Budućnost iranskog nuklearnog programa i pokušaji SAD-a i Izraela da ga unište mogli bi da zavise od više od 400 kilograma uranijuma obogaćenog do nivoa neposredno ispod onog potrebnog za pravljenje nuklearnog oružja, piše Financial Times.
Gdje je iranski uranijum?
Nakon što su američki nevidljivi bombarderi bacili ogromne, 13,6-tonske bombe za probijanje bunkera na glavna iranska nuklearna postrojenja, Donald Tramp je tvrdio da su “ključna postrojenja za obogaćivanje nuklearnog materijala potpuno i temeljno uništena”.
Nema sumnje da su postrojenja u Natanzu i Fordou, koja je Teheran koristio za proizvodnju visoko obogaćenog uranijuma, pretrpjela veliku štetu. Treća lokacija, u Esfahanu, koja se koristi u procesu proizvodnje goriva, ali i kao skladište, pogođena je krstarećim raketama Tomahavk koje je ispalila američka podmornica, prenosi Index.hr.
Dok administracija Donalda Trampa sprovodi procjenu štete, ključno pitanje ostaje da li je iranski program zaista uništen ili je samo premješten u manja, skrivena postrojenja koja je teže pronaći.
“Bilo bi neozbiljno reći da je program usporen više od nekoliko mjeseci”
Odgovor na to pitanje u velikoj mjeri zavisi od toga šta se dogodilo sa iranskom zalihom od 408 kilograma uranijuma obogaćenog na 60 procenata, što je samo jedan tehnički korak od nivoa od 90 procenata potrebnog za pravljenje nuklearne bombe.
“Sve se svodi na to gdje je taj materijal”, rekao je Ričard Nefju, bivši visoki američki zvaničnik koji je radio na pitanju Irana u administracijama Baraka Obame i Džoa Bajdena.
“Za sada ne znamo gdje je taj materijal. Ne vjerujemo da ćemo uskoro moći da mu uđemo u trag. Bilo bi neozbiljno reći da je program usporen više od nekoliko mjeseci.”
“Čim bi se kamion pokrenuo, Izraelci bi ga naciljali i uništili”
Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je da “još danima niko neće sa sigurnošću znati” da li je Iran pokušao ili uspio da premjesti visoko obogaćeni uranijum.
“Sumnjam da su ga premjestili jer se trenutno praktično ništa ne može premjestiti”, rekao je za CBS.
“Čim bi se neki kamion pokrenuo, Izraelci bi ga vidjeli, naciljali i uništili”, rekao je Rubio.
Međutim, jedan insajder blizak iranskom režimu rekao je da bi bilo “vrlo naivno” držati obogaćeni uranijum na tim lokacijama i dodao: “Obogaćeni uranijum nije dirnut.”
Taj izvor je dodao da Iran, koji uporno tvrdi da njegov nuklearni program ima isključivo mirnodopske, civilne svrhe, ne namjerava da ga preusmjeri ka vojnoj upotrebi. Ipak, kako je sukob s Izraelom eskalirao, pojedini iranski zvaničnici dali su naslutiti da bi Teheran mogao da razmotri promjenu svoje nuklearne doktrine.
“Čak i ako su nuklearna postrojenja uništena, igra nije gotova”
Analitičari upozoravaju da bi Teheran mogao da požuri sa razvojem nuklearnog oružja u tajnim postrojenjima ako se nađe pod velikim pritiskom i odluči da mu je potrebno sredstvo odvraćanja. Ali Šamkani, visoki savjetnik iranskog vrhovnog vođe, poručio je da su iranske nuklearne sposobnosti ostale netaknute.
“Čak i ako su nuklearna postrojenja uništena, igra nije gotova”, napisao je na mreži X.
“Obogaćeni materijal, domaće znanje i politička volja i dalje postoje”, rekao je Šamkani, koji je navodno ranjen u prvom talasu izraelskih napada prije više od sedam dana.
“Koraci do izrade nuklearne bombe trajali bi mjesecima, možda i godinu”
“Visoko obogaćeni uranijum dosad se čuvao u Natanzu, u centralnom Iranu, u Fordou, glavnom postrojenju za obogaćivanje koje je ukopano duboko u planinu blizu svetog grada Koma, i u tunelima u sklopu postrojenja u Isfahanu”, naveo je Nefju, bivši visoki američki zvaničnik.
