Povodom Međunarodnog dana obrazovanja, koji se odlukom
Glavne skupštine Ujedinjenih naroda obilježava 24.januara svake godine, u
Mostaru je održan okrugli stol na temu “Investirati u ljude znači staviti
obrazovanje na prvo mjesto!”.
Jedan od učesnika skupa, voditelj Ureda za organizaciju i
osiguranje kvalitete Sveučilišta Hercegovina Marko-Antonio Brkić govorio je o
tome da u posljednja dva ili tri mjeseca Republika Hrvatska i Republika
Slovenija obustavile redovnu proceduru priznavanja diploma koje se stiču na
visokoobrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
“Ukoliko se ne reaguje na adekvatan način to bi moglo
prerasti u prvorazredan, a možda i u međudržavni skandal. Ja se nadam se da će
institucije u BiH, uz razumijevanje nadležnih agencija u Hrvatskoj i Sloveniji,
uspjeti naći rješenje. Ako je problem, a očito jeste, osiguranje kvalitete u
sustavu visokog obrazovanja u BiH, onda trebamo staviti obrazovanje na prvo
mjesto”, rekao je u Mostaru Brkić.
Slijedom ovih informacija pokušali smo saznati šta je tu
posrijedi te zašto je uopšte došlo do ove situacije. Krenimo redom.
Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje
kvaliteta Bosne i Hercegovine obratio se veći broj studenata, koji su
diplomirali na nekoj od visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini, a koji
su istakli da imaju određenih problema u Republici Hrvatskoj, a u vezi s
mišljenjem ureda Hrvatskog Nacionalnog ENIC/NARIC o visokoškolskim
kvalifikacijama stečenim u Bosni i Hercegovini.
Naime, Republika
Hrvatska je provodila postupak priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija
po odredbama “Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi
i diploma” iz 2004. godine, a nakon tog datuma postupak priznavanja
visokoškolskih kvalifikacija iz inostranstva provođen je u skladu sa „Zakonom о
priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija“. Po oba ova zakona nadležni
organi Republike Hrvatske su vrednovanje stranih visokoškolskih kvalifikacija
provodili u upravnom postupku priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija
i u pravilu priznavali visokoškolske kvalifikacije stečene u Bosni i
Hercegovini.
Ono što se u međuvremenu dogodilo jeste novi zakon u
Hrvatskoj koji tretira ovu oblast. I koji je stvari bitno promijenio.
Portal BUKA kontaktirao je nadležnu instituciju u Republici
Hrvatskoj odnosno Agenciju za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) kako bismo
dobili pojašnjenje u vezi sa novonastalom situacijom.
Sredinom prošle godine u Hrvatskoj je na snagu stupio novi
Zakon o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji unosi
novine u postupke priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija
u svrhu pristupa hrvatskom tržištu rada.
“Navedenim Zakonom uređuju se način i postupci
vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u
području profesija koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u
Hrvatskoj te način i postupci priznavanja inozem¬nih obrazovnih kvalifikacija i
razdoblja obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja. Također, njime se utvrđuju
i nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja, među kojima
je i Nacionalni ENIC/NARIC ured Agencije za znanost i visoko obrazovanje”
rečeno je za BUKU u nadležnoj Agenciji
Drugim riječima, stupanjem na snagu ovog zakona, prestala je
implementacija upravnog postupka priznavanja stranih visokoškolskih
kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u području profesija koje nisu
regulisane posebnim propisima te se uvela implementacija neupravnog postupka
vrednovanja takvih visokoškolskih kvalifikacija na osnovu kojeg Nacionalni
ENIC/NARIC ured Agencije za znanost i visoko obrazovanje Hrvatske donosi
neupravni akt – tzv. mišljenje o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
A upravo ovakav neupravni akt odnosno Mišljenje Agencije
stvorio je nerazumijevanje na relaciji BiH i Hrvatske odnosno Slovenije.
“Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji
pruža informacije o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji u postupku, kao i
mišljenje o razini, obujmu i profilu inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu
na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Hrvatskoj” navode za BUKU u
Agenciji za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske
U postupku vrednovanja strane visokoškolske kvalifikacije
procjenjuje se izvorni naziv inostrane obrazovne kvalifikacije, nivo obrazovne
kvalifikacije te nivo u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i kvalifikacijskim
okviru europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno)
te, posljedično, s kvalifikacijskim nivoom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru,
zatim obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, naziv visokog
učilišta u kojem je strana obrazovna kvalifikacija stečena, informacije o
pravima koje nosilac inostrane obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u
kojoj je ona stečena, informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz
vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih
te je li sticanje obrazovne kvalifikacije izvedeno djelimično ili u cjelini na
daljinu, zatim kvalitet studijskog programa i visokog učilišta, uključujući
podatke o akreditaciji visokog učilišta te ostali podaci o osiguravanju
kvalitete u zemlji u kojoj je strana obrazovna kvalifikacija stečena i
pripadnosti obrazovnom siste,u države u kojoj je stečena, naziv i trajanje
obrazovnog programa koji je podnosilac pohađao, godina upisa u program i godina
sticanja kvalifikacije.
“Agencija za
znanost i visoko obrazovanje od preuzimanja nadležnosti nad priznavanjem (od
2004. godine), odnosno vrednovanjem (od lipnja 2022. godine) inozemnih
visokoškolskih kvalifikacija nije nikada imala obustavu rada na tim postupcima,
već redovno, u skladu s važećim nacionalnim propisima, odnosno načelima
Lisabonske konvencije provodi vrednovanje svakog zaprimljenoj zahtjeva
pojedinačno” stoji u odgovoru Agencije portalu BUKA.
Na drugu stranu, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje
kvaliteta Bosne i Hercegovine napominje da o odabiru, odnosno zaposlenju
kandidata na određeno radno mjesto odlučuje poslodavac u skladu sa svojim
unaprijed definisanim konkursnim uslovima, te da mišljenje hrvatske Agencije
nije presudno prilikom zapošljavanja.
Međutim, u samoj Agenciji očekuju da će kroz dijalog, ne
samo agencija već i nadležnih ministarstava, iznaći rješenja trenutno aktuelnih
problema.
“Napominjemo, da je tačno kako Agencija trenutno nije
punopravna članica, ali jeste pridružena članica European Association for
Quality Assurance in Higher Education (ENQA). Iako za sada nije punopravna
članica, to ne znači da Agencija ne provodi i da nije provodila aktvnosti iz
svojih nadležnosti u skladu sa Standardima i smjernicama za osiguranje
kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), kako onim iz 2005,
tako i revidiranim ESG iz 2015. godine. Nadamo se da ćemo punopravno članstvo u
ENQA ostvariti u što skorijem periodu, te i na tom planu očekujemo saradnju i
pomoć od AZVO” ističu u bh Agenciji.
Međutim, Agencija se
ne slaže sa kvalifikacijama o netransparetnosti procesa akreditacije budući da
je i ENQA panel tokom posljednje eksterne evaluacije pozitivno ocijenio ovaj
aspekt rada Agencije, a posebno imajući u vidu činjenicu da je Agencija jedna
od četiri institucije od preko 70 institucija na nivou Bosne i Hercegovine,
koja, još od 2016.godine u potpunosti ispunjava zahtjeve svih 38 strandarda
proaktivne transparentnosti, koje je usvojio Savjet ministara Bosne i
Hercegovine, a razvijeni su u okviru
GIZ-ovog Programa jačanja javnih institucija u Bosni i Hercegovini.
U mišljenju AZVO-a ističe se da je jedan od problema
vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija iz Bosne i Hercegovine to što „u
državi sticanja visokoškolske kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i
usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir.
“Naglašavamo da
pitanje razvoja i definisanja kvalifikacijskog okvira nije u nadležnosti
Agencije, već Ministarstva civilnih
poslova Bosne i Hercegovine I drugih nadležnih vlasti. Iako u Bosni i
Hercegovini, trenutno, nije u potpunosti razvijen jedinstven kvalifikacijski
okvir, značajno je naglasiti da postoje Osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni
i Hercegovni usvojene od strane Savjeta ministara BiH 2011.godine, kao
referentni dokument zasnovan i usklađen na stepenima stručne spreme i
kvalifikacija definisanih Evropskim kvalifikacijskim okvirom” napoinju
Kako saznajemo, Agencija je već u komunikaciji sa AZVO
dogovorila sastanak u kojem će se raspravljati na navedenu temu u cilju
iznalaženja mogućnosti da se ova problematika riješi u korist svih
zainteresiranih. Istovremeno je Agencija uputila stranke koje su dobile
Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, a sa kojim se ne
slažu, da zaštitu svojih prava i
interesa trebaju pokušati ostvariti pred nadležnim organima Republike Hrvatske.
