Olivera Đeorđić Nedić kandidatkinja je PDP-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Sa Oliverom razgovaramo o radu Narodne skupštine RS u proteklom periodu, koji je obilježila eskalacija političkih sukoba i vrlo neprofesionalan odnos skupštinskog rukovodstva iz reda vladajuće koalicije, o maćehinskom odnosu vlasti RS prema njenom gradu Doboju i o tome na koji način će se ona boriti da njenoj i svoj drugoj djeci Republike Srpske omogući ostanak i bolju budućnost u našoj zemlji.
Olivera, koje su to osnovne vrijednosti i ideje za koje se zalažete, i kao osoba, ali i kroz svoj politički angažman?
Zalažem se za dostojanstven život u zajednici u kojoj živim i radim, za pravedan sistem i raspodjelu zajedničkih dobara, za vladavinu prava, za obrazovanje koje osposobljava mladu osobu da doprinosi svojoj zajednici i bude sa svojom porodicom samoodrživa i samostalna, da ne bude u talačkom odnosu prema lažnim vrijednostima i autoritetima. Zalažem se da znanja koja će pojedinac steći tokom formalnog obrazovanja budu funkcionalna i primjenjiva, i ukoliko je potrebno izvršiti prekvalifikaciju, da to bude moguće u našoj zemlji, gdje će ono što radimo imati smisla i biti vrijedno prepoznavanja. Zalažem se za život po mjeri svakog čovjeka i porodice u kojoj će vladati harmonija i koja neće biti zloupotrijebljena i držana u strahu za sopstvenu egzistenciju, život i budućnost. Zalažem se za funkcionalan sistem zdravstvene i socijalne zaštite, koji ispunjava svrhu i koji ne služi isključivo za kupovinu socijalnog mira.
Zalažem se za kvalitet u obavljanju radnih zadataka u svim sektorima, gdje će kriterijumi za prijem i ostanak na radnim mjestima biti kompetencije, znanje, sposobnosti i vještine, a ne politička podobnost.
Zalažem se za zemlju u kojoj će srećno živjeti sva djeca sa svojim roditeljima.
Kakvo je vaše mišljenje o radu Skupštine RS tokom proteklih godina i zbog čega vam je važno da dobijete priliku djelovati u okviru ovog tijela?
Ovo je veoma dobro pitanje, a ja ću, kao i uvijek, biti sasvim iskrena. Rad Skupštine RS karakteriše niz veoma loših parametara, a rezultati takvog neefikasnog funkcionisanja su katastrofalni. U proteklom periodu rad Narodne skupštine RS-a obilježila je eskalacija političkih sukoba i vrlo neprofesionalan odnos skupštinskog rukovodstva iz reda vladajuće koalicije. Takođe, nije održana nijedna posebna sjednica Parlamenta RS-a posvećena izuzetno teškom stanju u zdravstvu, privredi, obrazovanju, a koja bi za cilj imala stvarnu namjeru da se stanje u ovim oblastima popravi. Umjesto toga, poslanici iz vladajuće koalicije razmahivali su se “prodajom magle” kao i u dosadašnjem periodu.
Obzirom da ste dugo godina radili u obrazovanju, kakva je vaša ocjena stanja u ovoj oblasti i za kakva rješenja ćete se zalagati kroz skupštinsko djelovanje?
Stanje u obrazovnom sektoru je naročito problematično. U toj oblasti je potrebno izvršiti kompletnu transformaciju Sistema. Od upisnih kriterijuma kod inicijalnog obrazovanja nastavnika, preko stručnog usavršavanja obrazovnog kadra, do pronalaska adekvatnog modela intersektorske saradnje, koja trenutno izostaje, a to podrazumijeva aktivnu saradnju između akademske zajednice, poslovne zajednice, Ministarstva prosvjete i kulture. U okviru političkog djelovanja u narednom periodu, učiniću sve da budu usvojene mjere koje će biti sprovodive, s ciljem lakšeg i bržeg dobijanja posla po završetku školovanja, kvalitetno inicijalno obrazovanje nastavnika i stručno usavršavanje bazirano na praksi.
