U zemlji iz koje mnogi odlaze, mladi bračni par Stefan i Dajana Balaban odlučili su da ostanu – i ne samo to, već i da stvaraju. Stefan, vatrogasac iz Laktaša, i njegova supruga započeli su svoju priču sa desetak koka nosilja, bez velikih planova i strategije. Danas posjeduju registrovanu farmu sa preko 600 koka, a potražnja za jajima iz slobodnog uzgoja stalno raste.
„Počeli smo sa deset koka iz čiste želje da znamo šta jedemo“, priča Stefan za BUKU dok se oko nas slobodno kreću njihove koke – jer su od samog početka odustali od kaveznog uzgoja. Držeći koke na otvorenom, često su im svraćali komšije i govorili: „Ako budete imali viška, slobodno nam donesite, rado ćemo otkupiti.“ Tako su odlučili da nabave pedeset koka – dovoljno da imaju za svoju kuću, ali i nešto za prodaju.
„U početku sam razmišljao da ih smjestimo u kaveze, jer bi tako bilo lakše za održavanje, ali smo brzo odustali. Razlika u kvalitetu jaja između kaveznog i slobodnog uzgoja je jednostavno ogromna“, zaključuje Stefan.
Put do tržišta nije bio lak. Nakon početnog entuzijazma i širenja na 300 koka, uslijedio je hladan tuš: jaja su bila sitna, kupaca nije bilo, tržište prezasićeno. Višak su poklanjali. Kad su razmišljali da odustanu, Dajana je odlučila da objavi oglas u jednoj lokalnoj Facebook grupi.
„Sve se desilo preko noći. Počeli smo dostavljati jaja ponedjeljkom u Banjaluku, ubrzo i četvrtkom. Ljudi su nas preporučivali od vrata do vrata, od zgrade do zgrade“, priča Stefan.
Dostava jaja iz slobodnog uzgoja pokazala se kao pun pogodak, naročito za Banjalučane koji žive u stanovima i nemaju mogućnost da sami uzgajaju hranu. Potražnja na tržištu neprestano raste, a Stefan ističe da je konkurencija prisutna, ali da je to zdravo i poželjno za razvoj tržišta. Sada razmišljaju o uvođenju još jednog dostavnog dana za Banjaluku.
Od prvobitnih deset koka do danas, posao se ozbiljno razvio. Farma je registrovana, sarađuju sa nekoliko restorana, jaja se mogu pronaći i u jednom marketu, a u ponudi su i prepeličija jaja. Sljedeći cilj im je proizvodnja pilećeg mesa, za šta je potreban novi objekat, ali vizija i plan već postoje.
Dugoročno, žele da jaja iz slobodnog uzgoja budu dostupna u većim marketima širom zemlje. Kako kaže Stefan, to je standard u razvijenim zemljama, i uvjeren je da i kod nas ima prostora za kvalitet.
Zemlja za ostanak
Stefan je jasan- nema ga među onima koji gledaju ka odlasku. Njegova misija je da ostane i gradi upravo ovdje. I da dokaže da je moguće: “Mladima poručujem da posao neće doći sam. Moraš da se pomučiš, da ustaneš ranije, da izdržiš kad je teško. Danas imam 27 godina, porodicu, siguran posao, privatni biznis i krov nad glavom. Sve to sam stekao u svojoj zemlji, svojim rukama”.
Uz vatrogasnu smjenu i obaveze na farmi, Stefan odnedavno ima i novu ulogu – ulogu oca. Balansiranje između posla i privatnog života nije lako, ali uz dobru organizaciju, sve je moguće.
“Vikende pokušavam ostaviti za porodicu. Nije uvijek lako, ali vjerujem da će vremenom biti lakše. Kad posao poraste dovoljno, planiram zaposliti radnika da mogu više vremena posvetiti supruzi i sinu”, poručuje nam Stefan.
U vremenu kada se mladi često predstavljaju kao pasivni i nezainteresovani, priča ovog bračnog para dokazuje suprotno: da volja, rad i vizija mogu pokrenuti posao, zajednicu i vjeru da uspjeh u BiH – nije iluzija.