Prema svjedočenju najstarijih mještana, opština Trnovo posljednjih godina bilježi ozbiljan pad u svim segmentima života. Stanovništvo sve češće napušta ovu lokalnu zajednicu, nova radna mjesta se ne otvaraju, a industrijski pogoni koji su nekada činili okosnicu privrede odavno su ugašeni, izvještava BN TV.
“Imali smo pilanu, ćilimaru, Fabriku motornih vozila ‘Famos’. Trnovo je tada brojalo između 7 i 8 hiljada stanovnika”, kaže jedan od sagovornika.
Prema podacima popisa iz 2013. godine, Trnovo je imalo 2.050 stanovnika, ali građani s kojima je razgovarano ističu da je današnji broj znatno manji.
U prošloj godini u cijeloj opštini rođeno je tek devet beba, dok je u prvi razred osnovne škole do sada upisano svega šest učenika. Poređenja radi, prethodne godine bilo ih je trinaest, a godinu prije toga šest. Ipak, ni ovaj podatak ne daje jasnu sliku trenda – da li broj raste ili opada.
U Trnovu nikada nije postojala srednja škola, a usljed gašenja malobrojnih preostalih servisa, danas ne rade ni pekara, ni mesara, ni frizerski salon. Benzinska pumpa je zatvorena, a građani se suočavaju i s nedostatkom osnovnih zdravstvenih usluga.
“Kad dođem kod ljekara, već znam šta me čeka, uputnica i odmah za Sarajevo. Trebamo više od toga. Ljekar koji dežura, a živi u Sarajevu, ne ispunjava potrebe ljudi ovdje”, navodi jedna mještanka.
Jedina banka koja je bila otvorena u Trnovu, prestala je s radom nakon godinu dana.
Pronatalitetne mjere – simbolični podsticaji
Načelnik opštine Miroslav Bjelica ističe da lokalne vlasti kroz različite pronatalitetne mjere pokušavaju zadržati preostalo stanovništvo. Navodi da su se nedavno dvije višečlane porodice doselile u Trnovo.
“Za sklapanje braka izdvajamo 500 maraka, isto toliko i za upis djeteta u prvi razred. Djeca imaju besplatnu igraonicu i prevoz do srednjih škola. Tokom zime organizujemo školu skijanja sa obezbijeđenom opremom, instruktorom i prevozom. Stipendije za sve srednjoškolce iznose 150 maraka mjesečno. Od ove godine, za rođenje prvog djeteta dajemo 2.000 KM, drugog 4.000 KM, a trećeg 6.000 KM”, navodi Bjelica.
I pored najvećih izdvajanja za pronatalitetnu politiku u Republici Srpskoj, broj stanovnika Trnova nastavlja da opada.
Bez privrede – bez ostanka
Stanovnici s kojima je razgovarano ističu da su osnovni razlozi iseljavanja manjak radnih mjesta i obrazovnih ustanova.
“Ljudi odlaze zbog posla, obrazovanja. Da bar postoji neka fabrika, omladina bi imala priliku da ostane”, kaže jedan građanin.
U Trnovu su gotovo sva zaposlenja vezana za javni sektor, dok je realni sektor skoro nepostojeći.
“Niko ništa konkretno ne radi, a svi imaju posao. U današnje vrijeme to mi je neshvatljivo, a svi tvrde da dobro žive”, kaže sagovornik.
Načelnik Bjelica obećava da će u narednom periodu fokus biti na razvoju privrede. Planirana je formacija industrijske zone, a već postoji nekoliko investitora zainteresovanih za izgradnju proizvodnih pogona.
Ostaje da se vidi hoće li Trnovo uspjeti vratiti izgubljeni sjaj, ili će nastaviti da klizi ka demografskom i ekonomskom nestanku.