Operacija mu pomogla da sagleda život iz drugog ugla: Ismail Šehić pomaže mladima da pronađu sebe u svijetu aktivizma

Ismail
Šehić je
osoba koja je u proteklom periodu učinila mnogo kada je u pitanju nevladin
sektor i obrazovanje mladih. Upisao je Mašinski fakultet u Sarajevu, diplomirao
ga ali je kroz život shvatio da ne želi time da se bavi jer je imao priliku
tokom svog boravka u bolnici da sagleda život iz drugog ugla i vidi prilike
koje do tad, nije vidio.

Mnogima, kažu Ismail, počne sve kada upišu srednju školu, završe
fakultet, nađu posao ili se ožene i udaju, a u njegovom slučaju, kao i
nekolicini drugih ljudi u svijetu, najveću prekretnicu i početak „novog života“
pronašao je u nečemu teškom i lošem. Smatra da to teško i loše, na kraju nije
bio poraz, nego lekcija koja je promijenila cijeli tok života, njegovog
shvatanja i razumijevanja i mogućnosti koji mu prižaju, a koje nije vidio.

Moja
prekretnica se desila 2012. godine, na prvoj godini studija na Mašinskom
fakultetu Univerzitata u Sarajevu, ali ta prekretnica nije bila vezana za
fakultet, već za „bolnicu“. Za vrijeme drugog semestra morao sam operisati
leđa, zbog određene povrede, koja nimalo nije bila bezazlena, ali koja me je
„ostavila“ u bolnici jedan određeni period u kojem sam imao priliku da
„sagledam život“ iz drugog ugla i vidim prilike koje do tad, ni u snu nisam vidio,
a bile su mi tu pred očima“ – priča Ismail.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

U toku svog boravka u bolnici, shvatio
je da ne želi biti inženjer koji će da sjedi u kancelariji od 8 do 16, radi posao
koji rade i svi drugi i da sluša šefa, koji je možda manje edukovan od njega.
Tada je shvatio da želi preuzeti rizik u životu, jer „prije bolnice“ mislio je
da je cijeli svijet njegov, a u stvari kako ističe, nije vidio „dalje od nosa“,
dok se u jednom momentu nije sve promjenilo za 360 stepeni u kojem je shvatio da sve što ima danas, ne mora značiti da će
imati sutra i obrnuto.

„Od tog momenta počeo sam da živim dan
za danom, situaciju za situacijom, jednostavno koristio sam svaki momenat kako
bi postao kvalitetniji čovjek. Počeo sam se edukovati na svim mogućim poljima,
završavao sam sve moguće kurseve i edukacije, stekao sam veliki broj diploma i
certifikata, usavršio engleski jezik i polako počeo raditi na kreiranju bolje,
ali rizičnije budućnosti. Nekome se to na kraju isplati, a nekom ne, sve zavisi
koliko se u to damo i kakav put izaberemo, a ja vjerujem da se meni na kraju
moj rizik isplatio“ – ističe Šehić.

Njegov životni put je, kako kaže, bio
nimalo lak i izazovan. Eksterno je radio za druge, pisao projekte, radio sa
startupima, pokretana svoje ideje, sve dok nije dobio priliku da vodi jedan
akcelerator u Njemačkoj, gdje je usavršio svoja znanja i razvio kvalitete za
rad sa startupima i raznim profilima firmi. Na taj način se razvijao u polju Evropskih
programa i projekata, a sa druge razvoju startupa, firmi i raznih preduzeća, te
ih počeo povezivati sa svjetskim tržištem.

„2017. godine osnivam Bosnian
Representative Association for Valuable Opportunities – BRAVO, koja je, evo
nakon pet godina prava organizacija koja „kreira razne vrijednosti“ za mlade
ljude i toga se konstantno držimo. Pored toga Direktor sam Fondacije
poduzetnika Bosne i Hercegovine, suvlasnik sam u više firmi u Europi, te imam
svoj privatni biznis u BiH – kaže Šehić.

Baveći se
nevladinim sektorom, neformalnim obrazovanjem, sportom i poduzetništvom dugo
godina vidio je priliku da se ove četiri grane mogu puno bolje iskoristiti,
napraviti puno veći utjecaj i impakt na društvo i zajednicu. Pored svog znanja
i iskustva, okružio se sa jako kvalitetnim mladim ljudima i osnovao BRAVO –
Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities, jednu divnu i
profesionalnu organizaciju koja 100% svojih finansija i primanja osvaja kroz
razne Europske i svjetske grantove i sav taj novac troši u Bosni i Hercegovini.

