Elektronski potpisi u
BiH za velike PDV obveznike trebali su postati obaveza sa 1. januarom 2023.
godine, a od januara 2024. godine i za sve ostale porezne obveznike.
Međutim, Uprava za indirektno oporezivanje BiH odložila je početak primjene podnošenja
PDV prijava elektronskim putem za velike PDV obveznike za početak juna 2023. godine.
I dok čekamo sredinu godine i iskreno se nadamo prvim elektonskim potpisima
za velike PDV obveznike, ne možemo a da se ne zapitamo kada će u našoj zemlji
zaživjeti elektonski potpisi kada su u pitanju lične karte, rodni ili vjenčani
listovi, vozačke dozvole, pasoši i drugi identifikacioni dokumenti, gdje u
redovima na šalterima, posebno ljeti, znamo čekati jako dugo.
A o vremenu koje gubimo ako otvaramo tekući račun ili dižemo
kredit u banci, da i ne govorimo- nekada je potrebno i par dana da se prikupe i
ovjere svi neophodni dokumenti – kopije ličnih dokumenata, platne liste, razne
potvrde, uvjerenja i rješenja da bi se u konačnici potpisao ugovor i mjenica uz
obaveznu sugestiju bankarskog službenika da potpis bude isti kao na ličnoj
karti, ili u protivnom sve mora ispočetka.
17 GODINA ČEKANJA
Na pitanje “kada?” nije
lako odgovoriti, posebno kada se zna da je BiH još 2006. godina dobila Zakon o
elektronskom potpisu. Međutim, ako istovemeno znamo da je riječ o BiH, onda
je tu i nepisano pravilo koje kaže da političari
i institucije ovdje uglavnom i ne rade u korist države i njenih građana, a ako
još dodamo “prenos nadležnosti”, koji se po pitanju gdje će biti centralno
tijelo mogao čuti iz Republike Srpske, onda je, bar na prvu, dosta toga
jasnije.
Uz sve rečeno
navedimo i da je Republika Srpska imala svoj Zakon o elektronskom potpisu, (“Sl.
glasnik RS”, br. 106/2015 i 83/2019), ali ni ovdje tijelo ili tijela koja
su trebala da izdaju kvalifikovani elektronski certifikat za elektronski
potpis, kvalifikovani elektronski pečat i kvalifikovani vremenski žig, nikada
nisu počeli sa izdavanjem.
Na kraju, ni zakon na nivou države iz 2006. godine, kao ni
zakon na niivou RS, nikada nisu primjenjivani, ni mijenjani, a ustanovljeno je i
da nisu u skladu sa regulativom EU.
Tek sredinom 2018.
godine Ministarstvo komunikacija i prometa BiH je uputilo inicijativu i
prijedlog novog zakonskog rješenja prema trenutno važećoj regulativi EU. Nakon
dužeg perioda, tačnije u februaru 2020. godine
usvojen je Nacrt Zakona o elektronskom potpisu koji uvodi se mogućnost
korištenja novog oblika potpisa i pečata, a kao prvo certifikovano tijelo za
izdavanje digitalnog kvalifikovanog potpisa akreditovana je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO), a
kao drugo kompanija Halcom.
Iako smo dobili novi zakon, novo prolongiranje od strane UIO
sa početka teksta, samo pokazuje koliko stagniramo i koliko smo izgubili u
godina iza nas.
ZA ŠTA SMO SVE
USKRAĆENI
A zbog kašnjenja digitalizacije svi gubimo. Najviše sami
građani, kojima ne samo da nisu na raspolaganju novi proizvodi i usluge, već su
suočeni sa tromim i zastarjelim postojećim procesima i procedurama
Samim tim, država je ostala bez izuzetne ekonomske koristi u
kratkom, srednjem i dugom roku.