A da je situacija i više nego alarmantna svjedoči i zahtjev
za hitno rješavanje problema sa visokoobrazovnim kvalifikacijama iz BiH u
zemljama Evropske unije, a koji je u decembru 2022. godine tadašnjoj Ministrici
civilnih poslova BiH Ankici Gudeljević uputila Asocijacija rektora privatnih
univerziteta
U njemu se navodi da Ministarstvo “već godinama nije
izvršilo zakonsku obavezu koordinacije i razvoja visokog obrazovanja, kao i
nije iskazan ni minimum dobre volje za rješavanje ni najvažnijih
problema”.
Oni su se u praksi osvrnuli na najnovije reakcije pojedinih
zemalja Evropske unije, prvenstveno Republike Hrvatske ali i Republike
Slovenije. Kada je riječ o problemima sa kojima se susreću bh građani u
Hrvatskoj, odnosno negativnim mišljenjima Agencije za znanosti i visoko
obrazovanje RH, u pismu se ističe slijedeće:
“u državi stjecanja ( BiH, opaska E.P. ) visokoškolske
kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv kvalifikacijski okvir te
da sistem visokog obrazovanja u BiH djeluje na netransparentnim postupcima
vanjskog osiguranja kvalitete, zbog čega nije utvrđeno da je riječ o
učinkovitom sistemu vanjskog osiguranja kvalitete, u visokom obrazovanju kojim
se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te
stjecanja ishoda učenja i kompetencija koje su odgovarajuće složenosti i dosega
za nivo kvalifikacije”.
Dakle, radi se o tome da je Hrvatska ocijenila cjelokupan
sistem u državi Bosni i Hercegovini, koji ovu oblast uređuje, kao
netransparantan i neuređen.
Naime, okvirnim zakonom o visokom obrazovanju regulisano je
da postojeće visokoškolske ustanove dobijaju privremenu akreditaciju od
nadležne institucije a u njoj se određuje rok do kada će se obaviti
akreditovanje svakog od pojedinih programa koji se izučavaju na tim
visokoškolskim ustanovama, što bi trebalo biti obavljeno do četiri godine od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Međutim, rektori upozoravaju da u zakonom predviđenom roku
ni za jednu visokoškolsku usanovu nisu dodijeljenje privremene akreditacije,
niti je određen rok za akredtiaciju svakog od pojedinih programa koji se
izučavaju.
Dalje, 12 zakon nadležnih obrazovnih vlasti ( kantoni plus
entiteti ) još uvijek nisu u potpunosti usklađeni sa Okvirnim zakonom o visokom
obrazovanju, a ekspertu ENQA su ustanovili da nadležna Agencija ne može uvijek
ispuniti svoje obaveze upravo zbog zakonskog uređenja 12 nadležnih obrazovnih
vlasti. Također, upozoravaju rektori privatnih univerziteta, da svaka
visokoškolska ustanova mora imati licencu da bi počela sa radom, ALI nakon toga
ne snosi posljedice ako ne započne sa procesom akreditacije u određenom
vremenskom roku, te zato postoji razlika u broju licenciranih i akreditovanih
visokoškolskih ustanova i programa.
To u praksi znači da sa jedne strane postoji akreditacija visokoškolskih ustanova čime se bave državna agencija za razvoj visokog obrazovanja, a sa druge strane postoji licenciranje, odnosno izdavanje dozvola za rad visokoobrazovnim institucijama. To ne funkcioniše jer se sudaraju se nadležnosti ili između nadležnosti imamo slobodnog prostora, kako je to definisao prof. dr. Mirko Puljić, predsjednik Asocijacije rektora privatnih univerziteta.
