Dinka Huremović, majka transrodnog muškarca iz Tuzle, za Oslobođenje govori o Povorci ponosa, ulozi roditelja i odnosu bh. društva spram LGBTIQ+ zajednice
– Porodično okupljanje je prilika da se različite generacije kroz druženje i razgovor povežu, osjete pripadnost i ljubav. Dakle, ovogodišnji slogan je vrlo važna poruka LGBTIQ+ zajednice društvu, da žele biti dio tog druženja i da tu i pripadaju. Slogan je vezan za ljubav i poštovanje različitosti, jer smo na porodičnim okupljanjima svi različite individue koje teže zajedništvu i osjećaju potrebu za ljubavlju. Tako i treba da bude.
ZAŠTO STE ODLUČILI DA UČESTVUJETE NA OVOGODIŠNJOJ POVORCI, ODNOSNO PROTESTU?
– Vrlo jednostavno, LGBTIQ+ zajednica je jedna od ranjivih grupa u našem društvu, čijim su članovima osnovna ljudska prava uskraćena.
OSNOVNA PRAVA
Želimo da naše potrebe postanu vidljive i da i mi, kao i ostali građani bh. društva, ostvarujemo osnovna ljudska prava – zdravstvenu zaštitu prilagođenu našim potrebama, adekvatne mogućnosti promjene oznaka spola u javnim ispravama u skladu sa rodnim identitetom, sigurnost, pravo na zapošljavanje, nediskriminaciju u svim socijalnim sferama života i ostalo. Mislimo da na ovo imamo pravo i želimo aktivno učestvovati u kreiranju boljeg bh. društva.ž
ŠTA BISTE PORUČILI SVIM RODITELJIMA KOJI I DALJE ODBIJAJU PRUŽITI PODRŠKU SVOM DJETETU I ZAŠTITITI GA, POMOĆI MU DA SE ZAŠTITI OD NEPRAVDE SA KOJOM SE SUOČAVA SVAKODNEVNO? KAKO DA PREVAZIĐU BARIJERE U SVOJIM GLAVAMA?
Roditelji moraju biti otvoreniji prema novim načinima razmišljanja i prihvatiti nova znanja, ističe Dinka Huremović
– Roditeljsko prihvatanje je proces i tako na to treba i gledati. Roditeljima je potrebna podrška društva i zdravstvenog sistema, da im omogući stručnu edukaciju o LGBTIQ+ zajednici i da polako prevaziđu svoje dugogodišnje predrasude. Nije to jednostavno, ali je potrebno. Našoj djeci je to potrebno, a djeca su naše blago, zar ne? Ako roditelji krenu sa jedne početne tačke, a to je ljubav prema svom djetetu, sve će biti jednostavno i uklopiće se, korak po korak. Roditelji trebaju biti uz svoju djecu, jer život je ionako nepredvidiv i mi im trebamo pružiti podršku i ljubav. Jer njima je najteže.
DA LI STE SE SUSRETALI/SUSREĆETE SE SA NEGATIVNIM KOMENTARIMA ČLANOVA/ICA PORODICE I OKRUŽENJA? KAKO POBIJEDITI U TOJ BORBI PROTIV NERAZUMIJEVANJA, NESOLIDARNOSTI, NEJEDNAKOSTI I NEPRAVDE?
Potrebno je zajedno raditi na novom odnosu između roditelja i djeteta, poštovati različitosti i njegovati sličnosti, poručuje ova Tuzlanka
– Na svu sreću, do sada se nisam susrela sa negativnim komentarima članova/ica porodice i bližeg okruženja. Na društvenim mrežama jesam – ne na svom profilu, ali na objavama drugih da, i nevjerovatna je mržnja koju ljudi iskazuju za nekoga koga i ne znaju. Znate, imala sam priliku biti među tim mladim ljudima, čuti njihove priče i strahove. Sve su to sjajni mladi ljudi, obrazovani, talentovani, vrijedni. I jednostavno nisu zaslužili takvo nerazumijevanje i mržnju. Boriti se sa tim možemo samo pozitivnom pričom, prenošenjem osjećaja i znanja, ljubavlju. Želim da ljudi znaju da ta djeca zaslužuju našu pažnju i podršku i da su fantastično hrabri, jer žive svoje živote i bore se za svoja prava. Zato sam tu, s njima i za njih govorim i pišem.
KADA STE I ZAŠTO SHVATILI DA JE VRIJEME DA USTANETE I DIGNETE GLAS PROTIV NEPRAVDE U BH. DRUŠTVU?
– Odmah po saznanju da je moj sin transrodna osoba tražila sam podršku za sebe kako bih sve to procesuirala i prihvatila kako i treba. Nakon povezivanja sa predstavnicima organizacije Sarajevski otvoreni centar (SOC) iz Sarajeva, uvidjevši da je malo roditelja koji žele javno istupiti i pričati o ovoj temi, a kako smo nailazili na probleme u toku procesa – nedostatak adekvatne zdravstvene zaštite za transrodne osobe i za roditelje takve djece, odlučila sam se uključiti i biti aktivna podrška ne samo svom djetetu nego i ostalim.
KORAK PO KORAK
I onda sam upoznala druge drage roditelje – razgovaramo i djelujemo, jer želimo da promijenimo stanje nabolje. Nadamo se da ćemo u tome i uspjeti, korak po korak. Moramo obezbijediti LGBTIQ+ zajednici i njenim članovima ista ljudska prava kao što to imaju i drugi građani.
ŠTA JE POTREBNO DA SE DOGODI DA KONAČNO POSTANEMO DRUŠTVO INDIVIDUA KOJE IMAJU JEDNAKA I ZAGARANTOVANA (OSNOVNA) PRAVA KOJA SE BEZUSLOVNO POŠTUJU BEZ OBZIRA NA SVE NAŠE RAZLIKE?
– To je dugotrajan proces koji traži izmjene i dopune niza zakona koji sada nisu adekvatni ili su diskriminatorni za LGBTIQ+ zajednicu i njene pripadnike. Potrebno nam je da se u svim sferama društvenog života više govori o ovome, kako bi ljudi razumjeli i polako počeli da odbacuju predrasude i strahove. Treba nam obuka zdravstvenih radnika, zaposlenih u opštinama, policiji, školama, kako bi se kreiralo pozitivno okruženje, gdje bi se naša djeca onda osjećala sigurno i kako bi mogla ostvarivati svoja prava. Nadati se da će nove generacije mnogo brže prihvaćati različitosti i da će za njih ostvarivanje ljudskih prava pripadnika LGBTIQ+ zajednice biti normalna zakonska regulativa, prenosi Oslobođenje.