Vijest da je u Moldaviji počelo suđenje muškarcu optuženom da je organizirao i regrutirao državljane Moldavije za treninge u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji ponovo je skrenula pažnju na to kako je Tužilaštvo BiH prošle godine olako obustavilo istragu o paravojnim kampovima u BiH.
Slučaj je prvobitno u javnost iznio ministar odbrane BiH Zukan Helez, koji je tada navodio i da se kampovi nalaze na teritoriji entiteta RS, istovremeno upozoravajući na sigurnosne prijetnje i mogući utjecaj stranih struktura, prije svega ruskih, na destabilizaciju Bosne i Hercegovine.
U BiH obustavili istragu
Međutim, Helezove tadašnje izjave više su naišle na nepovjerenje institucija i medija prema njemu, nego prema, kako se sad pokazalo realnoj prijetnji i opasnosti od postojanja paravojnih kampova koje su organizirali stranci u našoj zemlji.
Dok moldavsko Tužilaštvo za borbu protiv organiziranog kriminala i posebne slučajeve (PCCOCS) ovih dana objavljuje detalje istrage protiv jednog regrutera, učesnika obuke u Bosni i Hercegovini, s ciljem pripreme za organiziranje masovnih nereda tokom predsjedničkih izbora i referenduma 2024. godine u Moldaviji, Tužilaštvo BiH je ovaj slučaj odavno stavilo ad acta.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je u oktobru prošle godine objavilo da je u svojstvu svjedoka saslušalo Zukana Heleza, koji je govorio o saznanjima o ruskim kampovima za obuku na području entiteta Republika Srpska. Nakon toga je saopćeno da ‘nisu pronađeni dokazi koji bi ukazivali na postojanje osnova sumnje da je počinjeno neko od krivičnih djela propisano Krivičnim zakonom BiH’.
Međutim, sada kada su mediji u Moldaviji, ali i drugim evropskim zemljama, preplavljeni vijestima o početku suđenja zbog tajnih obuka stranih paravojnih formacija u Bosni i Hercegovini, nameće se pitanje je li u ovom slučaju uistinu bila riječ o institucionalnoj nemoći da se BiH suoči s ovim problemom ili se radilo o politički motiviranom ignorisanju sigurnosnih prijetnji.
Pitanje odgovornosti
Jer, istraga o ruskim kampovima provedena u Moldaviji pokazuje da dok druge zemlje koriste sve mehanizme da spriječe i procesuiraju prijetnje koje dolaze unutar i izvan njihovih granica, u Bosni i Hercegovini institucije koje bi trebale štititi sigurnost države u ovom slučaju su pokazale zabrinjavajuću indiferentnost.
Nažalost, čak i onda kada tvrdnje o postojanju sigurnosne prijetnje u BiH iznese državni ministar odbrane, one postanu predmet ismijavanja i negiranja, a i sada kada su se te tvrdnje pokazale tačnima, niko ne pokazuje ni trun odgovornosti za očigledno načinjene propuste.
Još gore je to što niko nadležne u ovom slučaju, počev od entitetskog MUP-a u RS, SIPA-e, Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, Tužilaštva BiH ili Ministarstva sigurnosti BiH neće pozvati na odgovornost zbog učinjenih propusta.
Zato nam je ostalo samo da se i dalje zabrinuto pitamo, ko zapravo kontroliše sigurnosne procese u državi i koliko je pravosudni sistem spreman odgovoriti na hibridne prijetnje, naročito s ruskim predznakom, koje su odavno prepoznate širom Evrope.