Profesorica Amira Žmirić predavala je njemački jezik mnogim generacijama banjalučkih gimnazijalaca i bila jedna od omiljenih profesora tokom 20 godina rada u ovoj školskoj ustanovi. Diplomu magistra i doktora njemačke književnosti stekla je na Univerzitetu u Novom Sadu, a od 2012. godine, prof. Žmirić predaje na Univerzitetu u Banjaluci. Rođena je i odrasla u ovom gradu, gdje sada odrastaju i njena djeca.
“Godinama se već pitam, šta smo učinili dobro za našu djecu i njihovu budućnost, i da li je ovo svijet u kakvom želimo da žive i u budućnosti. Sigurna sam da bi na ovo pitanja mnoge Banjalučanke i Banjalučani odgovorilo negativno. To je, zapravo, razlog zašto sam odlučila da se politički angažujem”, kaže profesorica Žmirić za Buku, govoreći o tome zašto se kandidovala za odbornika gradske Skupštine.
“Smatram da svi moramo dati svoj doprinos, ukoliko želimo da naš grad bude i u budućnost mjesto gdje će i naša djeca željeti da ostanu, rade, osnuju svoju porodicu i ostare. Osim toga, smatram da ne može neko, samo zato što se bavi politikom, postati istog momenta stručan u svim oblastima i imati privilegiju da odlučuje i o stvarima u koje nije dovoljno upućen. Moje mišljenje je da taj proces mora ići u suprotnom pravcu, što znači, da pojedinac mora biti stručan u oblasti kojom se bavi, i onda tek može da se uključi u politiku i u toj oblasti da najveći doprinos”, kaže prof. Žmirić, čije ime se nalazi pod rednim brojem 8., na listi Nezavisnog pokreta “Svojim putem” – Igor Radojičić.
Godinama je, kaže, čekala da se nešto promijeni, da zavladaju prave vrijednosti u društvu, i da se u gradu pažnja posveti pitanjima koja su važna za svakog stanovnika Banjaluke, međutim, to se nije dešavalo.
“Jednostavno sam osjetila potrebu da bar pokušam nešto učiniti i dati konkretne prijedloge, šta se mora zaista hitno mijenjati, a to jedino mogu na ovaj način. Osim toga, stvorena je takva situacija u gradu, da često o pitanjima vezanim za školstvo, zdravstvo, saobraćaj i druga važna pitanja odlučuju osobe koje nemaju dovoljno znanja ni stručnosti da donose tako važne odluke, pa su tako načinjene greške koje godinama nećemo tako jednostavno uspjeti popraviti.”
Kao univerzitetsku profesoricu, pitamo je da li je akademska zajednica dovoljno uključena u rješavanje pitanja od javnog interesa.
“Moj stav je da akademska zajednica spava ‘zimski san’. Nažalost. Ako se akademska zajednica i uključuje u neka od pitanja od javnog interesa, imam utisak da ti odgovori izražavaju stav jednog, politički aktivnog, dijela akademske zajednice. Ako niste politički aktivni, vaš stav se ne čuje, i niko vas ni ne pita da li ste sa tim prijedlozima saglasni. Nekada imam utisak i da postoji strah, da se nešto glasno kaže, što je prema mom mišljenju poražavajuće. Akademska zajednica treba da bude predvodnik i izvor svih novih, pozitivnih promjena, a nauka ne smije biti povezana sa politikom i pripadnošću nekoj partiji.”
Da li Vam se sviđa pravac u kojem se grad razvija i šta biste mijenjali?
“Zamjeram velikom dijelu predstavnika vladajućih i opozicionih stranaka u Skupštini grada Banja Luka što su svoje obaveze, ali i dužnosti shvatili površno i olako, i pri tom zanemarili veliki dio obećanja, datih prije nego što su izabrani na svoje funkcije. Ne bih sada detaljno nabrajala na šta tačno mislim, jer je to svakom stanovniku Banjaluke dobro poznato, ali izdvojila bih nedovoljna ulaganja u obrazovanje i školstvo, u razvoj sporta, neizgradnju novih, veoma potrebnih, javnih vrtića, nerješavanje pitanja smještaja za tri velike srednje škole u našem gradu, ‘betonizaciju’ grada, nebrigu o mladim ljudima, kao i obesmišljavanje same procedure konkursa za određena radna mjesta. Naš grad mora biti, kao što je to bio godinama unazad, grad mladih i obrazovanih ljudi, mladih porodica, grad sporta i važno kulturno središte, i to su najvažniji pravci u kojem se Banjaluka mora razvijati. Trenutna Gradska uprava prema mom mišljenu nije prepoznala potrebe građana, ili ih, čak, svjesno sve vrijeme ignoriše.”
Profesorica primjećuje da se tokom kampanje govori samo o tome, šta „oni drugi“, iz druge partijske opcije, nisu uradili, ili šta nisu ispunili iz svojih predizbornih obećanja, ali se rijetko daju konkretna rješenja i prijedlozi postojećih problema.
