Za narušeno zdravlje odgovornim smatra zagađenje iz Termoelektrane
Tuzla te ističe da su smrad i prašina u zraku njegova svakodnevnica.
“Nemam jednu stranu pluća. Jedva dišem i uglavnom sam u kući. Užas živi, ali ne samo meni nego i narodu koji tu stanuju”, kaže Izet za Radio Slobodna Evropa (RSE) opisujući naselje Bukinje u blizini kojeg se nalazi termoelektrana.
Od izgradnje 1959. godine, Termoelektrana Tuzla je do danas najveći
proizvođač električne energije u BiH, a za rad koristi ugalj.
Stanovnici Bukinja i drugih okolnih naselja tvrde da je ona i najveći
zagađivač te da im sumporne čestice koje izlaze iz njenih postrojenja
zagorčavaju život.
Izetova supruga boluje od astme zbog čega su im liječnici savjetovali da odsele iz Bukinja.
“Doktor kaže vi se morate udaljiti od Termoelektrane, ali gdje da odemo?”, ističe on.
Preminulo 38 ljudi u okolini termoelektrane
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bukinju stanuje nešto više od 600 ljudi.
Predsjednik mjesne zajednice Goran Stojak kaže za RSE da je samo u
2020. godini u tom naselju preminulo 38 ljudi i da je najveći broj
bolovao od karcinoma.
“Ovdje nekad tek u podne svane, jer se ništa ne vidi od
smoga. Od prašine se osjeti ljutina u grlu i peckanje očiju. Padaju
kisele kiše, po stanovnicima pada magla iz Termoelektrane”, naglasio je.
Stanovnici Bukinja, ali i ostalih tuzlanskih naselja tvrde da su prepušteni sami sebi jer niko nema sluha da promijeni stanje.
“Ne tražimo da se ugasi termoelektrana, znamo da moraju ljudi
od nečega živjeti. Ali dajte da se nešto uradi za buduće generacije”, ističe Stojak.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona iz 2018.
godine, zagađeni zrak u Tuzli uzrokovao je 29 posto smrti od moždanih
udara, 20 posto smrti od raka pluća, 31 posto bronhitisa kod odraslih
osoba, te 23 posto bronhitisa kod djece.
Termolektrana Tuzla u nadleženosti je Elektroprivrede BiH, jednog od
tri javna preduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije u
BiH.
U Termelektrani su za RSE naveli da bez odobrenja vlasnika ne mogu
razgovarati o situaciji kada je riječ o zagađenju zraka. Na upit kojim
mjerama planiraju riješiti probleme mještana nisu odgovorili ni iz
Elektroprivrede BiH.
Zdravstveni troškovi
Studija koju je prije deset godina objavio Centar za ekologiju i
energiju u Tuzli pokazala je da zdravstveni trošak od zagađenja iz
Termoelektrane iznosi oko 99 miliona eura godišnje.
To tvrdi Denis Žiško, nekadašnji član Centra, i pojašnjava za RSE da
je toliko koštalo bolovanje i liječenje građana u tom dijelu BiH.
“Najveći problem je da to uzrokuje smrtne posljedice. Otkako
je studija objavljena Termoelektrana Tuzla nije učinila ništa kako bi
smanjila zagađenje. Otežu taj proces, a u međuvremenu mogu slobodno reći
da ubijaju građane. Tuzlaci su gotovo 60 godina taoci spaljivanja uglja
i svojim zdravljem subvencioniramo tu, nazovimo, jefitnu električnu
energiju”, ističe on.
Zbog najvećih industrijskih postrojenja koja nedovoljno ulažu u
modernizaciju opreme i zaštitu životne sredine, ali i kućnih ložišta
odnosno spaljivanja fosilnih goriva, BiH je među najzagađenijim zemljama
u Evropi.
Organizacija Human Rights Watch objavila je 29. augusta izvještaj u
kojem se navodi da se vlasti BiH nisu uspjele uhvatiti u koštac sa
zagađenjem zraka kojeg svake godine uzrokuje smrt hiljada ljudi.
Pozivajući se na podatke Svjetske banke, Human Rights Watch
procijenjuje da od zagađenja zraka u BiH godišnje umire oko 3.300 ljudi.
“Zastarjelo oslanjanje na ugalj ubija hiljade ljudi svake
godine, a vlasti ne čine mnogo da spriječe problem ili da upozore ljude
na rizik po njihovo zdravlje”, naveo je u saopćenju Felix Horne iz Human Rights Watcha.
Upozoreno je da oslanjanje zemlje na drva, kao i ugalj za
zagrijavanje i proizvodnju električne energije, gradove u BiH svrstavaju
među najzagađenije u svijetu.
Zagađenost u učionicama
Prema rezultatima mjerenja kvaliteta zraka, Sarajevo, Tuzla i Zenica
proteklih su godina bili na listi najzagađenijih gradova u u Evropi.
