Nebojša Vukanović, poslanik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Liste za pravdu i red, verbalno je napadnut u Istočnom Sarajevu prije nekoliko dana, a Milorad Dodik, predsjednik RS, prokomentarisao je da je Vukanović to sam tražio.
Sam Vukanović medijima je ispričao da je napadnut ispred jednog kafića kada mu je prišao stariji čovjek, psovao mu majku i nazivao ga izdajnikom.
Za sve je okrivio vlast u Republici Srpskoj, za koju je rekao da stvara takvu atmosferu i da je sve posljedica jezika mržnje i priče o ljudima iz opozicije kao izdajnicima.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nakon ovog napada rekao je da je Nebojša Vukanović svojim “neurotičnim ponašanjem izazvao reakciju građana u Istočnom Sarajevu”.
“Vukanović je taj koji je provocirao, omalovažavao i vrijeđao. Reakcija koja je uslijedila je logičan postupak čovjeka koji je patriota i rodoljub. Oni koji vole Republiku Srpsku, koji su patriote, nikada neće uzmicati pred izdajnicima. Zato će oni uvijek imati moju punu podršku, a izdajnici kao Vukanović moj prezir”, naveo je Dodik u objavi na društvenoj mreži Iks.
Nebojša Vukanović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju, optužujući ga za “otvoreno pozivanje na linč i likvidaciju”.
Vukanović smatra da je ova izjava i potvrda da iza napada na njega i njegovu porodicu stoji upravo vlast.
“Dodik je napisao da je napad na mene i moju porodicu logičan postupak, ponovo me nazvao izdajnikom, te potvrdio da će nagraditi svakog ko me napadne, čime je na određeni način raspisao nagradu za moju glavu, kao nekad na Divljem zapadu”, poručio je Vukanović.
Velizar Antić, politički analitičar, kaže da je reakcija predsjednika RS potpuno očekivana i u skladu sa onim što Milorad Dodik jeste i kako se ponaša.
“Ovakav nastup je usmjeren prema sopstvenim biračima kojima se poručuje ko je glavni baja i ko ima luksuz da koristi ovakve kvalifikacije o političkim protivnicima, ali i poruka šta on misli kako treba da se odnosi prema političkim protivnicima. Mada je njegova poruka biračima takva da je on u snazi i da sve drži pod kontrolom, ja ovakav nastup vidim kao vid nekulture i nevaspitanja, ali i političke slabosti i manjka moći koja želi da se predstavi. Jer da ima moć za koju se predstavlja da ima, ne bi mu bile potrebne ovakve riječi. Mislim da je Dodik svjestan da nema onu moć koju je imao prije desetak godina i da ovakvim izjavama misli da će održati privid kod biračkog tijela da ima snagu i moć i da su mu ovakve izjave dozvoljene”, rekao je Antić za BUKU.
On dodaje da ovakve izjave koje su upućene Nebojši Vukanoviću mogu biti jako štetne i imati fatalne posljedice po osobe koje su označene ovakvim epitetima.
“Narativ o izdajnicima vlast u RS koristi već desetak godina i ne odustaje od njega. Ovo je potpuno jasna strategija i jasno je zašto vlast koristi ovu retoriku. Naime, poslije dvadesetogodišnje vladavine u Republici Srpskoj vlast nema dobre rezultate sa kojima bi mogla da se pohvali i sa njima izađe pred narod i traži podršku na sljedećim izborima. Iz tog razloga koriste ovu retoriku o izdajnicima i ugroženosti Republike Srpske ukoliko oni ne budu na vlasti. U toj borbi ne biraju sredstva i svi koji kritikuju vlast vrlo brzo dobijaju epitet izdajnika bez bilo kakvih dokaza osim tvrdnje vlasti”, pojašnjava Antić.
Napominje da bi političari trebali dobro da razmisle prije nego što izađu sa ovakvim komentarima u javnost.
“Jer ove riječi nekom čovjeku koji u njih zaista povjeruje mogu biti sasvim opravdan razlog da ne samo izvrši verbalni napad na nekog ko je označen izdajnikom, već krene i u fizički obračun. Nekome sa slabijim živcima ili psihički labilnoj osobi ovakve riječi mogu biti i poziv na mnogo ozbiljniji napad sa fatalnim posljedicama. Zato mislim da bi ljudi koji istupaju u javnosti, a naročito ukoliko imaju i određenu javnu funkciju, morali biti svjesni težine svojih riječi i šta sve one mogu da prouzrokuju”, napominje.
Kaže da nas sve ovo vodi u anarhiju, što nikako nije dobro, jer ukoliko imate političare na vlasti koji ne biraju riječi o svojim političkim protivnicima, a sa druge strane imate institucije koje ne rade svoj posao i ovakve izjave ne sankcionišu kako bi trebalo, jedino rješenje koje imaju ljudi koji su označeni izdajnicima ili nekim drugim sličnim epitetima jeste da uzmu oružje u ruke i da se sami brane i bore za svoj život.
“A ta situacija nas vodi u anarhiju i ljude na ulici koji nose oružje kako bi odbranili sopstveni život i život svojih bližnjih. Mislim da je krajnje vrijeme da se sa ovakvim izjavama prestane dok ne bude kasno, odnosno, dok ne dođe do nekih mnogo ozbiljnijih incidenata od ovih koje smo do sada imali”, ističe Antić.
Da ova situacija nije ništa neuobičajena za Milorada Dodika smatra i politički analitičar Mladen Bubonjić, koji ističe da je Dodik i ranije koristio isti narativ – relativizaciju, “izvinjenje bez izvinjenja”, implicitne pozive na linč.
“Javni diskurs je odavno ušao u sferu neodgovorne komunikacije koja može izazvati nesagledive posljedice. Iako nije jedini, Dodik nerijetko prednjači u neasertivnoj komunikaciji”, kaže za BUKU Bubonjić.
Dodaje da etiketiranje, proglašavanje izdajnikom, plaćenikom takođe nije nešto novo u našem društvu, i takav narativ nije izmislio Dodik, ali ga obilato koristi, bez imalo odgovornosti i bez razmišljanja o posljedicama.
“U širem kontekstu, odgovara dominantnoj narativnoj matrici po kojoj svi koji se drznu da drugačije razmišljaju treba da budu proskribovani. Na taj način se svi neistomišljenici dovode u neposrednu opasnost od reakcije ‘pravovjernih’, s jedne strane, a s druge, takav narativ dovodi do povećanja autocenzure. Iako uvijek ističe da nikome ne smije ‘faliti dlaka s glave’ i da je Republika Srpska sigurno mjesto za sve njene građane, svojim izjavama često dokazuje suprotno. Zanimljivo je da se nakon javnog linča, u situaciji da neko bude napadnut upravo zbog njegovog implicitnog poziva na linč, Dodik pojavljuje kao neko ko uslovno osuđuje takav čin i poziva na poštovanje svih, ali opet u značajnoj mjeri relativizuje težinu napada. Na taj način se niko ne može osjećati sigurno za svoje javno izrečene stavove”, pojašnjava Bubonjić.
Iako, kako kaže Bubonjić, ne možemo reći da je Republika Srpska kao Bjelorusija ili Rusija, u kojima zatvaraju političke protivnike i neistomišljenike, i u kojima isti nerijetko skončaju pod sumnjivim okolnostima, insistiranjem na narativu o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, implicitnim pozivima na linč i relativizacijom napada, svakako ne idemo ka etabliranim demokratskim društvima nego ka autokratiji.