„Nažalost,
moram reći, ali BRAVO je nastao kao potreba da se iskoristi „ono što nam se
nudi“, a drugi to ne vide. Jedan od razloga je i nedovoljno mogućnosti i
prilika za mlade ljude u Bosni i Hercegovini koje imaju većina mladih u Evropskim
zemljama. Jedan od razloga je i prilika da pokažemo koliko mladi u našoj državi
vrijede i koji potencijal imamo, a da on, nažalost, nije prepoznat od strane
države. Kao neko ko je kao jako mlad okusio programe Evropskih institucija, želio
sam te programe donijeti i drugim mladim ljudima, te im pružiti priliku da
samostalno rastu i da se razvijaju putem kojim oni žele, a ne onim koji im se
nameće. Tako sam okupio tim jakih, pametnih i kvalitetnih mladih ljudi koji
prave prave rezultate, koji sve naše ideje i želje pretvaraju u stvarnost, te
kreiraju sjajne projekte koji mijenjaju društvo i zajednice u kojima živimo. Ja
sam nekad imao viziju, a ona sada živi uz pomoć drugih mladih ljudi i jednog
sjajnog tima – ističe Šehić.

Šehić kaže
da su njihovi rezultati jako transparentni. Sve što rade, objavljuju na svoju
web stranicu. Projekte koje on i njegov tim rade prešli su brojku od 150
odobrenih projekata. Poslali su i preko 5.000 mladih ljudi na razne edukacije
svuda po Evropi, a od ove godine i u svijetu, jer su svoj rad prošili na
Afriku, Aziju i Ameriku.

„Ono što
moram naglasit jeste da ovu organizaciju vode jako mladi ljudi, da ja kao
„direktor“ pokušavam biti inspiracija svima onim koji na bilo koji način rade
za BRAVO, pa sam se tako odrekao „plate direktora“, te vodim jednu ovako
uspješnu organizaciju potpuno volonterski. Kao što ste do sada mogli zaključiti
– mi smo mnogo drugačiji, pa nam upravni odbor vode sve „žene“ – odnosno mlade
osobe, djevojke koje su pravi lideri, koje posjeduju nevjerovatno znanje i
sposobnosti, te koje mnogo vole svoju državu i rade na njenoj promjeni i
razvoju. Ponosan sam jer ih imam kao prave vođe i kao kao jednu snažnu grupu za
koju će se mnogo više ćuti u budućnosti“ – rekao je Šehić.

Vjeruje da je uradio jako puno u Bosni
i Hercegovini za nevladin sektor, ali isto tako, da je nevladin sektor uradio
jako puno za njega. Na kraju je sretan što je ušao u ovu priču.

Vjerujem
da u svijetu u kakvom danas živimo nevladin sektor i neformalno obrazovanje je
postalo krucijalno za razvoj ličnosti i sopstvenih vještina, razumjevanje
drugih kultura i ponašanje drugih ljudi, kao i najbolji način da sve ono što
smo učili kroz formalno obrazovanje primjenimo i u praksi. Siguran da da većina
mladih ljudi koji su na vrijeme spoznali prednosti i mogućnosti koje im pruža
neformalno obrazovanje imaju o čemu pričati, imaju drugačije i otvorenije
poglede na životu, te u istom životnom periodu su stekli dodatno iskustvo i
znanje koje će im mnogo doprinijeti u životu. Mnogi mladi ljudi se bave ili
učestvuju u neformalnim aktivnostima iz lične koristi, iz koriste zajednici, za
ličnu promociju ili zbog želje da naprave neku promjenu. Sve je to uredu i ne
treba nikom suditi, bitno je da se ljudi aktiviraju pa iz bilo kojeg razloga“ –
kaže Šehić.

Fokus rada je bazirao na Evropskim
prilikama i programima, kako bi „evropskim novcem“ podržavao i pomogao ljudima
u Bosni i Hercegovini, te donio što više dobrih praksi iz kvalitetnih evropskih
zemalja u BiH.