Sanela Klarić iz udruženja Green Councile kaže da je istraživanje
kvalitete zraka u školama u Kantonu Sarajevo pokazalo da je
zastupljenost čestica ugljikovog dioksid ili PM čestica od šest do osam
puta veća od one koju dozvoljava Svjetska zdravstvena organizacija
(WHO).
“To smo radili u vrijeme pandemije korona virusa kada je u
učionicama bilo po 15 učenika. Zamislite kakva je situacija kad ih ima
više. Na zrak u unutrašnjosti utječe taj zagađeni vanjski zrak, ali i u
enterijeru imamo različite materijale i boje. To se odrazava na
raspoloženje i koncentraciju djece, ali kumultivno dovodi i do
različitih bolesti”, navela je Klarić za RSE.
Kako bi skrenuli pažnju javnosti na štetne posljedice zagađenja zraka
na zdravlje, UNDP je u januaru proveo kampanju “Pluća grada”, u okviru
koje su postavljene instalacije koje simboliziraju pluća na nekoliko
lokacija u Kantonu Sarajevo.
Instalacije su bile izrađene u bijeloj boji, te izložene 45 dana svim
vremenskim uvjetima. Nakon toga su potamnile i na taj način je
ilustrirano koliko je zagađen zrak koji građani udišu.
U Sarajevu u januaru 2022. provedena kampanja “Pluća grada”
“Iako nisu mogla predstaviti vjerodostojan prikaz dešavanja u
ljudskim plućima, ove instalacije su vizuelni pokazatelj i podsjetnik
za pojedince i javnost kakve efekte zagađen zrak ostavlja na ljudska
pluća”, navela je za RSE šefica Sektora za energiju i okoliš u UNDP BiH Raduška Cupać.
Ona ističe da zagađenje zraka, kao jedan od najvećih ekoloških
problema u BiH, pored zdravstvenih ima i brojne ekonomske posljedice.
Među gradovima čiji se stanovnici također godinama bore sa zagađenjem zraka je i Prijedor, na sjeverozapadu BiH.
Zvaničnih podataka o glavnim zagadivacima nema, ali se procjenjuje da
su to ispušni plinovi iz automobila i oni koji nastaju u sezoni
grijanja kuća.
Lokalno udruženje “Anemona” okuplja oko 750 oboljelih od astme i
kronične opstruktivne bolesti pluća, a većina članova je u dobi do 18
godina.
Prema podacima ovog udruženja, pet hiljada stanovnika Prijedora, od
ukupno 100 hiljada u tom gradu, oboljelo je od astme i bolesti pluća.
Predsjednica Udruženja Ilenka Macura kaže za RSE da je stanje
alarmantno, što ilustrira činjenicom da su djeca pri izlasku iz kuće
godinama primorana nositi maske.
“Mnogo se loži i dima je zaista puno. Kad se izdignemo negdje
iznad Prijedora, vidi se da je to grad smoga. Nažalost, ne možemo ništa
poduzeti i vlasti uglavnom nemaju sluha”, kaže ona.
Šta se navodi u izvještaju Human Rights Watch?
Iz organizacije Human Rights Watch upozorili
su da rješavanje problema sa zagađenjem zraka u BiH otežava složeni
sistem upravljanja, bez državne insitucije za životnu sredinu i uz slabu
koordinaciju između različitih nivoa vlasti.
Dva bh. entiteta imaju odvojene pravne okvire u ovoj oblasti što
otežava suradnju. Kontrola kvaliteta zraka u BiH regulira se entitetskim
zakonima o zaštiti zraka i podzakonskim aktima Federacije BiH i
Republike Srpske.
Monitoring kvaliteta zraka je u nadležnosti hidrometeoroloških zavoda Federacije BiH i Republike Srpske.
Od decembra 2020. godine do aprila 2021. godine, organizacija Human
Rights Watch intervjuirala je 35 ljudi o njihovim iskustvima sa
zagađenjem.
Stanovnici koji žive u blizini pojedinih elektrana na ugalj, od njih
ukupno pet u BiH, naveli su da su im prijatelji, članovi porodice i
susjedi umrli od raka, kardiovaskularnih ili respiratornih bolesti.
Vjeruju da je njihovoj zdravlje pogoršano zagađenjem iz elektrana,
saopćio je Human Rights Watch.
Bosna i Hercegovina je u novembru 2020. godine potpisala Deklaraciju o
Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Deklaraciju o zajedničkom
regionalnom tržištu Zapadnog Balkana.
Deklaracija, između ostalog, podrazumijeva podsticanje takse na
emisiju ugljen-dioksida, razvoj tržišnih modela za podsticanje
korištenja obnovljivih izvora energije, postepeno ukidanje subvencija za
ugalj, ali i gašenje svih rudnika uglja i termoelektrana do 2050.
godine.
U izvještaju iz 2017. godine, Svjetska zdravstvena organizacija
upozorila je da je BiH najzagađenija zemlja u Evropi. U tadašnjem
izvještaju je navedeno da, zbog visokog stepena zagađenosti, BiH ima 231
umrlu osobu na 100 hiljada stanovnika.
Pišu: Marija Augustinović, Mirnes Bakija/RSE