“Uvođenje elektronskog potpisa bi znatno ubrzalo i povećalo
obim transakcija odnosno ekonomskih aktivnosti na dnevnoj bazi. Ovo bi dodatno
vodilo ka opštem unaprijeđenju domaće ekonomije – više stope ekonomskog rasta,
bolje iskorištenog resursa i slično. Vidljive prednosti se odnose na oblasti
elektronske trgovine, bankarstva i uprave. Na ovaj način bi se pospješio trend
elektronske trgovine, u smislu adekvatnijeg i bržeg povezivanja kupaca i
prodavaca. Najveću korist od digitalizacije upravo imaju mikro i mala poduzeća,
obrti, kao i freelanceri kao, još uvijek, neformalni dio ekonomije. Navedeni
učesnici na tržištu ne raspolažu pravnim i drugim kapacitetima kako bi odgovorili
na izazove koje pred njih postavlja kompleksni administrativno-birokratski
aparat Bosne i Hercegovine”, naglašava
sve, za sada, propuštene prednosti ekonomista Admir Čavalić.
Takođe, važno je naglasiti i da se e-upravom automatizuju,
pojeftinjuju i javne usluge i nabavke čine transparentnim, čime se štede
sredstva i sprečavaju zloupotrebe, nepotizam i kronizam, te štedi vrijeme i
novac građanima i privredi.
O ovim prednostima
više je rekao Adis Muhović, izvrši direktor Centra za politike i upravljanje
(CPU): “Konkretno, digitalizacija i automatizacija javnih usluga bi u
dobroj mjeri smanjila korupciju i ucjenjivanje privrednika i građana, jer kada
korisnici i pružatelji javnih usluga nemaju direktan kontakt i kada
komuniciraju pisanim putem, prostor da bilo koja strana korumpira drugu je
značajno smanjen. Online niste samo sigurni da Vam niko ne može tražiti mito,
već ćete uštedjeti vrijeme, a time i novac. Kada jednom počnu koristiti
elektronski potpis, građani će imati uštede u svakoj situaciji u kojoj u
privatnom i poslovnom životu moraju izdvojiti vrijeme i novac da pribave ili
potpišu neki dokument. Ušteđen novac će građanima i privredi koristiti za
komercijalne aktivnosti ili potrošnju – firme će kreirati novu vrijednost, a
građani će moći sebi da priušte više, uštede više ili investiraju više. Vrijeme
koje uštede će kompanijama smanjiti troškove, a građani će ga iskoristiti na
svoje najbliže. Tako ćemo dobiti društvo u kom se smanjuje javna tekuća
potrošnja, a povećava privatna investiciona i tekuća potrošnja, odnosno zemlju
u kojoj je zadovoljstvo poslom, privatnim životom i institucijama javne uprave
veće. Veće zadovoljstvo znači veću produktivnost kompanija i veće poštovanje
poreznih propisa, a to se pozitivno odražava na prihode privatnog i javnog
sektora, a onda na veće plate, nova zapošljavanja, veću kupovnu moć… U takvu
državu hrle strani investitori!”.
NA LISTI SMO “NEZNALICA”
Nivo digitalizacije u BiH zaostaje za zemljama Evropske
unije i za zemljama u regionu. Prema podacima Studije o digitalnoj transformaciji
kompanija u BiH za 2021. godinu novo digitalne transformacije u BiH se može
ocijeniti kao niska ka umjerenoj.
Da se sve vezano za proces digitalizacije u BiH odvija jako
sporo, mišljenja je i dr.sc. Haris
Hamidović, šef sigurnosnog IT sistema pri MKF/MKD EKI Sarajevo i ovlašteni
sudskih vještak za informaciono-tehničke sisteme. Navodi i više nego
slikovite rezultate istraživanja koje redovno objavljuje Svjetski ekonomski
forum, a kojim se vrši procjena stepena penetracije informacijskih tehnologija
u nekoj zemlji, kao i blokada koje ju otežavaju, pa i sprečavaju: “Predmetno
istraživanje ukazuje da je nivo tzv. Network Readiness Index (NRI) indeksa za
Bosnu i Hercegovinu u kategoriji tzv. zemalja “Neznalica”, prema kategorizaciji
koja je uradila grupa autora iz regije, a prema kojoj su zemlje svrstali u 5
liga uspješnosti vezano za iskorištavanje nacionalih IT potencijala: Lideri, Sljedbenici,
Tumarala, Neznalice i Zemlje bez ikakve perspektive”.