Da ovakav način izvlačenja novca iz gradske kase nije slučajan i da je to svojevrsna praksa pokazuju mnogobrojni primjeri do kojih smo došli.
Inače, postupak kojem su skloni u gradskoj upravi je jednostavan i često ponavljan. Raspiše se tender za određene radove, posao dobije favorit vlasti sa najnižom ponudom, koja je ispod realne i tržišne cijene, a onda se ubrzo troškovi podižu za još 20 odsto putem nove nabavke. I sve se to uradi pregovaračkim postupkom bez obavještenja, odnosno direktno se sklopi novi ugovor sa već odabranim ponuđačom.
Upravo ovakav vid trošenja sredstava jedan je od najpodložnijih korupciji u javnim nabavkama.
Jedan od najočitijih primjera kako to radi vlast u Banjaluci jeste “Izgradnja pomoćnog fudbalskog terena” za koji je gradska uprava na tenderu odabrala firmu “Vrt dizajn & trend” iz Banjaluke, veoma blisku SNSD-u, i za ovaj posao joj isplatila 169.500,00 KM bez PDV-a kao najpovoljnijem ponuđaču.
Vlasnik firme “Vrt dizajn & trend” Boško Batar sa ocem Dragomirom i gradonačelnikom Banjaluke
I onda, po razrađenoj šemi, odjednom se javljaju nepredviđeni troškovi u vrijednosti 33.900,00 KM bez PDV, odnosno tačno 20% od vrijednosti osnovnog ugovora koliko dopušta Zakon o javnim nabavkama.
Pošto je ovdje u fening pogođeno granično dozvoljenih do 20%, mnogi će se zapitati kako je to moguće i da li su uopšte ti dodatni radovi i postojali ili se ovdje radi o pokušaju da se izvuče što više novca iz gradskog budžeta.
Inače, vlanik firme “Vrt dizajn & trend” je Boško Batar, sin odbornika SNSD-a u gradskoj Skupštini Dragomira Batara.
I drugi primjeri iz ove godine pokazuju da se po istom šablonu konstantno koriste “dodatni i nepredviđeni radovi” na izgradnji objekata, puteva i ostalim infrastrukturnim radovima koje je vrlo vjerovatno neko odlično predvidio.
Tako je firma “AM Međugorje” iz Banjaluke u ovoj godini dobila posao rekonstrukcije i adaptacije društvenog doma u Zalužanima kao najpovoljniji ponuđač po cijeni od 40.345 KM. Na taj način su iz igre izbačeni ostali konkurenti. A onda, po običaju, taj iznos nije bio dovoljan, pa Grad pravi novi ugovor, pregovaračkim postupkom, bez objave, i daje firmi “AM Međugorje” dodatnih 7799,93 KM, što je u konačnici za 2800 KM više od najviše ponude koju su dali drugi ponuđači.
I u ovom slučaju su se gradska uprava i favorizovana firma “AM Međugorje” potrudili da iz budžeta izvuku maksimum, pa je tako ostavljeno samo 69 KM od dozvoljenih 20 odsto za nepredviđene i dodatne radove.
Vlanik firme “AM Međugorje” je poslanik u Parlamentu Federacije BiH Mile Atlagić, čovjek koji je prema pisanju medija veoma odan predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku i koji koordiniše srpskim povratnicima u Bosanskom Petrovcu. Pored toga, Atlagić je godinama bio kadar SNSD-a, obnašao je funkciju predsjednika Regionalnog odbora SNSD-a, a trenutno obnaša funkciju predsjednika Saveza srpskih zavičajnih udruženja "Zavičaj".
Mile Atlagić kao funkcioner SNSD-a
Pored toga, ova firma je dobila u ovoj godini još jedan posao adaptacije i izgradnje društvenog doma, ovaj put u Piskavici. Za to im je plaćeno 67.204 KM. Ipak, ubrzo se ispostavilo da to neće biti konačna suma. Opet su se pojavili nepredviđeni troškovi vrijednosti 5.500 KM.
U toku 2020. godine i firma “Tekton” je dobila posao koji je kasnije bio mnogo skuplji u odnosu na prvobitnu cijenu.
Naime, ova firma je za rekonstrukciju poslovnog prostora, odnosno promjenu sadržaja u dječiji vrtić pobijedila na otvorenom postupku i dobila za taj posao 140.170 KM. Ubrzo se pojavljuju nepredviđeni troškovi, pa Grad sklapa novi ugovor pregovaračkim postupkom, bez objave, koji će koštati dodatnih 30.110 KM. Time je Gradska uprava otišla korak dalje i prekršila dozvoljenih do 20 odsto za dodatne radove.
Na dodatne radove Grad je davao novac i firmi “Gradip” iz Prnjavora, koja radi na uređenju pješačke zone u centru Banjaluke. U dva navrata su se pojavljivali nepredviđeni radovi u ovom slučaju, pa je tako Gradska uprava zaključivala nove ugovore i to vrijednosti 55.555 KM i 162.393 KM.
Pored ovih, i sa firmom “Kozaraputevi” su pravljeni novi ugovori zbog nepredviđenih radova i to na izgradnji kružnog toka, a vrijednost dodatnog posla je iznosila 34.188 KM.
I za izgradnju vodovodnog podsistema “Rekavice 1” grad je morao platiti firmi “niskogradnja” dodatnih 16.200 KM.
A najviše je isplaćeno za nepredviđene radove putem pregovaračkog postupka, bez objave, grupi ponuđača MG Mind i MIG elektro iz Mrkonjić grada i to za izvođenje dodatnih radova na dijelu jedne od najprometnijih ulica u Banjaluci. Obje ove kompanije su u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje, poznatog biznismena bliskog vlasti u Republici Srpskoj.
Možda i najapsurdnija investicija Gradske uprave, gdje se nekim čudom pojavila potreba za dodatnim radovima, jeste megabord na ulazu u Banjaluku.
Krajem prošle godine, posao na izgradnji ovog bilborda je dobila već pomenuta firma “Tekton” i to za 46.911 KM bez PDV-a. Ubrzo su se pojavili nepredviđeni troškovi, pa je bilo potrebno ponovo praviti ugovor sa ovom kompanijom, ovaj put pregovaračkim postupkom, nakon čega je gradska kasa izgubila dodatnih 9.382,2 KM.
I gle čuda, i ovdje troškovi dodatnih radova iznose 20 odsto od vrijednosti osnovnog ugovora, tačno u fening.
Ovo su samo najsvježiji primjeri na koji način vlast favorizuje određene firme i zajedno sa njima iz borbe za određene poslove izbacuje druge moguće ponuđače.