Ovaj tekst želi usmjeriti misao ili pažnju prema razumijevanju potrebe za novim ustavom BiH. Bosna i Hercegovina u svojoj konstitucijskoj konstrukciji ima manjak legitimnosti, gotovo da je u potpunosti nepriznata od svojih građana i građanki.
Onoga dana kada se otvori rasprava o Ustavu, trebalo bi zahtijevati izradu novog ustava, a ne doradu ili reformu postojećeg. Ovaj tekst želi iznijeti tvrdnje u korist ovakve potrebe. No da se ne bi brzalo sa zaključcima, krenimo redom.
U bitnom, kad se otvori ustavna rasprava, zahtjev za novim ustavom predstavlja, takoreći, moguću promjenu forme i događajnu promjenu. A u sadržinskom smislu, novi ustav, što je jedan od osnovnih momenata, ne mora – nezaboraviti, uopšte značiti bilo kakvu promjenu. A u takvom položaju se nalazi i njegova prednost – takva da okupi koncenzualno sve učesnike u njegovom kreiranju. Sve karte su na stolu. Evo kako.
Novi Ustav BiH je opšta potreba. On mora pribaviti većinsku saglasnost postojećih činilaca BiH društva i države (stanovništva – horizontalno i vertikalno raspoređenih, političkih partija, ekonomskih subjekata, religijskih i ateističkih zajednica, lobby grupa i td.). Novi ustav – drugi momenat – ne prevodi se sa engleskog ili sa francuskog jezika. Njegova referenca je naš jezik i njegovi slojevi, i prevodit će se sa našeg jezika na druge jezike. On će imati veću i širu legitimnost nego postojeći ustav (treći momenat). Izvor njegove sadržine, ma kakva god da je, neće biti okončanje rata, kao što je to bilo u Daytonu, lošim i nimalo bezazlenim kompromisom (koji nije rješenje), već razvoj mira i prosperiteta – postizanje obuhvatnijeg legitimiteta (četvrti momenat). Prema tome, on će predstavljati dogovor oko kojega će se moći smjestiti velika većina ljudi čiji životi i budućnost ovise o legitimnosti tog ustava. Aneks 4. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini će biti dovršen, stavljen, tako reći, ad acta.
Novi ustav je izlazak iz konstelacije Daytona, a to nam ne može pružiti sama reforma ustava jer nas zadržava unutar konstelacije, zarobljavajuće matrice. On je izlazak iz daytonske uvjetovanosti, izlazak, na primjer, od takozvanih garanta mirovnog sporazuma (Srbija i Hrvatska), iz populističkih doktrina – dnevne politike i njezinog ubiranja plodova. On je u interesu svih, također i onih koji kažu da je „povratak Daytonu“ istina, i, referentno mjesto mira i napretka. Štaviše, novi ustav može imati kao jednu alternativu vraćanje Daytonu, ali to više neće biti Dayton, već novi ustav.
Polazna tačka sadašnjeg aktualnog daytonskog ustava je ondašnja činjenica rata u BiH i njegovo zaustavljanje. Polazna tačka kreiranja novog ustava je pitanje trajnijeg rješenja konstitucije BiH. Ono je dogovor oko kojeg se mogu saglasiti, uslovno, svi. Konstelacija koja uvjetuje kreiranje novog ustava jeste mir i zadobivanje legitimiteta koji može da održi ustav kao trajan, ili trajniji, valjan pravni dokument.
Ko su, dakle, pregovarači oko novog ustava? To su entiteti BiH RS i FBiH, Distrikt Brčko, kantoni, religijske organizacije, ateistička udruženja, organizacije iz polja ekonomije, ekologije, poslodavci/poslodavkinje, radnici i radnice, sindikati, gradovi i opštine, mjesne zajednice, građanska udruženja, univerziteti, profesionalne skupine, institucije kulture i td. Tu smo između ostalog i Vi i ja. Broj učesnika/učesnica u kreaciji je matematički svediv, ali politički nepregledan.
Najbolje za ovu zemlju je da se udalji od Daytona, da prekine sa njim, zarad, recimo, svoje integralne budućnosti, svoje perspektive.
Kakve prednosti nam donosi novi ustav, njegovo kreiranje? Prva je ta što ćemo znati ko ga je kreirao, delegacijom i učešćem. Potreba za kreiranjem dolazi odozdo, od ljudi kojima je potreban novi ustav. Znat ćemo i kako je kreiran i još bolje, preciznije – zašto je kreiran. Druga prednost je to što će moći omogućiti više činilaca koji učestvuju u njegovom kreiranju. Cjelokupna javnost u zemlji i inostranstvu imat će uvid u njegovo kreiranje i učešće u njegovom kreiranju. Njegova tvorba bit će centrirana u BiH, a ne u Dayton-u, Ohio. To će biti više naš ustav, od nas za nas – ma kako dobar ili loš bio. Treće, on završava sa jednim dugim periodom, da bi nam dao osnove da možemo nastaviti dalje.
On može pružiti pomirenje na duže staze, jer mu referenca, ono na šta se poziva, nije direktno ili neposredno rat, već mir, makar on bio i tzv. negativni mir. Period u kojem je, naime, producirana mržnja već je dovoljno izgubio na snazi pomjerajući svoje interesovanje prema socijalnim temama i siromaštvu. Riječ je o vremenu u kojem može da uspijeva umijeće dijaloga i shvatanje zajedničkih interesa. Pored toga, opet više činilaca učestvuje u njegovom kreiranju, čime se stvara društveni, kulturni i pravni prostor za vidljivost i priznanje različitih društvenih grupa i različitih društvenih interesa i td. Sama složenica inter – esse, već označuje određenu odluku da između quasi supstancijalnih nesporazuma živimo zajedno.
Četvrto, i najbitnije, novi ustav, početak njegovog kreiranja, ne znači, u svom sadržaju, bilo što prejudicirano novo. Njegova najveća zasluga i novina jeste izlazak iz Daytona, i to je njegova aktualna svježina. Novi ustav je izlazak iz Daytona i to je to novoga. On ne treba da kaže bilo što o tome što treba da se uradi. On samo dovodi snage unutar ove BiH pred dogovor – dogovor koji će da nosi veću legitimnost i perspektivu budućeg razvoja. Dat će orijentire šta možemo očekivati i čemu da se nadamo.
Dakle, da rezimiramo, novi ustav ne prejudicira u svom sadržaju ništa novo (mada to očekuje), već završava s jednim dobom, da bi počeo s novim. Završava sa Daytonom i daytonskom fazom, da bi otpočeo novu fazu. Uloge se centriraju oko kreiranja novog ustava, nove konstitucije.
Jedina određenost novog ustava je upravo to što je on nov i što raskida sa daytonskim uvjetovanostima. U sadržajnom pogledu, on ne mora da ponudi ništa novo. On može i da samo prepiše, doslovice, nota bene, postojeće odredbe sadašnjeg ustava. Ali, bez obzira na moguću sadržinsku istovjetnost oba ustava, ovaj potonji pruža radikalno drugačije konstruktovanje. Površno oslobađa našu državu ratnih stega i pruža joj novu perspektivu koju omogućava zajednički dogovor.