U sjeni plastenika, tik uz granicu između mogućnosti i zaborava, žene koje je društvo zanemarilo svakog dana sade i nadaju se. Na toj zemlji ne rastu samo redovi organskih paprika, paradajza i krastavaca. Tu niče nešto mnogo važnije – dostojanstvo.
Povrtarstvo kao otpor diskriminaciji
Agro-plan je jedno od rijetkih socijalnih preduzeća u BiH koje kroz organsku proizvodnju zapošljava Romkinje, samohrane majke i žene koje su preživjele nasilje. To nije samo priča o povrću, već živi otpor siromaštvu, diskriminaciji i zaboravu.
„Agro-plan postoji od 2017. godine, ali je zvanično registrovan kao društveno preduzeće prije dvije godine, u skladu sa Zakonom o društvenim preduzećima Republike Srpske“, kaže za BUKU Dragan Joković, izvršni direktor Udruženja građana za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”, koje stoji iza ovog projekta.
Preduzeće je nastalo iz konkretne potrebe – da ženama iz marginalizovanih grupa, prvenstveno Romkinjama, samohranim majkama i ženama koje su preživjele nasilje, ponudi nešto više od humanitarnog paketa. Da im pruži šansu da rade, zarađuju, uče i pripadaju.
„Trenutno imamo oko 3.000 kvadratnih metara pod plastenicima, plus dio proizvodnje na otvorenom. Fokusirani smo isključivo na organsku proizvodnju – bez pesticida, herbicida i hemije. Imamo i sertifikate koji to potvrđuju“, dodaje Joković.
Agro-plan trenutno ima više od 15 sertifikovanih sezonskih proizvoda: od paradajza, krastavaca, salate i paprike, do celera, jagoda i kupusa. Njihov ajvar proglašen je najboljim domaćim proizvodom u Republici Srpskoj po izboru Privredne komore. A tu su i paradajz sok, razne vrste paprika, začinsko bilje… sve to izlazi iz ruku ljudi koji do juče nisu imali nikakvu ekonomsku sigurnost.
„Bila sam gladna. Sad imam svoj novac“
Među njima je i Vesida Beganović, Romkinja koja u Agro-planu radi već drugu sezonu.
„Prvi put kad sam došla, nisam znala ništa o plastenicima, ni o organskoj hrani. A sada znam kako da presadim biljke, kako da ih njegujem i berem. Najvažnije je to što sada imam svoj novac“, kaže Vesida za BUKU.
Ona je samo jedna od 50 žena koje su prošle kroz radne procese ovog preduzeća. Neke ostanu nekoliko mjeseci, neke i po dvije-tri godine. Ali svaka od njih iz Agro-plana izlazi s više znanja, samopouzdanja i osjećajem da vrijedi.
Kroz ovaj proces prošla je i Fatima Šabanović, koja danas ima svoj plastenik u kome uzgaja povrće za svoju porodicu.
„Radila sam ranije po kućama, čuvala djecu. Ljudi nisu plaćali redovno. A u firmi se zna – ako radiš, bićeš plaćen. Poštuju te. Mnogo sam naučila. Danas u svom dvorištu imam plastenik, uzgajam povrće za vlastite potrebe i primjenjujem sve što sam naučila u Agro-planu“, kaže Fatima.
Odgovornost zajednice
Uprkos uspjesima, Agro-plan se suočava s ozbiljnim problemima – nedostatkom stalnih kanala prodaje, nedovoljnom institucionalnom podrškom za otkup i ravnodušnošću tržišta prema društvenoj vrijednosti koju ovo preduzeće stvara.
„Naši sugrađani često ne znaju da kupovinom našeg ajvara ne kupuju samo teglicu, već pomažu zapošljavanje Roma, samohranih majki. Planiramo i da dio prihoda od prodaje bude usmjeren za rad Dnevnog centra za djecu s ulice“, ističe Joković i podsjeća da u okviru UG “Otaharin” od 2009. godine djeluje Dnevni centar koji okuplja više od 30 djece, većinom iz romskih porodica.
Sistem koji mora da se mijenja
Agro-plan danas ima tri stalno zaposlena radnika, ali taj broj raste u sezoni, zavisno od dostupnih sredstava. Donatorski fondovi presušuju, a vlasti još uvijek nisu pronašle način da ovakve inicijative sistemski podrže.
„Od nas se očekuje da poslujemo kao preduzeće, ali i da ostvarujemo socijalnu misiju. A niko tu misiju ne finansira redovno. Nismo humanitarna organizacija. Da bismo platili plate, moramo prodavati proizvode. Ljudi, međutim, biraju jeftinije, često lošije proizvode, iako to dugoročno šteti zdravlju“, objašnjava Joković.
Dodaje i da je termin „organsko“ kod nas još uvijek nedovoljno jasan i često zbunjujući.
„Zato pokušavamo objasniti da je organsko ono što je lokalno, zdravo, bez hemije. Hrana kakvu su uzgajali naši stari“, kaže on.
Uprkos svemu, Agro-plan ne odustaje. Nedavno su sarađivali sa Međunarodnom organizacijom rada, EU i Svjetskom bankom na projektu samozapošljavanja mladih Roma. Ove godine pokušavaju uspostaviti i partnerstvo s Njemačkom ambasadom.
Ali, kako kaže Joković, potrebna je i podrška građana.
„Pozivam sve da dođu, da vide gdje i kako uzgajamo hranu. Da probaju naš ajvar, sok, da vide žene kako rade. To je kvalitet, to je podrška zajednici. Mi samo tražimo priliku da radimo i živimo dostojanstveno“, poručuje on.
Agro-plan traži samo fer šansu – da pokaže da ekonomija i empatija mogu ići zajedno. Da organska hrana može biti i lijek i sredstvo društvene pravde. I da žene koje su godinama bile nevidljive mogu postati stubovi jedne nove, pravednije ekonomije.
Pozitivan primjer
Socijalno preduzeće Agroplan iz Bijeljine je pozitivan primjer kako podrška Evropske unije i međunarodnih organizacija može donijeti konkretne rezultate na terenu. Zahvaljujući projektima koje finansira EU kroz partnere poput GIZ-a (Njemačko društvo za međunarodnu saradnju) i humanitarnu organizaciju ASB, Agroplan je razvio održiv model zapošljavanja žena iz ranjivih kategorija, posebno iz romske zajednice, u oblasti organske plasteničke proizvodnje.
Kroz projekat „Ekonomsko osnaživanje žena kroz plasteničku proizvodnju“, uz tehničku i finansijsku pomoć GIZ-a, više od 20 žena je prošlo obuku, a nekoliko ih je trajno zaposleno u Agroplanu. Ovaj projekat je doprinio osnivanju preduzeća i postavljanju prvih plastenika u kojima se danas proizvodi voće i povrće bez hemikalija, uz sertifikat za organsku proizvodnju.
Dodatnu podršku Agroplan je dobio kroz projekat donacije plastenika, koji su zajednički obezbijedili ASB i Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke, u saradnji s Gradom Bijeljina. Ukupno je dodijeljeno pet plastenika, čime su prošireni proizvodni kapaciteti, a dio proizvodnje namijenjen je kao donacija javnoj kuhinji, čime je Agroplan dodatno ojačao svoju društvenu odgovornost.