Prvo u Španiji 15. maja, a zatim i u SAD na Vol Stritu 17. septembra 2011. godine , započeli su protesti ističući nepravedne malverzacije 1% poslovne i političke elite, čije posljedice utiču na 99% nas ostalih.
Ovaj globalni pokret nastavlja da se širi se u obliku „nenasilne građanske neposlušnosti“, gradeći solidarnost zasnovanu na međusobnom poštovanju, prihvatanju i ljubavi. Očekuje se da će danas građani protestvovati u preko 800 gradova širom svijeta.
Činjenica je da svijet u kojem živimo ide smijerom koji većinu porobljava i stavlja u funkciju bogaćenja nekolicine moćnih i bogatih. Ljudska prava su u sjenci materijalne i političke moći manjine koja definiše „pravila” koja im odgovaraju, zaobilazeći ona definisana državnim ustavom i dekretima demokratije. Živimo u sistemu nehumane eksploatacije većine od strane manjine koja se sve više bogati na naš račun, dok standard života drastično opada.
Neki od nas su progresivni, drugi konzervativni. Neki su vjernici, neki nisu. Neki od nas imaju jasno definisane ideologije, drugi su apolitični. Ali svi smo zabrinuti i ljuti zbog političkih, ekonomskih i socijalnih kretanja koje vidimo oko sebe: korupcija među političarima i privrednicima koja nas ostavlja bespomoć́nima i bez glasa. Ova situacija je postala svakodnevna patnja bez nade. Dok god naša snaga bude rasipana u nacionalnim i ideološkim sukobima koje nam nameću, nastaviće se ova praksa iskorištavanja. Ali ako udružimo snage, možemo napraviti promjenu.
Navikli smo da trpimo, da nas šutaju, da živimo u strahu i da javno ne iznosimo svoje mišljenje, iako nam je to omogućeno zakonima i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Drže nas u neznanju, uništavajući obrazovni sistem i plasirajući dezinformacije u medijima. Porezi rastu paralelno sa cijenama osnovnih sredstava za život, a mi trpimo, gutamo i ćutimo, u neznanju da smo mi ti koji trebaju odlučivati o kvalitetu života koji živimo. Živimo od danas do sutra, zahvaljujući kreditima koji nas prave robovima onih koji su nas doveli u situaciju da se moramo zaduživati. Onima koji imaju posao osnovna primanja su uglavnom dovoljna samo za hranu i račune, a mnogima čak ni za to. Onima koji nemaju posao čak je i takav život samo pusta želja.
Ovo nije poziv da se bunite, da demonstrirate. Ovo je pitanje za nas:
Želimo li da promjenimo ovakvo stanje u društvu, koje nas spriječava da živimo životom koji zaslušujemo kao slobodna ljudska bića?
Mi ćemo biti u parku Petar Kočić danas, 2011. godine u 12 časova. Ovo okupljanje neće riješiti ni jedan od problema koji nas muče, jer promjene koje moramo napraviti se neće riješiti preko noći! Neće biti praznih govorancija i isticanja individualizma političke prirode! Nećemo se izboriti za bolji život stajanjem parku, ali za početak ćeš shvatiti da nisi sam i da je počelo ono što nam decenijama govore da je nemoguće. Kad udružimo snage, onda ćemo ih fokusirati u smijeru koji mi, zajedno izaberemo, a ne u smijeru koji je najmanje opasan po blagostanje nekolicine.
Mi ćemo biti u parku Petar Kočić u centru Banjaluke danas 15. oktobra u 12.00 časova.
A ti?