Često se čuje da je minimalna neto plata ista u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, 900 KM, odnosno 450 eura, ali osim toga, ove dvije zemlje imaju značajne razlike u troškovima rada i načinu finansiranja zdravstvenog osiguranja.
Naime, Crna Gora je krajem 2021. usvojila set poreskih politika kako bi obezbijedila dominaciju socijalne pravde i dostojanstveniji život građanima. Zbirna stopa doprinosa smanjena je i sada iznosi 21,5 posto, dok je u Republici Srpskoj 31 posto.
U Crnoj Gori su ukinuti doprinosi preduzetnicima i radnicima za zdravstveno osiguranje, koje od 2021. finansira država iz budžeta. Ova promjena omogućila je povećanje minimalne plate sa 222 eura na 450 eura, najmanje penzije na 250 eura, uvođenje progresivnog oporezivanja i oslobađanje od poreza za one sa bruto primanjima manjim od 700 eura.
Komentarišući crnogorski model ekonomista Marko Đogo kaže da je način punjenja fondova u našoj
zemlji takav da bi smanjenje doprinosa bez pronalaženja alternativnih izvora finansiranja dovelo do pada penzija i drugih davanja.
Prema njegovim rečima, jedini način da se ovo izbegne jeste prebacivanje tereta sa opterećenja rada na opterećenje potrošnje. Upravo to je učinila Crna Gora, rasteretivši rad i preusmerivši prikupljene prihode od PDV-a na punjenje fondova. Na taj način su obezbijedili redovnost penzija i povećali atraktivnost
zapošljavanja.
„Postoji više opcija, uključujući povećanje stope PDV-a ili uvođenje diferenciranih stopa PDV-a, uz smanjenje potrošnje u drugim stavkama. Tako prikupljena sredstva mogu se koristiti za punjenje fondova. Ne bih ulazio u to koji je najbolji modalitet, jer ovo je političko- socijalno pitanje, ali jedno je sigurno opterećenje rada je visoko, tako da moramo tražiti alternativu za punjenje fondova ako želimo omogućiti ekonomski rast i održivost ukupnog sistema“, jasan je Đogo.
U Republici Srpskoj radnik za neto neto platu od 900 KM za zdravstvo izdvaja 137 KM, a za 1300 KM 204 KM. Poslodavci kažu da bi rado uvećali plate radnika za iznos zdravstvenog osiguranja, kada bi država preuzela na sebe ovu obavezu. 
Nadalje, nešto se mora poduzeti i po pitanju fondova zdravstvenog osiguranja koji se već decenijama suočavaju se s izazovima u prikupljanju potrebnih sredstava.
Tako Fonda zdravstvenog osiguranja RS, koji je u protekle dvije godine otplatio više od 40 miliona eura kredita, a u ovoj će otplatiti približno 26 miliona eura kredita iz poslovanja, planira kreditno zaduženje u iznosu od 100 miliona maraka, odnosno 50,66 miliona eura.
Problemom održivosti sadašnjeg modela finansiranja zdravstvene zaštite bavili su se brojni ekonomski stručnjaci i davali određene preporuke kako bi u budućnosti taj model mogao da izgleda. Jedno od rješenja ponudili su Marko Matić i Ognjen Đukić u analizi Sistem zdravstvene zaštite u BiH –Finansijski izazovi i opcije za reforme
Njihova analiza je pokazala da sadašnji model karakteriše izrazito visoka zavisnost sistema od doprinosa zaposlenih što nije optimalno rješenje za BiH imajući u vidu nisku stopu zaposlenosti i proces starenja stanovništva. Ovakav model, zaključuju, uz rastuće troškove i potrebe zdravstvenog sektora, dovodi do nedostatka sredstava, stvaranja gubitaka i akumulacije dugova. Takođe, doprinosi predstavljaju relativno „regresivan“ način za finansiranje zdravstva jer ne oporezuju druge vrste prihoda koje ostvaruju uglavnom bogatije grupe stanovništva, kao npr. dobit, dividenda ili prihodi od imovine.
Naglašavaju da problem održivosti finansiranja zdravstvene zaštite nije karakterističan samo za BiH već i za većinu evropskih zemalja koje koriste tzv. Bizmarkov model. Ipak, u zemljama EU se u posljednje vrijeme može uočiti trend kretanja prema „miks modelu“ kod kojeg i drugi izvori finansiranja, osim doprinosa, dobijaju veće učešće.
“Radi se diverzifikovanju izvora finansiranja na način da se obezbjeđuju alternativni prihodi bilo kroz povećanje budžetskih transfera fondovima zdravstvenog osiguranja, uz prethodnu adekvatnu preraspodjelu unutar budžeta, ili uvode dodatni namjenski prihodi npr. povećanje i/ili uvođenje novih akciza na duvan,
alkohol, gorivo, pića štetna po zdravlje i luksuzne proizvode. Ciljani nameti koji oporezuju proizvode štetne po zdravlje stimulišu smanjenje korištenja tih proizvoda i obezbjeđuju dodatne prihode za finansiranje troškova liječenja nastalih kao posljedica njihovog konzumiranja”, pojašnjava Marko Matić dodajući da
kada se sve uzme u obzir, čini se da BiH nema mnogo izbora osim da i ona krene u pravcu većeg oslanjanju na tzv. „nedoprinosne“ prihode.