Oni su od ministrice Gudeljević, između ostalog, zatražili
HITAN prijedlog izmjena i dopuna Okvirnog zakon o visokom obrazovanju, u dijelu
koji se odnosi na validaciju statusa prethodnih i sanacije statusa postojećih
studujskih programa te konačno odredi “nulta tačka” za sistematsko
rješavanje vanjskog vrednovanja studijskih programa na visokoobrazovnim ustanovama
u BiH.
Voditelj Ureda za organizaciju i osiguranje kvalitete
Sveučilišta Hercegovina Marko-Antonio Brkić kaže za BUKU da je situacija
alarmantna, ali ne (samo) situacija s priznavanjem visokoobrazovnih
kvalifikacija iz BiH u susjednim zemljama.
“Sa jedne strane Slovenija i Hrvatska dovode u pitanje
sustav kvalitete visokog obrazovanja u BiH a Regionalno vijeće za suradnju
zemalja Zapadnog Balkana (RCC) već godinama radi na postizanju i provedbi
sporazuma o priznavanju akademskih kvalifikacija među državama Zapadnog
Balkana, što uključuje i načelo automatskog priznavanja. Situacija je
alarmantna s obzirom na sektor visokog obrazovanja u cijelosti – u našem
visokom obrazovanju u BiH evidentni su problemi povezani s političkim utjecajem
na pojedinim javnim sveučilištima, klijentelistički pristup na pojedinim
privatnim sveučilištima, akademska korupcija, protekcionizam i diskriminacija s
obzirom na izbor i napredovanje nastavnog osoblja, nedostatak ozbiljnog
znanstvenog rada na razini ustanova ili cijele BiH” kaže sagovornik BUKE i
dodaje:
“Razlika između Slovenije i Hrvatske i naše zemlje u
znanstvenom i akademskih smislu – pa Slovenija ima preko 3000 znanstvenih
publikacija na milijun stanovnika godišnje, Hrvatska značajno preko 2000, a BiH
tek nešto više od 450 znanstvenih radova na milijun stanovnika. Znači Slovenija
7 puta više a Hrvatska 4 puta više od Bosne i Hercegovine na milijun
stanovnika. Prema dostupnim podacima proračun Sveučilišta u Zagrebu je 1,5 puta
veći nego svih 40-ak visokoobrazovnih ustanova u cijeloj Bosni i Hercegovini
zajedno. Ukupni broj studenata u BiH za posljednjih 10-ak godina je pao za više
od 30% – izgubili smo svakog trećeg studenta!” nagašava Brkić .
Istovremeno, broj nastavnika i iznos za finansiranje je u
porastu. Više od 80% studenata u prosjeku studira na javnim ustanovama, a na
nekima se ukupni broj studenata prepolovio, a na neke odsjeka ili studijske
programe upisuju se po 2 studenta.
“A spomenuo sam manji broj problema, ima ih još jako
puno, posebno u dimenziji osiguravanja kvalitete. I kako stanje da ne bude
alarmantno. Stanje je alarmantno najviše zbog toga što odgovorni zanemaruju
probleme i ne bave se njima na adekvatan način niti postižu potrebni učinak. A
odgovorni su u prvom redu Ministarstvo civilnih poslova, Agencija za razvoj
visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete te nadležne obrazovne vlasti, na
razni kartona i entiteta RS” kaže Marko-Antonio Brkić
Što se tiče rješenja ovog problema, sagovornik BUKE ističe
da je potrebno žurno uključiti eksperte u rješavanje nagomilanih problema u
visokom obrazovanju, po mogućnosti iz inostranstva, koji bi nan pomogli da se
mi počnemo približavati standardima Evropskog prostora visokog obrazovanja (EHEA
).
“To može napraviti Ministarstvo civilnih poslova i to
može napraviti i Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete,
a neovisno o njima nadležne obrazovne vlasti trebaju uskladiti svoje postupanje
i djelovanje, ne samo sa standardima i normama nego i međusobno, kako ne bi
dolazilo do nesuglasica i loših praksi. Drugim riječima, potrebno je više
raditi” zaključuje naš sagovornik.
TEKST OBJAVLJEN 27.1.2023.godine