Da bismo imali obrazovanje bazirano na ključnim kompetencijama i životnim vještinama za 21. vijek, nužno je za početak smanjiti upisne kvote na fakultete za zanimanja koja su na tržištu rada višak, a povećati za ona koja su deficitarna u Republici Srpskoj. Potrebno je omogućiti da pojedinac u nekom periodu svog života, a ukoliko se ukaže potreba za tim, svoju kvalifikaciju može na jednostavan način preusmjeriti u neko drugo polje koje je potrebno na tržištu rada.
Ogroman broj škola se zatvara zbog nedovoljnog broja učenika. Tako i nastavnici i profesori ostaju bez posla. Taj negativni trend imamo još od 2006. godine. Više ne odlaze samo mladi ljudi, nego cijele porodice. Ako ovo nije dovoljno da se uključe svi alarmi i da konačno kažemo stop pogrešnoj politici i režimu koji ruši sve pred sobom, onda ne znam šta je još potrebno da se desi.
Koje probleme biste još izdvojili, a koji će biti u fokusu vašeg skupštinskog djelovanja?
Ovo je teško pitanje, a odgovor je kompleksan i slojevit. Brojni su problemi, ali u fokusu mog djelovanja, ako moji sugrađani budu smatrali da sam vrijedna povjerenja, pored zalaganja da Republika Srpska konačno doživi ekonomski rast i tema u oblasti obrazovnog sektora, baviću se i socijalnim temama, te demografskom problematikom, jer one ne smiju biti zapostavljene u zemlji u kojoj smo doživjeli enormno povećanje rizika stanja socijalne ugroženosti, kao i dramatičan porast siromaštva, što je dovelo do egzodusa radno i reproduktivno sposobnog stanovništva iz Republike Srpske. Vlada ne želi efikasan i funkcionalan sistem socijalne zaštite, jer na ovaj način siromašne građane drži kao taoce, zavisne od nefunkcionalnog sistema. Socijalni transferi u Republici Srpskoj, ovakvi kakvi su, ne ispunjavaju svrhu, odnosno smanjenje siromaštva, nego služe isključivo za kupovinu socijalnog mira i kupovinu glasova u septembru i oktobru svake druge godine.
Majka ste petoro djece, jesu li oni vaša motivacija za političko djelovanje i kakvu budućnost želite za njih i uopšte za mlade ljude u RS i BiH?
Da. Moja djeca su moja najveća motivacija da se politički angažujem. To zahtijeva odricanje i veliku žrtvu, ali ja sam spremna da, ne samo za njih, nego i za svu djecu, pokušam stvoriti uslove za ostanak u našoj zemlji.
Prvi od razloga zašto sam se kandidovala i jeste to što ne želim mirno gledati kako nam se svakodnevno povećavaju redovi pred amabasadama zapadnih zemalja i ne činiti ništa da to pokušam promijeniti. Ne želim da sa svojom porodicom u kojoj odrasta petoro djece i sama jednog dana stojim u takvom redu čekanja.
Želim da mladi ljudi žive i rade u svojoj zemlji. Želim da budu osposobljeni za samostalan rad i život u toku formalnog obrazovanja, ali želim i da se dodatno školuju i edukuju cjeloživotno, te da im država omogući da svoje talente razvijaju do punog potencijala. Ne želim da se plaše za svoju egzistenciju i budućnost i ne želim da ono što su naučili ne mogu staviti u funkciju rada i vlastitog doprinosa zajednici.
Želim da mladi ljudi učestvuju u svim odlukama koje se u njihovo ime i za njih donose u zakonodavnim i izvršnim organima. Želim vratiti njihov interes za djelovanje u političkom životu i da nikada više ne dozvolimo da politiku prepustimo mulju. Dosta je!
Kakva je trenutno situacija u Doboju, da li ćete kao poslanik u Skupštini RS biti u prilici da uradite nešto za svoj grad?
