Ulaganja federalnih vlasti u razoj
poljoprivrede godinama su ispod svakog minimuma, čak i onog zakonskog. Ako
Vlada Federacije BiH godinama nije mogla da spozna značaj ulaganja u domaću
proizvodnju, minimum koji je mogla učiniti jeste da ispoštuje važeće zakone.
Prema Zakonu o novčanim podrškama u
poljoprivredi i ruralnom razvoju, svake godine je prilikom kreiranja budžeta
Federacije BiH potrebno izdvojiti od tri do šest posto od ukupnog entitetskog
budžeta za poticaje u poljoprivredi. No, federalnu Vladu ni zakonski propis
nije mogao godinama natjerati da u ovu važnu granu za opstanak jednog društva
uloži minimum sredstava. Nisu je mogle natjerati ni prijetnje Udruženja
poljoprivrednika FBiH koje je svojevremeno znalo zaprijetiti i tužbama Vladi
ukoliko ne ispoštuje zakonski minimum.
Ispustili
stotine miliona eura za ruralni razvoj
Tako je, npr. u 2019. godini, u kojoj su
poljoprivrednici prijetili i tužbama i protestima, Vlada bila dužna u budžetu
izdovojiti 89 miliona KM za poticaje, a izdvojila je 68 miliona. Budžet je
godinama rastao, pa je shodno tome i zakonski mimimum od tri posto donosio više
novca poljoprivredi, ali poštivanje zakona, prema riječima federalne zastupnice
Naše stranke Sanele Klarić, dočekali smo tek ove godine.
“Ove godine jeste tri posto. Vlada računa
budžet bez iznosa za PIO, pa vam je to onda 101 milion KM, a oni su izdovojili
106 miliona za poticaje. Ja sam tražila da se ove godine izdvoji šest posto jer
je kritična situacija u poljoprivredi. Amandman na Zakon sam predala da ide 200
miliona za poljoprivredu i Vlada ga nije prihvatila. Ovo je prva godina da
Vlada nije prekršila Zakon, ali to je opet minimum. Ako pogledamo Strategiju za
poljoprivredu, 2017. je trebalo ići 113 miliona, 2018. godine 125 miliona, i
2019. godine 138 miliona KM, tako da, ne samo da je Vlada kršila Zakon, već je
kršila i svoju strategiju”, ističe za Buku Klarić.
Kada je riječ o strategiji, federalni
zastupnik SDP-a Irfan Čengić podsjeća kako je ona istekla još 2019. godine.
“Stotine miliona KM su se podijelile bez
zakonski važeće Strategije. Naime, strategiju u skladu sa članom 5. Zakona o
poljoprivredi usvaja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine za period od
najviše pet godina. Strategija je istekla 2019, Parlament nije usvojio novu, a
Vlada nezakonitim zaključcima produžava isteklu Strategiju iako čak ni
Parlament nema ovlasti za takav potez. Apsurdno je da se u 2022. godini tek
radi nacrt Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja za period 2021. – 2027.
godina a već tri godine nemamo strategiju, već se radi izvan zakonskog okvira”,
kaže nam Čengić.
Prilikom usvajanja budžeta u oba doma
federalnog Parlamenta, premijer Fadil Novalić isticao je kako je ove godine
budžet dostigao rekordan iznos od 5.6 milijardi KM. No, ni u godini kada je
budžet narastao zbog ogromnog porasta prihoda od indirektnih poreza zbog silnih
poskupljenja koja su građani plaćali prošle godine, nije se našlo prostora da
se veći iznos novca od zakonskog minimuma izdvoji za poljoprivredu. Ni
poremećaji na svjetskom tržištu, ni nestašice pojedinih dobara nisu bile motiv
da se Vlada odlučno okrene domaćoj proizvodnji, kako konačno ne bismo ovisili o
uvozu hrane, a imamo sve uslove da budemo izvoznici, a ne uvoznici.