“Vrtimo se u krug ovim neprestanim, potpuno ispraznim obećanjima i frazama, a to najviše osjete građani Banjaluke, i to ne samo u finansijskom smislu, iako je i to značajna stavka. Svi znamo da je sve što je plaćeno iz kase grada, plaćeno našim sredstvima, sredstvima građana Banjaluke, koja smo mi zaradili za naš grad. A onda shvatimo da nas niko ne pita da li smo mi saglasni sa nekim odlukama i kako se troši novac iz budžetskih sredstava grada. Velika mi je želja da se ovo konačno promijeni i da izabrani političari zaista i ispune ono za šta su se i zalagali tokom svoje kampanje, poštujući stav i mišljenje građana Banjaluke, ali poštujući i novac koji smo im dali sa povjerenjem da njim upravljaju u naše ime.”
Smatra da se gradskim budžetom mora racionalno upravljati.
“Moraju se postaviti prioriteti, šta je trenutno najvažnije za grad, i šta mi sebi kao grad iz sredstava gradskog budžeta možemo priuštiti. Ja najčešće imam utisak, da se Banjalučanke i Banjalučane, one kojih se ova pitanja najviše i tiču, uopšte ne pita za mišljenje. Pozdravljam besplatnu nabavku udžbenika za osnovce, međutim, drugi dio ove aktivnosti, koji je predviđao organizaciju koncerta za ‘početak uspješne školske godine’ i puštanje balona, ne smatram opravdanim, jer smo ta sredstva mogli utrošiti na mnogo bolji način. Trenutno kao grad nemamo neograničene finansijske mogućnsoti, i moramo postavljati prioritete. Kada dođemo u tu fazu da sebi možemo tako nešto priuštiti, bićemo mi prvoj veoma drago da naš grad ima te mogućnosti. Uostalom, mislim da ima i mnogo primjerenijih sadržaja koji se mogu organizovati za početak školske godine, nego što je to organizacija koncerta.”
“Briga o mladima počinje u školama“
“Moj prioritet djelovanja je svakako briga o mladima, kako bi mladi ljudi odlučili da ostanu ovdje, da ovdje žive i osnuju porodice, jer oni su naša budućnost. Ta briga o mladima i budućim generacijama počinje u školama, kroz sistem obrazovanja, kada im možemo obezbijediti mnogo bolje uslove školovanja, boravka u školama, bolje uslove nastave i rada, i za učenike, ali i za sve prosvjetne radnike. Bez zadovoljnog i kvalitetnog učitelja, nastavnika, profesora, ne možemo očekivati kasnije ni kvalitetno obrazovanje, a to za posljedicu ima gubitak kvaliteta rada u svim drugim oblastima”, kaže naša sagovornica, ističući da je neophodno ulagati u sve nivoe obrazovanje, od predškolskog do visokoog, istovremeno ulažući u uslove rada u školama i u položaj prosvjetnih radnika.
“Naša briga o mladima ne smije stati ovdje, nego se moramo zalagati za to da mladi ljudi posao dobiju isključivo na osnovu svoj znanja, stečenih diploma, i na osnovu svog zalaganja, a nikako samo na osnovu partijske pripadnosti, jer je i to jedan od načina kako da pomognemo mladim ljudima da ovdje osnuju porodicu i nastave da žive ovdje, a da im taj život bude, kako i zaslužuju, ispunjen, kvalitetan i dostojan čovjeka.”
“Banjaluka je uvijek bila grad sporta”
Jedan od prioriteta njenog djelovanja biće ulaganje u sportske klubove, ističe prof. Žmirić.
“Banjaluka je uvijek bila grad sporta i smatram da se mora više ulagati u mlade, talentovane sportiste i u sportske klubove. Trenutno, prema mojim saznanjima, najveći broj klubova nema sredstva ni mogućnosti da učestvuje na međunarodnim takmičenjima. Bez ovakvog izlaska na međunarodna takmičenja, ne možemo očekivati poboljšanje kvaliteta sporta u našem gradu, ni u mlađim, ni u starijim kategorijama sportista.”
Društvene vrijednosti
“Prije svega je važno da mlade ljude podržimo u njihovim težnjama da radom, zalaganjem i znanjem mogu sve postići, a ne da sliježemo ramenima i okrećemo glavu, praveći se da ne vidimo nepravdu kojoj su mladi ljudi često izloženi. Obrazovanje, uporno učenje i usavršavanje mora biti ulazna karta za bolju budućnost, a ne bahatost i nestručnost koja se često vrlo jednostavno ‘kompenzuje’ obaveznom pripadnošću nekoj stranci. Poštovanje porodice, uvažavanje nastavnika i profesora, kao i u periodu nakon školovanja kolega na radnom mjestu, odnosno, podrška onima koja je naša pomoć potrebna, sve to čini život dostojan čovjeka, u kojem važno mjesto moraju zauzimati porodične, profesionalne, humanističke i kulturne vrijednosti”, kaže prof. Žmirić, uz konstataciju da trenutno vlada jedna potpuno jedna iskrivljena slika društvenih vrijednosti.
