Malo ko poriče da su regionalna politička zbivanja 2010. godine označena angažmanom hrvatskog predsjednika Ive Josipovića koji je, prema ocjenama brojnih analitičara, otvorio vrata novom poglavlju međudržavnih odnosa na zapadnom Balkanu. Josipović je u tim nastojanjima imao adekvatnog partnera u srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću, a spremnost da sudjeluje u relaksaciji političkih odnosa u regiji ispoljio je i novoizabrani bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Sigurno je nakon Tadićevog izvinjenja u Srebrenici, potom i Vukovaru, te Josipovićevog obraćanja u Skupštini BiH i izvinjenja u Ahmićima, stvorena povoljnija politička klima, no da li je ona i praktično iskorištena za razvoj dobrosusjedskih odnosa u regiji? Mišljenja o tome su podijeljena, kako među političarima, tako i analitičarima.
Dragoljub Mićunović: “Obnavlja se normalan međususjedski odnos u regiji”
Srbijanski političar, inače član Tadićeve Demokratske stranke Dragoljub Mićunović, vjeruje da je Tadićevo i Josipovićevo suočavanje sa prošlošću iskreno i da je to bio tek prvi korak u normalizaciji odnosa u regiji. Mićunović za DW kaže da su odnosi Srbije i BiH ranije bili opterećeni politikom Harisa Silajdžića, ali je “Silajdžićevim odlaskom sa političke scene i Izetbegovićevim nastupom u Srbiji to sada promijenjeno”
U cijelom regionu sada vlada klima dobrih odnosa za šta su ljudi i ekonomski zainteresirani. Srbija najveći dio svog trgovinskog suficita može zahvaliti BiH i Makedoniji, Hrvatska Srbiji itd. To nas je učvrstilo u uvjerenju da sami trebamo doprinijeti dobrim odnosima ne čekajući stranu arbitražu”, kaže Mićunović.
Odnos Srbije prema Kosovu i BiH pokazat će da li je Srbija za normalizaciju prilika u regiji
Hrvatski političar i historičar Ivo Banac za DW ističe da, uprkos izvjesnim pozitivnim pomacima, nije uvjeren da se situacija u regionu zaista kreće u dobrom pravcu i da se pravi test srbijanskog odnosa prema regiji prvenstveno ogleda u odnosu te države spram Kosova i BiH.
“Gotovo se ništa nije promijenilo u odnosu Srbije prema Kosovu. Čak se i ovaj performans u vezi sa optužbama protiv Hašima Tačija koristi kao alibi za kontinuiranu politiku negiranja kosovske nezavisnosti”, kaže Banac. Kada je riječ o BiH, Banac ne vidi nikakve ključne promjene srbijanske politike. “Sudjelovanje predsjednika Tadića u kampanji gospodina Milorada Dodika pokazuje da je Srbija vezana uz one snage u BiH koje su glavna prepreka normalizaciji odnosa unutar ove ključne regionalne države (BiH)”, smatra Banac.
Neformalno savezništvo na štetu drugih?
Česti susreti Tadića i Josipovića stvaraju utisak “neformalnog srbijansko-hrvatskog savezništva” koje, prema mišljenju Ive Banca, ne može doprinijeti razvoju dobrih odnosa ako negativno utiču na druge u regiji, što je kroz historiju više puta i potvđeno.
“Govorim o direktnom dogovoru Beograda i Zagreba 1939. godine (sporazum Cvetković-Maček) koji je Hrvatskoj donio autonomiju ali na štetu BiH koja je tada praktički bila podijeljena. Nešto slično tome dogodilo se 1991. godine kao posljedica dogovora Tuđman-Milošević. Sad vidimo na neki način ponavljanje tog modela. Stav predsjednika Josipovića, ma koliko nespretno izrečen, u prilog trećeg (hrvatskog) entiteta, dovodi nas vrlo blizu politici 91. na liniji Tuđman-Milošević”, kaže Banac.
Senad Pećanin: Podrška Dodiku je podrška rastakanju BiH
Sličnu ocjenu za DW iznosi i politički analitičar iz Sarajeva, bh. novinar Senad Pećanin. “Ako se nekadašnji odnos Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića mjerio odnosom prema cjelovitosti BiH, onda se odnos Tadića i Josipovića prema BiH mjeri odnosom prema Miloradu Dodiku”, tvrdi Pećanin. “Mislim da je Dodik ključna prijetnja integritetu BiH i EU integracijama te prepreka pomirenju u BiH i uspostavi stabilne države, i svaka podrška takvom Dodiku je podrška daljem rastakanju BiH”, kaže Pećanin.
“Ako previše ne iznenađuje odnos Tadića prema Dodiku, onda Odnos Josipovića prema lideru RS-a zbunjuje, kaže Pećanin. “Čini mi se da srpska nacionalistička politika koristi Josipovića čak i da dezavuira legalnog hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH Željka Komšića. Ako Josipović toga nije svjestan, onda me čudi nedostatak jednog državničkog odnosa, a ako ipak jeste, onda to nije politika koja doprinosi stabilnosti BiH, ali ni normalizaciji odnosa u regiji”, smatra Pećanin.
Izetbegović umjesto Silajdžića
Na političke odnose u regiji uticaće i odlazak iz vrha političke scene u BiH Harisa Silajdžića. Ako srpsko-hrvatska politička matrica u BiH, koju personificiraju Tadić-Dodik i, (što Pećanina začuđuje) Josipović-HDZ BiH, onda će pred Silajdžićevim nasljednikom Bakirom Izetbegovićem stajati veliki izazov i velika odgovornost.
Izetbegović je i svojim izvinjenjem zbog zločina Armije BiH pokazao dobru volju da slijedi ono što je Josipović nagovještavao na početku svog državničkog mandata, ali ako budemo svjedoci kontinuiteta odnosa prema Dodiku, kakav imaju i Josipović i Tadić, onda će Izetbegovićeva pozicija biti vrlo teška, a njegov manevarski prostor u nastojanjima da bude drugačiji od Silajdžića bit će sveden na najmanju moguću mjeru”, kaže Pećanin.
Deutsche Welle