potom inflacijom svjedoče i u Udruženju Pomozi.ba. Ovdje nam kažu da je obzirom
na ogromna poskupljenja u posljednje vrijeme značajno porastao broj ljudi koji od Udruženja
Pomozi.ba traže neku vrstu pomoći. Pored pomoći u prehrambenim namirnicama,
gotovim obrocima, mnogi ljudi traže pomoć i za ogrjev, lijekove, račune za
struju, plin…
“Svi oni koji ispunjavaju uslove koji su potrebni od nas
dobijaju ili kratkoročnu ili dugoročnu pomoć. Nakon obrade zahtjeva, neke od tih
ljudi uvrštavamo u projekat Obrok za sve, dok drugima obezbjeđujemo mjesečne
pakete sa prehrambenim i higijenskim proizvodima, ogrjev ili pomažemo na neke
druge načine. Kada je u pitanju projekat
„Obrok za sve“, također je porastao broj korisnika u odnosu na ranije godine.
Trenutno imamo oko 1.000 korisnika koji svaki dan dobijaju gotov obrok kako u
našim restoranima dobre volje, tako i na kućni prag. Taj broj će vjerovatno
porasti i u narednom periodu, nakon što obradimo sve zahtjeve koje smo u
posljednje vrijeme zaprimili i obiđemo korisnike koji su se prijavili za pomoć”, priča nam Maja Arslanagić iz Udruženja
Pomozi.ba.
Nažalost, državnih, lokalnih vlasti, političara – nigdje. O ovoj temi ne govore, iako postoji velika šansa da se sitem socijalne zaštite vrati na stanje od prije trideset godina, kada se sve svodilo na podjelu humanitarne pomoći. Ili ih jednostavno samo nije briga.