Novinarski proizvodi su tako osim primarne uloge da informišu na kraju u brojnim sudskim postupcima završili kao dokazni materijal. Istraživanje Mediacentra Sarajevo provedeno u sklopu projekta „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“ prikupilo je više od 2.500 medijskih dokaza iz arhive sudskih spisa MKSJ-a, te više od 30 iskaza stranih i domaćih novinara koji su svjedočili na poziv tužilaštva i odbrane.
Novinari su pred sudom govorili o svojim iskustvima, susretu sa optuženima, ali i profesionalnim standardima u ratnom okruženju.
Mediacentar je do sada uradio intervjue sa 14 novinara koji su svjedočili u Hagu, a jedan od njih je i Alija Lizde koji kaže da poštuje, ali ne razumije svoje kolege koji su svjedočili ratnim zločinima, ali su odbili svjedočiti u Hagu. Lizde je bio svjedok tužilaštva u predmetu “Prlić i drugi.”
“Bilo mi je drago što sam otišao tamo da ispričam priču ljudima koji će donijeti objektivnu presudu kao što eje na kraju krajeva i bila”, rekao je Lizde.
S obzirom na činjenicu da veliki broj novinara nije svjedočio, a da su svi američki novinari odbili poziv za svjedočenje jer je njihov posao, kako kažu, da izvjeste pitali smo ga šta je bio njegov motiv za svjedočenje i zašto se odlučio na taj korak.
“Ne znam zašto sam kao novinar zatvoren. Hajmo to pitanje postaviti. Ja msilim da svako treba da svjedoči, nema veze je li novinar ili mehaničar, bravar, stočar… nije važno. Ja sam hvala Bogu ostavio novinarstvo, sad sam vinogradar, i ponovo bih svjedočio. Ima ljudi koji misle ako šute, da će biti bolje”, odgvorio je Lizde.
U ratu prva pogine istina
Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo kaže da je jedna od definicija medija da su oni prvi nacrt istorije.
“To je tačan podatak, kao što je tačan podatak da u ratu prva pogine istina”, rekao je Kontić praveći paralelu sa činjenicom da je jutros iz Ukrajine novianr BBC-a Jeremy Bowen izvijestio o zločinima u Ukrajini te mogućnsotima da se neke događaje okvalifikuje kao ratne zločine.
„On govori i o svoja četiri svjedočenja pred Haškim tribunalom zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije o čemu je govorio u našem serijalu. Napravili smo veliki intervju s njim kao što smo napravili intervju sa 14 novinara koji su svjedočili“, kaže Kontić.
Dodaje da nakon 30 godina svjedočimo sličnim događajima i postavljamo slična pitanja.
Ratna novinarka Duška Jurišić i sadašnja direktorica TV Sarajevo kaže da je novinarstvo zaista prvi nacrt istorije.
„Novinarski iskazi su se koristili u Hagu kako od tužilaštva tako i od odbrane. Snimci koncentracionih logora u okolini Prijedora su bili jedinstven dokazi koji je predložilo i koristilo sudsko vijeće. Ja sam ratna novinarka i u Sarajevu sam provela period od 1992. do 1995. Digitalnia arhiva koju koristi Mediacentar Sarajevo iznimno je bitna da bi se dokazalo šta se na ovim prostorima zbivalo u priodu 92 do 95“, kaže Jurišić.
Ona kaže da su se vremena promijenila i i da ne zna kako bi izvještavala sada kada bi uloga televizijskih i novinara printa bila da provjere tačnost informacija koje su objavljene na društvenim mrežama.
“Tada smo mi bili ključni izvori informacija. Domaći novinari su bili ti koji su bili prvi na terenu. Mi smo bili i novinari i žrtve i vrlo često smo bili izvori informacija stranim novinarima koji su dolazili ovdje. Samo u jednom suđenju hercegbosanskoj šestorci korišteno je preko 30 medijskih izvora od kojih je 15 bilo domaćih. Šta bi bilo sa suđenjem Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću… da nije bilo snimaka RTV Bosne i Hercegovine o masakru počinjenom na Markalama”, pita se Jurišić.
Ambasador Kraljevine Nizozemske u BiH Jan Waltmans ponosan je što je ta država finasirala ovaj projekat te dodao da dešavanja u Ukrajini govore koliko je sloboda štampe od suštinskog značaja.
“Upravo su novinari ti koji prvi svjedoče događanjima u ratovima i sukobima. Svakako da njihovi nalazi i video snimci i fotografije igraju vrlo važnu ulogu u procesima koji dolaze poslije”, kazao je Waltmans.
Zvjerstva će, dodaje, morati biti istražena, a medijski zapisi pomoći će u tom procesu.
Novinari i novinarke nisu samo čuvari demorkatije, kontrolni mehanizam vlasti i korektiv društva već vrlo često svjedoci istine bez čijih svjedočenja bi neka suđenja možda bila bez osuđujuće presude.