Nakon što se ohladi, taj se materijal skladišti u obliku praha u velikim cilindrima, nalik rezervoarima za vodu.
Zaliha uranijuma obogaćenog na 60 procenata, dio ukupne zalihe od više od 8.400 kilograma, od čega je većina nisko obogaćena, znači da bi Teheran, ako to odluči, mogao imati dovoljno fisijskog materijala za izradu više nuklearnih bombi u roku od nekoliko dana. Međutim, sami koraci do izrade nuklearne bombe trajali bi mjesecima, možda i godinu dana, procjenjuju analitičari.
“Potencijalno dovoljno za dvije bombe”
Od početka je postojao rizik da bi, nakon izraelske vazdušne kampanje koju je opravdao potrebom uništenja iranskog nuklearnog programa, Iran mogao krišom premjestiti svoju zalihu na tajne lokacije na kojima su već postavljene napredne centrifuge.
“Ove nepoznanice nas muče”, rekao je Nefju.
“Ako imaju pogon za konverziju uranijuma i ako su uspjeli da obogate uranijum do 90 procenata u Fordou prije napada, a imali su osam ili devet dana, to bi potencijalno bilo dovoljno za dvije bombe”, kaže on.
Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja uspjeli su da razviju tajne nuklearne programe uprkos strogom nadzoru i ograničenjima koja su im nametale Sjedinjene Američke Države.
Sima Šajn, bivša stručnjakinja za Iran u izraelskoj obavještajnoj službi Mosad, uvjerena je da je Iran premjestio obogaćeni materijal.
“Negdje imaju dovoljno obogaćenog uranijuma i odnijeli su neke napredne centrifuge na sigurno kako bi jednog dana mogli da proizvedu nuklearnu napravu”, rekla je.
Jedan izraelski zvaničnik rekao je da bi, ako Teheran i Vašington obnove pregovore o dopuštenju da Iran ima civilni nuklearni program, Benjamin Netanjahu mogao da insistira da Iran preda sav visoko obogaćeni uranijum, koji bi se potom iznio iz zemlje i skladištio drugdje.
“Iran je možda uspio krišom da iznese barem dio svoje visoko obogaćene zalihe”
Drugi zvaničnik priznao je da je Iran možda uspio da krišom iznese barem dio svoje visoko obogaćene zalihe. No, dodao je da će, nakon što je Izrael prošle sedmice ubio najmanje 11 iranskih nuklearnih naučnika, režimu biti izuzetno teško da razvije “efikasno, minijaturno nuklearno oružje”.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) ima inspektore u Iranu koji redovno posećuju Fordo, Natanz i druga prijavljena postrojenja. Međutim, izraelski vazdušni udari zaustavili su te inspekcije.
Čak i prije napada, UN-ova nuklearna agencija nije imala pristup hiljadama naprednih centrifuga koje je Iran razvio nakon što se Tramp u svom prvom mandatu povukao iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, koji je strogo ograničavao iranske aktivnosti.
Izrael je već prvog dana napada ciljao postrojenje u Natanzu
Saradnja Irana s IAEA-om takođe se drastično pogoršala posljednjih godina, čime je toj agenciji znatno otežano sprovođenje inspekcija prema standardima dogovorenim 2015. godine. Nakon što je Iran službeno opomenut u rezoluciji IAEA-e, nekoliko dana prije izraelskih napada, Teheran je otkrio da je izgradio novo, dotad neprijavljeno postrojenje za obogaćivanje – svoje treće.
Izrael je već prvog dana napada ciljao postrojenje u Natanzu, a potom ga ponovo napao, nanijevši štetu i nadzemnim i podzemnim pogonima, objavila je prošle sedmice IAEA. Izrael je dva puta napao i postrojenje u Esfahanu. Međutim, nije imao vojnu moć da ozbiljno naškodi Fordou i čekao je intervenciju SAD-a.
“Ovo je zasigurno kraj iranskog nuklearnog programa kakvog smo poznavali”, rekao je Ali Vaez, stručnjak za Iran iz organizacije Crisis Group.
“Ako program preživi, postaće ili tajni program za proizvodnju oružja, ili, u slučaju novog dogovora, civilni program s ograničenim mogućnostima, bez pristupa tehnologiji nuklearnog goriva”, kazao je Vaez.