Više žena oboljelih od karcinoma javilo se magazinu Buka tvrdeći da u apoteci Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nema lijekova neophodnih za liječenje onkoloških pacijenata. O nestašici lijekova pisali smo i u maju, kada su nabavljeni određeni citostatici, ali nestašica je opet zakucala na vrata najveće zdravstvene ustanove u BiH.
Bez adekvatne terapije već sedam dana je i jedna pacijentica koja je željela da ostane anonimna jer je sam proces liječenja dovoljno iscrpljuje. U njeno ime govorila je kćerka.
„Lijek koji mora da pije je Cisplatin (kemoterapija), propisano je pet terapija, do sada je primila 3 terapije (koje prima jednom sedmično). Nije nam spomenuta potreba za privatnom kupovinom lijeka, niti kao savjet da se uzme. U međuvremenu se svakodnevno prima radioterapija koja je uz kemoterapiju dodijeljena“, kaže kćerka pacijentice koja se raduje novoj radnoj sedmici i lijepi vijestima – da je lijek nabavljen.
Dodaje da oboljeli, zbog neadekvatne zdravstvene zaštite, moraju sami snalaziti.
„Susreli smo se sa pacijenticom kojoj je sin u Njemačkoj kupio Cisplatin te posalo po autobusu, kako bi mogla krenuti sa terapijom“, kaže sagovornica Buke.
Zvanični odgovor KCUS-a o nedostatku lijekova još nismo dobili, ali nabavka lijekova i nije njihova nadležnost. To treba da radi Federalni fond zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBIH. Oni su se početkom maja oglasili saopštenjem u kojem navode da je u pitanju nestašica samo nekoliko lijekova, te da se radi o problemima na globalnom tržištu. No, očito je da se taj problem primijeti samo u Federaciji, budući da pacijenti u Republici Srpskoj ne strahuju od nestašica jer nadležne institucije prave dvogodišnji plan janvih nabavki kojim omogućavaju nesmetanu isporuku lijekova.
Alma Šehić, oboljela od karcinoma dojke, za Buku kaže kako je nedavno svjedočila situaciji u kojoj su pacijentice obaviještene da lijekova nema.
„U srijedu kada sam otišla da primim svoju devetu kemoterapiju svjedočila sam situaciji gdje su tri pacijentice vraćene jer u tom momentu nisu imali citostatik koji trebaju da prime. Ja stvarno ne znam o kojem citostatiku je riječ i o kojoj vrsti karcioma, ali nije bilo ni malo ugodno vidjeti tu situaciju. Objasnila sam im gdje, to jest u koju privatnu apoteku trebaju otići i kupiti sebi lijek“, kaže Šehić.
I sama je bila u situaciji kada nije bilo besplatnih lijekova pa ih je morala nabavljati u privatnoj apoteci.
„Da. Bila sam u situaciji da nemam citostatika koji treba da primim. Kao što sam ranije navela, do sada sam prilimila devet terapija. Za treći i četvrti ciklus morala sam sama sebi obezbjediti lijek Taxol koji primam sedmično koji sam kupovala u privatnoj apoteci. Obzirom da mi za jednu terapiju treba 5 ampula bilo je potrebno izdvojiti 540,00 KM. Na sreću suprug i ja smo zaposleni i mogli smo kupiti meni potrebnu terapiju. Poznajem pacijentica koje nisu bile u mogućnosti kupiti sebi terapiju i bile su prisiljene preskočiti“, svjedoči Šehić o katastrofalnom stanju u zdravstvu u Federaciji BiH.
Njeno liječenje nije fokusirano samo na ozdravljenje i rezultate terapija, proces prolazi sa konstantim strahom i brigom da će je, kada krene po terapiju, ponovo dočekati vijest da nema lijekova. Upitana da li je u strahu da će ponovo nestati lijekova, odgovara potvrdno.
„Naravno da jesam. Kao što sam rekla, ja terapiju primam srijedom. Svaki put kada krenem kući pitam sestre da li ima dovoljna količina za naredni cikls. Bez obzira na potvrdni odgovor koji dobilem, opet ih nazovem dan dva prije terapije da provjerim da li imaju potreban citostatik. Ovdje više nije stvar nedostata citostatika. Na KCUS-u nedostaje i hormonalne terapije“, priča nam Šehić.
Umjesto sistemskog i trajnog rješenja vlast uglavnom traži opravdanja. Rijetki su i predstavnici opozicije koji upozoravaju na ove probleme. Jedan od političara koji pruža podršku oboljelima je Muamer bandić, šef Kluba zastupnika opozicione Stranke za BiH u Skupštini Kantona Sarajevo.
On je nedavno gostujući u Buka podcastu rekao kako je nevjerovatno i neshvatljivo da citostatiic nisu nabavljeni od novca koji građani izdvajaju kroz doprinose za zdravstveno osiguranje.
„Zaista je nevjerovatno i neshvatljivo da postupak javnih nabavki može biti problem jednom sistemu. To je apsurd da administrativna zapreka može biti uzrok smrti većeg broja ljudi koji ovisi o tim citostaticima. Ono što je još apsurdnije da je postupak refundacije novčanih sredstava, koje oboljeli trebaju dobiti do Zavoda zdravstvenog osiguranje, usporen i nije adekvatan. Oboljeli ne mogu sami da snose troškove za takvu vrstu liječenja jer se radi o izuzetno skupim medikamentima i lijekovima, a pored toga su im potrebni vitamini i drugi lijekovi koji bi ih ojačali“, rekao je Bandić.
Za njega je nevjerovatno da u situacijama kakva je ova političari umjesto rjepenja nude obrazloženja.
Svojim neradom i neadekvatnim upravljanjem procesima nabavke lijekova federalne vlasti otežavaju liječenje i samim tim postaju saveznik karcinomu koji bez adekvatne terapije može brzo napredovati. U nedavnom podcastu Buke oboljela Amra Čamo rekla je kako „ne ubija karcinom, ubija sistem.“
Ured za reviziju institucija u FBiH u nedavnom izvještaju o finansijskom učinku je ocijenio da Vlada Federacije Fondu solidarnosti ne doznačuje dovoljno sredstava te da se proces nabavke lijekova vrši nezakonito odnosno da se ne pregovara sa dobavljačima o nižim cijenama lijeka.
Dok pacijenti/ce svakodnevno razmišljaju o nestašicama lijekova nema obećanja vlasti da će se nešto promijeniti, a ministri Trojke često se i dalje ponašaju kao da su opozicije, a znak da ipak obnašaju vlast vidljiv je tek tad kad se ministri slikaju, promovišu na društvenim mrežama ili kad o rezultatima svog rada govore o svojim rezultatima. Sve je jasnije da je za oboljele inertna vlast opasnija od karcinoma.