Doboj nije izvan političke, ekonomske i socijalne mape stanja i prilika u Republici Srpskoj. Prilike na lokalnom nivou su uvijek preslika republičkih prilika. Doboj je deceniju držan u maćehinskom odnosu republičkog nivoa prema svim oblastima funkcionisanja ovog grada. Tako su nam i budžetske pozicije veoma redukovane, jer se ne nalazi u milosti režima i vlasti. To će se promijeniti i nikada više nećemo dozvoliti da zloupotreba političke moći diktira razvoj jedne zajednice. Opredijeljena sam da zasučem rukave i donesem Doboju prosperitet. Resurse ima, potrebno ih je mobilisati i staviti u funkciju.
Iako će se većina ljudi složiti da je politička i ekonomska situacija u našoj zemlji katastrofalna, veliki broj građana opet neće izaći na izbore. Šta imate za reći takvim građanima?
Građani – svi koji su u mogućnosti, moraju izaći na izbore. Razumijem njihovo nezadovoljstvo i repulsivnost kada je u pitanju izlazak na izbore, jer svjedoci smo različitih malverzacija u vezi samog izbornog procesa i činjenice da glas može biti zloupotrijebljen. Mi moramo istovremeno raditi na izmjeni izbornog zakona i smanjenja mogućnosti izbornog inžinjeringa i manipulacija procesom. Ali ovdje se moramo služiti matematikom, što više ljudi izađe na izbore i da svoju podršku vrijednim i pametnim ljudima, uticaj svih onih koji imaju loše namjere biće smanjen na minimalnu mjeru. Nije moguće praviti prekršaje i krivična djela tamo gdje smo u izborni proces uključili građanski pismene i moralne ljude. Potrebno je sve generacije građanski opismenjavavati i edukovati. Mi smo kulturološki ubijeđeni da će sve poslove obaviti neko drugi, pa tako i građanske i političke dužnosti, te da se naš uticaj ne računa mnogo. Rezultati u praksi su u reciprocitetu sa brojem ljudi koji imaju ova i ovakva ubjeđenja. Moramo shvatiti da je svaki glas značajan, a da naše političke predstavnike moramo natjerati da obavljaju posao za koji su plaćeni. Svi građani moraju imati osjećaj vlasništva nad procesima koji utiču na kvalitet njihovog života.
Koja je vaša glavna poruka građanima, zašto treba da vam daju svoj glas?
Sve što sam u životu postigla, došlo je kao rezultat istinske posvećenosti i dosljednosti, te mog truda i rada. Jako puno resursa sam uložila u obrazovni korpus kompetencija, znanja i životnih vještina koje sam smatrala nužnim kako bi moj doprinos zajednici bio efikasan i kako bih mogla biti dio stvaranja boljih uslova svih građana. Iza mene su brojna i vrlo konkretna postignuća u oblasti društveno-korisnog, profesionalnog i stručnog rada. Drugim riječima, ne vjerujem u riječi – isključivo u djela.
Od ranog djetinjstva i mladosti znala sam da ne pripadam onome što se u narodu naziva “čopor” i da nikada neću ići linijom manjeg otpora, te raditi i govoriti stvari koje sagovornici žele da čuju ili koje me neće “koštati” u budućnosti. U stanju sam glasno reći šta mislim i nazvati stvari pravim imenom i prezimenom. Neću “sjediti” ni “spavati” u skupštinskim klupama, boriću se kao lavica za dobro svih građana. Građanima poručujem da budu hrabri, da nikada ne izgube borbu za prave vrijednosti iz vida. Da bismo ih vratili, svi moramo učestvovati. Moramo prvo izaći na izbore i odgovorno glasati, a zatim ne dozvoliti da se ideje ugase i da ne postanu univerzalne! Naša zajednica traži nove ljude i novu snagu, moramo ih nagovoriti da ostanu tu i sve svoje resurse stave u funkciju borbe za bolji život svih nas.
Razgovarala Milica Plavšić