“Poljoprivreda je stvarno uništena. Kuda
god da se vozite možete vidjeti da su nam polja neobrađena. Vladi odgovara
trenutno stanje, njima ne odgovara da se u poljoprivredu krene masovnije. Zašto
godinama ne usvajaju strategiju ruralnog razvoja? Vi ne možete danas očekivati
od nekoga ko je uspješan u poljoprivredi, da to isto nastave raditi i njegova
djeca. Za to morate stvoriti kvalitetnije uslove tim mladima. U selima drže u
neuslovnom životu samo one poljoprivrednike koji su zadovoljni trenutnim
stanjem. Mnogi ne znaju da kroz Fond ruralnog razvoja Bosna i Hercegovina
odbija grantove, nepovratna sredstva, od 2005. godine. U strateškom periodu
2007. – 2013. godina smo odbili 325 miliona
eura rezervisanih za ruralni razvoj. Dakle, ne da dobije država, nego ljudi
na terenu da dobiju i naprave neku preradu, turizam, etno selo itd. Nama su
nuđeni ti fondovi ali ih nikada nismo iskoristili zbog nepostojanja državne
strategije, platne agencije i ministarstva poljoprivrede na državnom niovu. To
su uslovi Evropske unije. Federacija je trebala napraviti svoj program i
ulagati u ruralni razvoj, međutim, strategija je napravljena 2012. godine, ali
nikada do danas nije usvojena”, pojašnjava Klarić.
Njegujemo
tradiciju uvoza
Ona podvlači kako je očigledno da vlasti ne
shvataju koliko je u vrijeme trenutne krize važno ulagati u domaću proizvodnju.
“Vidite da se Novalić hvali kako mi
tradicionalno 50 godina uvozimo žito iz Srbije i da ćemo to nastaviti. Govori
da naša pšenica ne valja jer nema glutena. Ljudi u Vladi uopšte neće da se posvete
domaćoj proizvodnji, jer njima je lakše iz Srbije kupiti nego ovdje našim
ljudima dati mogućnosti da proizvode. Imamo zemlju koju niko nije dotakao 30
godina, postoje načini da se radi, ali vlast ne želi da čuje za to”, govori
Klarić.
Čengić smatra kako je možda i važnije od
povećanja budžeta njegova blagovremena implementacija prije proljetne sjetve.
“Ako to ne učinimo efekat će biti smanjenje
proizvodnje ili poskupljenje proizvoda, što dalje implicira još veću inflaciju.
Postavlja se važno pitanje kako će biti izvršena proljetna sjetva. U ovim
okolnostima upitno je kako će poljoprivredni proizvođači finansirati sjetvu
koja će ih koštati dva do tri puta više u odnosu na prethodnu godinu. Iz
razgovora sa nekoliko ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača i posjete nekim od
njih shvatio sam da će se sjetva obaviti u manjem obimu ili se neće obaviti
nikako. Ukoliko ne pomognemo i obezbijedimo sredstva za proljetnu sjetvu,
povećanje budžeta za poljoprivredu neće dati očekivani rezultat jer će doći do
pada animalne i biljne proizvodnje. Ministarstvo mora ranije donositi svoje
programe i planove kako bi na vrijeme sredstva bila operativna poljoprivrednim
proizvođačima. U svom dosadašnjem radu sam predlagao amandmane i inicijative na
zakon o doprinosima kroz koje sam zahtjevao da se poljoprivrednom sektoru
dodjele poreske olakšice kakve imaju niskoakumulativne grane privrede kao
tekstil. Ministarstvo je dalo podršku ideji ali nikada je nije realizovalo”,
navodi Čengić.
Ako se nešto drastično ne promijeni u
odnosu vlasti spram novca građana i upravljanja budžetima, situacija u
poljoprivredi će biti sve teža, a samim time rast cijena u BiH neminovan jer
smo ostali osuđeni na uvoz svega i svačega upravo iz razloga što vlasti nisu
smatrale bitnim ulaganje u vlastitu proizvodnju hrane.
Podsjetimo, od ukupne količine hrane koju
pojedemo uvozimo više od 80 posto, a nekada smo toliko proizvodili.