Foto: ARHIVA
Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava, razgovaramo sa novinarima i urednicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa novinarkom Al Jazeera Balkans Ljiljanom Smiljanić.
Na današnji dan ranijih godina sagovornike/ce sam pitala koliko su mediji kod nas slobodni, a danas se postavlja pitanje koliko su mediji ugroženi imajući u vidu sve šta se dešava?
Mediji nisu toliko ugroženi koliko zaposleni u medijima. Ranije su uglavnom bili ugroženi zbog stalnih pritisaka, cenzure i naročito finansijskog aspekta ovog posla. Sada se razlozi za to ugrožavanje i pritiske samo povećavaju. Slobode imamo onoliko koliko je sebi damo i koliko smo spremni da se borimo za nju. Svaki novinar i novinarka i svaki medij, a ta sloboda znači da izvještavamo o temama koje smatramo važnim za sve na način koji smatramo da je u skladu sa profesionalnim standardima i etikom. Međutim, živimo u društvu u kojem je normalno da vrijeđate nekoga samo zato što se sa njim/njom ne slažete, a ne znate ni da kažete zašto se ne slažete i šta smatrate pogrešnim. To se, nažalost, često ogleda i u odnosu prema medijima i novinarima. Često govorimo o tome da je potpuno normalno da se ne sviđa svakome kako neki medij ili novinar/ka izvještavaju i svako ima puno pravo da to kaže otvoreno, pa i da iskoristi mogućnost da neki medij prijavi Vijeću za štampu ili RAK-u. Međutim, često vidimo da to neslaganje ljudi iskazuju prijetnjama i vrijeđanjem, pogotovo na društvenim mrežama. I u tom smislu se pogoršava ugroženost zaposlenih u medijima.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj demokratkog društva, posebno u vremenima kad su postulati demokratije poljuljani?
Sloboda medija da rade svoj posao, odnosno da rade u interesu javnosti je izuzetno važna za svako društvo. Ljudi koji žive u bilo kojoj zemlji i plaćaju predsjednike, premijere, poslanike i druge zvaničnike imaju pravo da znaju šta svi ti ljudi rade za sve njih. Bilo da su u pitanju dobre i pozitivne priče ili nešto loše. Te informacije su osnova za odluku svakog građanina sa pravom glasa kome će na sljedećim izborima dati povjerenje. Odnosno, tako bi trebalo da bude u demokratskom društvu, što BiH često nije u praksi.
Političari na našim prostorima nisu sretni kad im se postavljaju pitanja, kad se propituju neke njihove odluke i radnje, ali to je osnovni zadatak novinara – postavljanje pitanja? Koliko je važno postavljati neugodna pitanja, jer nije cilj medija samo da povlađuju političarima?
Tačno, političari ne vole mnoga pitanja. Međutim, ako je neko odlučio da se bavi politikom i da platu dobija iz budžeta, onda mora da bude spreman na to da će biti i nezgodnih pitanja, sumnji u njegove dobre namjere i cilj njegovih poteza. Predlažem dva rješenja za tu situaciju: ili da odustane od politike, ako su nezgodna pitanja problem, ili da uči kako se komunicira sa medijima i javnošću uopšte. Često dobar PR može da im riješi taj problem, pod uslovom da sami znaju šta je PR. To da novinari ne postavljaju nezgodna pitanja nije opcija. Svako ko se odluči na bilo koji javni posao, pa i posao političara i novinara, mora da bude spreman na kritike, kao i pohvale. Samo da to bude u okvirima pristojne i normalne komunikacije. Bez vrijeđanja i prijetnji.
Petog maja održava se prva javna rasprava vezana za Novi zakon o kleveti u RS. Ukoliko se ovi zakoni usvoje koliko će to uticati na tvoj rad?
Iskreno, nadala sam se da do ove javne rasprave neće doći i da će Vlada Republike Srpske odustati od namjere da uvede izmjene i dopune Krivičnog zakonika, kakve su u Nacrtu. I dalje tvrdim da to neće spriječiti širenje lažnih vijesti i govora mržnje, već da će dodatno pogoršati situaciju. Moje mišljenje je i dalje da treba odustati od uvođenja “Krivičnih djela protiv ugleda i časti”, da postojeći Zakon o zaštiti od klevete pruža zaštitu i da je potrebno raditi na setu medijskih zakona, registru medija, koji će uključiti i portale. Da treba razgovarati i eventualno o izmjeni Zakona o zaštiti od klevete, jer niko ne bježi od odgovornosti. Bar ne novinari, koji svoj posao rade profesionalno i svakako potpisuju svaki svoj tekst i prilog. Nikada nije dobro kada se zakoni donose ili mijenjaju “preko koljena”. Već imamo dosta situacija da se zakoni mijenjaju, jer je bilo problema sa primjenom. Ovaj Nacrt, ako preraste u Prijedlog ne vjerujem da će biti izuzetak. Za dobro zakonsko rješenje potrebno je i vrijeme, a ovdje ga nije bilo. Ukoliko ove izmjene stupe na snagu ovakve kakve su u Nacrtu, na moj posao neće uticati. Smatram da svako svoj posao treba da radi najbolje što može.