„ Naši rezultati pokazuju da smo to u
mnogome uspjeli, ali ja vjerujem da možemo još više i još bolje. Kroz svoj
aktivizam u nevladinom sektoru pripremio, napisao i implementirao sam preko 200
evropskih projekata ispred raznih udruženja u Bosni i Hercegovini i Evropi. Naš
rad je postao cjenjen u mnogim zemljama, a moram priznati u nekim zemljama čak
mnogo više nego u Bosni i Hercegovini – nažalost. U rad na „evropskom putu“ i evropskim
programima uključio sam preko 100 različitih udruženja, sportskih klubova,
institucija, škola, fakulteta iz Bosne i Hercegovine koji posljednjih godina
aktivno učestvuju na evropskim programima. Rauje me činjenica da taj broj raste
iz godine u godinu. Kroz naše aktivnosti i projekte prošlo je preko 10000 ljudi
i to samo iz Bosne i Hercegovine, na šta smo jako jako ponosni, a vjerujem da
su i mnogi mladi ljudi ponosni na nas“ – ističe Šehić.

Ismail Šehić je osoba koja se bavi i
humanitarnim radom. Svakodnevno na društvene mreže objavi da poklanja neke
stvari koje su potrebne ljudima u nevolji. Osim toga, kaže on, sve što nas čini
sretnim i zadovoljnim je nešto najljepše što možemo pokloniti seb, svom srcu,
duši i ličnom zadovoljstvu.

„Volontirajući posebno u Crvenom križu razvio sam empatiju i ljubav prema
ljudima i vjerujem da je to bilo ključno u mom životu i za posao kojim se danas
bavim. Biti humanitarac ne znači ništa više nego biti bolji čovjek „sebi“, a ne
drugom, koliko god mi kroz svoj rad pomagali zajednici ili individualcima, ako
to činimo samo zbog njih, i zbog „društvenih mreža“, a ne zato što mi to
želimo, onda je to pogrešno i tu nešto ne valja. Humanitarnim radom i bilo
kakvim angažmanom ljudi imaju sjajnu priliku da doprinesu zajednici, nekom kome
je pomoć potrebna, i to ne samo finansijska, već ona emocionalna, fizička, a
posebno u posljednje vrijeme psihička. Jedan od mojih razloga što sam
„humanitarac“ je što sam spoznao istinske vrijednosti sebe, što sam vidio
koliko moje „malo“ nekom znači mnogo, a to njihovo „mnogo“ je lijek za sve moje
probleme i nesreću“-ističe Šehić.

Svaki
osmijeh koji vidi nakon učinjenog dobrog djela, bez i jednog hvala, radi kao
punjač za njegovo srce.. Ne zna, dodaje, kada je nešto u životu prodao, pa ne
zna koliko to skupo i dragocijeno bilo, već svaki put to pokloni nekome kome
mnogo znači.

„Kroz
humanitarni rad, ali ja bi to nazvao, „kroz činjenje dobrih djela“  upoznao mnoge divne ljude, otkrio razne živote,
suočio se sa samim sobom, pobjedio mnoge strahove, posjetio mnoge zemlje
svijeta i što sam postao bolja verzija sebe, i istinski, ali ono iz dubine
srca, postao zadovoljan svime i svima koje imam. Dobio sam mnogo osmijeha,
lijepih riječi, iskrenih suza, mnogo kafa i mnogo posječenih zabačenih mjesta u
Bosni i Hercegovini, pa čak i dalekoj Ugandi, Paragvaju, Brazilu itd… Za kraj
ću reći: „Kada čovjek istinski shvati, i srcem osjeti, šta znači onaj izraz „tvoje
je onoliko koliko daš“ dijeliće i šakom i kapom. Davaće i kad ne treba da daju,
koristiće svaki momenat da nekom nešto daju, jer vjerujte mi, prvi put kada sam
to osjetio više nisam posustao. Kada ljudi shvate da „kada nekom daju kauč“ ne
treba da očekuju da im se „trosjed vrati“, ako daju „50KM“ da ne očekuju „100
KM“ itd itd. Jako je bitno da ljudi shvate da im se to vraća kroz zdravlje,
sreću u braku, u životu, uspjeh na poslu, na fakultetu, da će im se desiti
nešto lijepo u porodici široj ili užoj, itd. Jako je bitno razmujeti, da još
jednom ponovim, da se drugima daje zbog sebe, ne zbog drugih!“ – zaključuje
Šehić.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije