foto Gradska uprava Banjaluka
Simbioza (grč. σύν – sim = skupa + βίωσις – biosis = živiti, živeći) je bliska i obično dugotrajna interakcija između dva ili više organizama različitih vrsta
Od žestokih protivnika do zajedničkih fotografija međusobnih posjeta i zajedničkih projekata. Tako bi se mogao opisati razvoj njihovih odnosa u nepune dvije godine otkako je Draško Stanivuković zasjeo u fotelju gradonačelnika Banjaluke
Prve sumnje da se mnogo šta promijenilo u odnosu dva političara pojavile su se prilikom za sada jedine posjete posjete Milorada Dodika, Željke Cvijanović i Radovana Viškovića Gradskoj upravi, nakon koje je rečeno da je razgovarano o zajedničkim projektima, ali da o sinergiji između Gradske uprave i republičkih vlasti nema govora. Sinergije nije bilo, a još uvijek ni “S” od famozne riječi simbioza odnosno “bliske i obično dugotrajne interakcije između dva ili više organizama različitih vrsta”.
Nadalje, određeni Stanivukovićev odmak od opozicionih, pa čak i unutarpartijskih saradnika mogao se vidjeti u izbornoj noći, kada ovaj nije euforično “poletio” da proglasi pobjedu Jelene Trivić. Od tog časa, odnos između Jelene Trivić i Draška Stanivukovića ne postoji, ako je ikada i postojao.
Simbioza kao termin u ovdašnjoj politici pojavljuje se u novembru prošle godine, nakon što su se Dodik i Stanivuković prvi put javno zadržali na jednom prostoru duže od 20tak minuta, konkretnije, kada je ozvaničen početak radova na izgradnji Mosta u Česmi. Dakako da tada nisu počeli radovi na izgradnji mosta, da sve dobrano kasni, ali to nije trenutno tema ovog teksta.
Vratimo se simbiotičkom djelovanju Dodika i Stanivukovića. Prvi koji je krenuo u otvoreno i žestoko prozivanje Stanivukovića zbog “šurovanja sa Dodikom” bio je dojučerašnji Stanivukovićev saborac i prijatelj Nebojša Vukanović.
Vukanović je, nakon Dodikove i Stanivukovićeve zajedničke predstave za javnost u vidu početka izgradnje Mosta u Česmi, rekao da preko mnogih stvari može prijeći, ali nikako preko izdaje naroda, koketiranja sa režimom i prelaska na drugu stranu, ma ko da je u pitanju. Tu se prvi put spominje riječ SIMBIOZA.
“Intimiziranje, tihi razgovori, javni sastanci, saradnja na projektima i simbioza sa Uzurpatorom i režimom je crvena linija i nešto preko čega ne mogu prijeći Drašku Stanivukoviću, koji je napravio ogroman zaokret. Niko nije mogao igrati igre sa Uzurpatorom i beskrupuloznim makijavelistom, jer je svakog iskoristio pa pregazio, a siguran sam da će na kraju, kad odigra ulogu koju mu je namijenio, slično proći i potrošeni gradonačelnik Banje Luke”, napisao je tada Vukanović.
Sva priča oko međusobne saradnje Dodika i Stanovukovića konkretnije je nastavljena kroz brojne projekte koji se trenutno realizuju u Banjaluci a koji bude sumnju da se zaista radi o dogovorenom “simbiotičkom djelovanju” ova dva organizma različitih vrsta, a koji služe interesima različitih grupacija. Nazovimo ih kolokvijalno – investitorsko-tajkunski lobi.
Podsjetimo, u javnosti više nema govora o “drvetu porodičnih biznisa porodice Dodik”, porodicu Dodik Stanivuković sada ne spominje gotovo nikad, a sve češće u javnosti se pominju ustupci koje on radi upravo prema njima – od legalizacije umjesto rušenja restorana Agape, koje je Stanivuković najavio, pa sve do planiranog nebodera za kompaniju “Prointer”, koju je Stanivuković više puta u javnosti prozivao, a koji je, prema Staniovukovićevim riječima, upravo “ustupak” da bi se mogao izgraditi megalomanski hotel u centru Banjaluke.
Posljednji u nizu “simbiotičkih” projekata postala je i teniska dvorana za potrebe privremenog turnira “Srpska open” Novaka Đokovića, za čije finansiranje će Banjaluka umjesto prvobitnih 5, potrošiti 15 miliona KM, a za šta je predviđeno i zaduženje grada Banjaluka. Od samog početka, izgradnju prate brojni problemi, a izgleda da je samo ime Novaka Đokovića bilo bitno da se i Gradska i Republička vlast upuste u nešto što je i Stanivuković kolegema sa RSE opisao kao nešto što je na “ivici zakona”.
Milorad Dodik kaže i danas da je bitno da se dvorana sagradi, te da je potpuno normalna saradnja dva nivoa vlasti u interesu grada i građana, te da nema riječi o simbiozi, već da “njegovo (Stanivukovićevo, op E.P. ) ponašanje i rad u posljednje vrijeme dozvoljavaju mogućnost da se sarađuje na važnim pitanjima, što nije bilo moguće na samom početku“.
U svakom slučaju, najžešći Stanivukovićev kritičar Nebojša Vukanović, zbog “krivičnih djela i zloupotrebe službenog položaja, te nenamenskog i netransparentnog trošenja budžetskih novaca” u slučaju teniskog terena podnosi prijavu protiv svog nekadašnjeg saborca. On je danas ponovo uputio žestoke kritike sadašnjem gradonačelniku Banjaluke.
Vukanović je rekao da je Stanivuković pokazao svoje pravo lice i da je on jedna obična prevara.
“Krivičnu prijavu podnosim zbog njegove izjave da treba biti ‘hrabar i nekad donositi odluke na ivici normativnih akata i prava’. Gospodin Stanivuković prvo je prebacio 5 miliona KM na račun Teniskog saveza, a plan je bio da još 10 miliona prebaci Vlada RS. Teniski savez RS nije ugovorni organ i nema obavezu raspisivanja javnih nabavki za trošenje novca koji su javni i onda su oni našli taj način da se izbjegne rad u skladu sa zakonom. Bolje sluša Stanivuković Dodika nego bilo ko drugi. Kad ste vidjeli da Stanivuković sjedi sa nekim iz opozicije? Ne može Dodik zauzeti Banjaluku, izgubio je 2018, 2020. i 2022. Uprkos pritiscima, krađama i ucjenama raspoloženje građana je protiv ove vlasti”, istakao je Vukanović. “, rekao je danas Vukanović.
Sva ova prethodna dešavanja i odnosi na relaciji Stanivuković – Dodik ozbiljno su pobudili sumnju u javnosti. Analiziramo koliko je Stanivuković svim svojim potezima napravio zaokret od opozicionog ponašanja prema Miloradu Dodiku, te se priklonio saradnji sa njima, ili se radi o pragmatizmu gradonačelnika koji se ogleda i u saradnji sa republičkim vlastima?
Komunikolog Mladen Bubonjić kaže u izjavi za BUKU da je nakon pobjede na lokalnim izborima i dolaska na poziciju gradonačelnika Banjaluke Stanivuković izvjestan period zadržao “opozicioni narativ” koji podrazumijeva kritički pristup, zanemarujući činjenicu da više nije dovoljno da kritikuje nego da rješava probleme zato što je od tog trenutka on bio vlast.Bez obzira što je bio na čelu Banjaluke u njegovoj svakodnevnoj komunikaciji i dalje je bio prisutan identičan narativ koji je koristio dok je bio u opoziciji
“Međutim, nakon izvjesnog perioda, Stanivuković mijenja narativ, ispočetka ne insistirajući na primjerima zloupotreba koje je navodio, a koji se dovode u vezu sa porodicom Dodik, a poslije i otvoreno sarađujući sa entitetskim vlastima. Taj period promjene narativa se poklapa sa objavljivanjem “famoznih” video snimaka. Međutim, možemo samo da pretpostavljamo da li su ti video snimci imali veze sa promjenom Stanivukovićevog narativa, ili je gradonačelnik Banjaluke postao pragmatičniji nastojeći da saradnjom sa entitetskim vlastima ostvari bolju poziciju za Banjaluku” kaže za BUKU Bubonjić.
Na drugu stranu, Stanivukovićev nekadašnji PR, a danas poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Tanja Vukomanović, smatra da jedini ko je napravio zaokret jeste Milorad Dodik i SNSD. Ona kaže da, kada je otkrivao afere, bavio se kiseonikom, najavljivao porodično stablo, htio da prije izbora stavi kalendar koji odbrojava dane do pada režima, iz opozicije su mu rekli da se ne nameće, jer nije kandidat i da se bavi poslom gradonačelnika. Sada kada se bavi poslom gradonačelnika sada mu zamjeraju što ga nema da kritikuje vlast.
“Stanivuković nije pravio nikakve zaokrete u ponašanju prema SNSD, njegovo mjesto je bilo da bude na mostu u Česmi koji se gradi u gradu u kome je on gradonačelnik. Zaokrete u ponašanju nakon izbora napravio je SNSD, odnosno Dodik, sve u cilju da eliminiše Stanivukovića, a pojedinci iz opozicije su na to nasjeli. Kad gledam iz ovog ugla, ne znam da li Stanivuković više smeta vlasti ili opoziciji. Ako se sjećate, mi smo još na početku mandata pozvali rukovodstvo Republike Srpske na sastanak o projektima u Gradsku upravu, bili smo ignorisani mjesecima, ali gotovo svaki dan slali urgencije. Čak smo prošetali i do Palate predsjednika da pokažemo da joj treba samo minut da pređe i da dođe na sastanak. Pozive na sastanak i dogovor smo slali i skupštinskoj većini. SNSD je blokirao sve što se moglo i na republičkom nivou maksimalno ignorisao Banjaluku. Kada su prošli izbori i kada je SNSD vidio da Banjaluku i dalje gube i da Stanivuković uprkos svim pokušajima da ga predstave nesposobnim ima najviše glasova, promijenili su strategiju. Prvenstveno Dodik, suptilno, na javim događajima” kaže Vukomanović za BUKU.
Ona smatra da je Dodik dobar manipulator i zna zašto je došao na most u Česmi. Stanivukoviću je tamo bilo mjesto, Dodiku nije, ali došao je jer je znao šta će da se desi.
“SNSD nije odustao od blokade Banjaluke, samo koriste svaku priliku da pokušaju istaći “simbiozu” jer su vidjeli da to “prolazi” da to ljudi zamjeraju više nego bilo šta drugo iako od toga nema ništa. Simbioza je pokušaj SNSD da oslabi Stanivukovića i alibi za opozicionare koje sebe žele da vide na čelu opozicije. I to nije želja od juče, već se samo čekala prilika” smatra Vukomanović.
Analitičarka Tanja Topić smatra kako sama sumnja u moguću “simbiozu” najviše šteti Drašku Stanivukoviću jer otvara pitanje njegove dosljednosti kao beskomromisnog opozicionara i kritičara vlasti.
“Mislim da su gradjani u Banjaluci jasno izabrali strane i oni koji su glasali za Stanivukovića ne dopuštaju nikakav politički pragmatizam. Stanivuković im je nudio bespoštednu borbu nikako pragmatizam. Stanivuković je znao šta ga čeka jer je protiv sebe u startu dobio protivničku skupštinsku većinu, i dobri poznavaoci prilika su već nakon saopštavanja rezultata upozoravali na teskoće u njegovoj poziciji. Gradjani možda mogu progutati pragmatizam i saradnju sa rep. vlasti kad je to u njihovom interesu a nikako u interesu tajkuna” smatra Topić.
Odbornik PDP-a u Skupštini Grada Banjaluka Milko Grmuša kaže za BUKU da još od 2006. godine, kad je SNSD ubjedljivo dobio opšte izbore, opozicione stranke nisu uspjele da kreiraju kredibilnu alternativnu politiku u odnosu na vladajuće stranke, kako u formalnom smislu, kad je riječ o programima, te još važnije – u svom ponašanju, te da je ovo proces koji se, možda po prvi put za ovih 17 godina, bavi definisanjem odgovora u opoziciji o ključnim pitanjima.
“Koliko god bolno to bilo, mislim da se ovo treba raspetljati do kraja, jer da je to urađeno odmah nakon 2006. godine do sad bismo imali nekoliko čvrstih i vrijednosno utemeljenih političkih stranaka na desnom, lijevom i centrističkom političkom spektru. Prosto, stvoren je jedan politički bućkuriš i papazjanija svih ovih godina na našoj opozicionoj političkoj sceni, još je tužnije stanje među partijama na vlasti i sve se svelo samo na zamjene u foteljama, umjesto na promjene politika. Meni je smetao taj koncept koji se svodio samo na to „ajde ovog da zamijenimo, nebitno sa kim, pa ćemo poslije gledati šta ćemo“. Zato sam i odlučio prije dvije godine da ne budem dio rukovodećih struktura u PDP-u i platio sam i plaćam i dalje političku cijenu te odluke. Oni koji su se toj mojoj odluci tada podsmijavali, bili ravnodušni ili prosto smatrali da ništa ne razumijem, sad se međusobno politički „kolju“.” smatra Grmuša.
Iako oba aktera negiraju svoju simbiozu zarad viših ciljeva, skupštinska većina predvođena Dodikovim SNSD-om sve ove godine Stanivukoviću ne da “disati”. Radi li se na ovom nižem nivou o fingiranoj a opet simbiotičkoj borbi, ili je Banjaluka zaista blokirana od strane SNSD-a, pa tu nema simbioze ni pod razno? Podsjetimo da je u izbornoj noći Dodik rekao da će se na neki način osvetiti Banjalučanima zbog izbora Stanivukovića za Gradonačelnika. Vidimo li reperkusije te izjave i danas?
Topić smatra da se Milorad Dodik sveti Banjaluci.
“on je to najavio a skupštinska većina to svakodnevno sprovodi u djelo. Banjalučani su otkazali povjerenje lideru SNSD- a i to pokazuju u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa.I to se neće skoro promijeniti. On im je obećao da će ih kazniti i to gledamo. Ni to se neće uskoro promijeniti. Zapravo, nastoji se pokazati da Banjalučani dobijaju ono što su zaslužili s jedne strane, a sa druge da novi gradonačelnik nije sposoban voditi grad, čime se hoće opet pokazati i gradjane uvjeriti ko im je najbolja opcija” kaže TOpić.
Vukomanović kaže da je Dodikova izjava u izbornoj noći bila jedan od rijetkih momenata kada smo vidjeli Milorada Dodika iskrenog.
“Sve što je rekao je mislio i uradio. Od blokade projekata, od oduzimanja nadležnosti gradonačelniku, do preusmjeravanja novca Vlade u druge opštine, pa čak i problemi sa grijanjem… Nije bukvalno zavrnuo grijanje, ali jeste zaustavio investiciju za bolje grijanje u Banjaluci. Sve što je obećao tada je i ispunio. Zato bih voljela da oni koji pričaju o simbiozi dođu sedam dana u Gradsku upravu i vide sa koliko blokada i problema koje je prouzrokovao SNSD se bori gradska administracija”, kaže naša sagovornica.
Mladen Bubonjić u izjavi za BUKU kaže da se Dodikove prijetnje Banjaluci ostvaruju kroz blokade od strane skupštinske većine u gradskoj skupštini.
“Naravno, sve možemo gledati i kroz političku borbu za vlast, ali nažalost, preko leđa građana Banjaluke. Da li je Stanivuković dovoljno politički sazrio pa da idealizam zamijeni realizmom i pragmatizmom s ciljem opšteg dobra, ili je povlađivanjem interesu vladajućih u RS ostvario i interes za sebe, ostaje da se vidi”, smatra on.
Preko leđa građana Banjaluke, a zarad ostvarivanja interesnih ciljeva obojice političara, je li to odnos dvojice političara, od kojih jedan vodi najveću stranku na vlasti u Republici Srpskoj, a drugi pretenduje da povede najveću opozicionu? Koje je u tom slučaju rješenje za Banjaluku? Novi izbori? Iako je mnogo puta najavljivano do sada od strane predsjednika gradskog odbora Dodikovog SNSD-a Vlade Đajića da će biti pokrenut opoziv, za sada se čini kako je ta aktivnost stavljena ad akta. Referendum? Privremeni izbori?
“Izbori bi definitivno potvrditi da Stanivuković ima podršku građana, to je neupitno. Možda bi tim bile riješene brojne dileme. Pitanje je šta bi bilo sa skupštinskom većinom. Sigurna sam da SNSD ne bi imao ovoliko odbornika, čak i pored jake stranačke infrastrukture, te da bi i u Skupštini došlo do promjena. Ne znam da li su novi izbori najbolje rješenje, ali drugo ne vidim. S njima nema dogovora jer su ciljevi različiti, a ovako je jako teško raditi”, smatra Tanja Vukomanović.
Kohabitacija u složenoj društveno-političkoj situaciji, kakva je kod nas, nikad nije bilo povoljno rješenje, smatra Bubonjić.
“Novi izbori, ukoliko se situacija ne bi značajnije promijenila, ne bi donijeli ništa novo. Međutim, ukoliko bi došlo do izbora, teško je pretpostaviti da bi Stanivuković zadržao isti nivo podrške građana, uzevši u obzir da su za njega glasali, ne samo pristalice opozicije, nego i građani bliski pojedinim koalicionim partnerima SNSD-a u Banjaluci koji su glasali protiv Igora Radojičića. Radojičića više nema na političkoj sceni, dakle, nema nekoga da se glasa protiv njega, dok su glasači skloni opoziciji u izvjesnoj mjeri razočarani Stanivukovićem, upravo zbog njegovog popuštanja SNSD-u”, kaže naš sagovornik.
S tim u vezi, teško je procijeniti da li bi Stanivuković mogao ostvariti isti izborni rezultat kao 2020. godine. Ukoliko bi SNSD trijumfovao, situacija bi se promijenila, naravno, njima u korist. Da li bi građanima Banjaluke bilo bolje, to je već drugo pitanje.
Novim izborima ne protivi se ni Milko Grmuša.
“Što da ne, izbori su uvijek legitiman politički proces ukoliko sistem ne funkcioniše, ukoliko su zakoniti i ukoliko će se nakon njih omogućiti zakonit i efikasan rad institucija” smatra Grmuša.
Tanja Topić smatra da su izbori u sadašnjim okolnostima najneprihvatljivije rješenje.
“Rješenje koje je najneprihvatljivije jeste provoditi izbore prema postojećim izbornim pravilima, u uslovima kada ne postoji minimum integriteta i tranparentnog izbornog procesa. Na ovaj način i pod ovim uslovima izbori su obesmišljeni, jer poništavaju izbornu volju građana. Hoću reći da novi izbori ne bi bitno promijenili banjalučku političku agoniju”, zaključuje Tanja Topić.