“Često ono što je potpuno loše, lažno i nemoralno postaje nekakav ‘ideal’ kojem se teži”, kaže naša sagovornica, dodajući da je potrebno uticati na sve one koji žele nešto mijenjati i nezadovoljni su stanjem u kojem se trenutno naš grad ili naše društvo nalaze. “Tu mislim prije svega na mlade ljude, da zahtijevaju da se mijenja sve što nam onemogućava normalan i dostojanstven život. To znači da moramo učestvovati u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču našeg svakodnevnog života. Kako bismo to ostvarili, moramo biti i politički odgovorni i davati konkretne prijedloge za bolji život grada, ne skretati poglede od nepravde kojoj svakodnevno svjedočimo, nego moramo pokazati upornost i istrajnost da se takvo stanje mijenja.”
Prof. Žmirić slaže se sa našom konstatacijom da na političkoj sceni vlada pravi „cirkus“.
“Na političkoj sceni odigravaju se prave predstave koje zamagljuju vid glasačima, koji tako s jedne strane ne vide ili propuštaju da vide kako su iznevjerena brojna obećanja sa prethodnih lokalnih izbora, ili s druge strane, i kada vide šta se dešava, nemaju mogućnost da reaguju i nešto učine, kako bi se postojeća situacija mijenjala. Dok se odigrava cirkuska predstava, roditelji traže uzalud mjesta za svoju djecu u javnim vrtićima, u našem gradu niču neboderi, a nestaju parkovi i zelenilo, škole ostaju neobnovljene, uz pitanja da li će tokom zimskog perioda sigurno imati grijanje, kada će škole dobiti video-nadzor, a djeca sa poteškoćama u razvoju asistente u nastavi, kako bi se i toj djeci, roditeljima, ali i nastavnicima olakšao proces nastave i vrijeme koje djeca provode u školi. Iskreno se nadam da ‘cirkus’ uskoro ‘odlazi iz našeg grada’, a da smo mi kao glasači razvili našu svijest da više ne dozvolimo da se takav cirkus nekada slučajno vrati.”
Ima li mjesta u politici za odgovorne, poštene i lijepo vaspitanje ljude?
“Ne samo da smatram da ima mjesta takvim ljudima u politici, nego sam mišljenja da za takve ljude i mora biti mjesta, i da mi sami moramo stvoriti priliku da takvi ljudi odlučuju sutra o važnim pitanjima za našu budućnost. Priliku ćemo stvoriti tako što ćemo izaći na izbore i glasati za ljude koji su se ostvarili u svojim profesijama, koji su uložili svoj trud u svoje profesionalno usavršavanje, koji su postigli rezultate rada isključivo na osnovu svojih zasluga. Ne smatram da neko ko se bavi politikom mora biti nepošten, neobrazovan i bahat, upravo sam suprotnog mišljenja. Imam utisak da smo mi u mnogim slučajevima dopustili političarima takvo ponašanje, ne pozivajući nikoga od političara na ‘odgovornost’.”
Naša sagovornica apeluje na svoje sugrađane da izađu na izbore, jer smatra da je to jedini način da mijenjamo stvari nabolje.
“Mi kao glasači imamo priliku da izaberemo, i mislim da pravimo grešku, ukoliko ne izađemo da glasamo, jer je to jedina mogućnost da mijenjamo ono čime smo nezadovoljni. Ja lično nikada ne bih ponovo glasala za nekoga ko je mnogo toga obećavao tokom izborne kampanje, a kasnije gotovo ništa od toga nije ispunio, a to se, nažalost, kod nas često dešava. Takođe ne bih nikada podržala nekoga od političara, kada primijetim da je samo ta osoba imala isključivu korist od svojih odluka i prijedloga, zanemarujući potpuno dobrobit lokalne zajednice koja je tu osobu izabrala”, kaže prof. Žmirić.
Dodaje da poznaje brojne ljude u Banjaluci koji su odgovorni, obrazovani, pošteni, lijepo vaspitani, ali niko ih ne uključuju u odlučivanje iz oblasti u kojima su oni najstručniji.
“Sa takvim ljudima bismo od Banjaluke stvorili jedan od najpoželjnijih gradova u regionu, jer, kao i ja, razmišljaju na sličan način, a to je, šta mogu najbolje uraditi u svojoj profesiji i šta je najbolje da se učini za naš grad, našu djecu, naše porodice. Ne znam zašto smo mi tako ‘olako’ prihvatili to mišljenje da političar mora i može biti nepristojan, bahat, nestručan, nepošten. Ja sam odlučila da ću se pokušati boriti protiv takvog stava i sigurna sam da će se i takav stereotip vremenom promijeniti.”