Neoborivi vladalac, vrhovni
autoritet u Republici Srpskoj, nedodirljivi građanin za pravosudne institucije,
joker za tendere i zapošljavanja – Milorad Dodik, ipak ima svoju Ahilovu petu –
novinare. Zato je ovih dana biti novinar u Republici Srpskoj teško i opasno.
Sezona lova na novinare je
otvorena na teritoriji Republike Srpske. Prvo je to uradio MUP RS
privođenjem novinara Srpskainfo Nikole Morače kojem su oduzeli i telefon. Lov
je nastavila Vlada Republike Srpske usvajanjem nacrta zakona prema kojem je sve
što napišete o kriminalu i korupciji podložno krivičnom gonjenju i astronomskim
novčanim kaznama ako sud potvrdi tumačenje tužilaštva da se radi o uvredi i
kleveti. Lov je nastavio Milorad Dodik: premijer, predsjednik, sudija i tužilac
u Republici Srpskoj uz uvrede Siniši Vukeliću, predsjedniku Kluba novinara Banja
Luka i uredniku portala Capital. Dan kasnije oštećena je imovina novinara
Morače i glavnog i odgovornog urednika magazina BUKA Aleksandra Trifunovića.
Umjesto nedvosmislene osude, Dodik i sljedbenici kažu da imaju indicije da su
to novinari sami sebi uradili. Njega MUP nije priveo zbog ometanja istrage.
Atmosfera linča novinara,
atmosfera straha i lov na novinare ozračje je u kojoj rade novinari u Banjaluci
i cijelom entitetu.
Predsjednik Udruženja građana
ReStart Stefan Blagić za BUKU kaže da su unazad mjesec novinari u Republici
Srpskoj postali ugrožena vrsta te da za to najveću odgovornost snosi vlast.
„Jer upravo je ona stvorila takvu
atmosferu. Atmosferu odstrela novinara gdje se napad na novinare doživljava kao
poželjan napad, a njihov uticaj u tom segmentu je zaista ogroman. Svaka vlast
kreira pravce i politike u društvu, pa tako pravce i politike u ovom smjeru“,
kaže Blagić.
Dodaje da je prisustvovao press
konferenciji za novinare kada je novinar Aleksandar Trifunović rekao da ne
smatra i ne kaže da je njegova imovina oštećena po instrukciju vlasti. Stoga je
nejasno zašto Dodik i istomišljenici optužuju novinare da su to oni sami
uradili kako bi naškodili SNSD-u.
„Izgleda da koga ti hljebom, on
tebe kamenom. Tako to Dodik doživljava“, mišljenja je Blagić.
Novinar i komunikolog Mladen
Bubonjić kaže da iako ne možemo sve „akcije“ dovesti u direktnu vezu s vlastima
RS, kao što je slučaj s oštećenjem auta Aleksandra Trifunovića i Nikole Morače
(za sada nema dokaza ko je to učinio), indikativno je da čak i kad nisu
eksplicitno umiješani, stvarajući atmosferu straha i linča u značajnoj mjeri
doprinose stvaranju mogućnosti za napade.
“Ne samo na medije i novinare,
nego i na sve ljude koji imaju drugačije mišljenje. Naravno, to nije novijeg
datuma. Vladajući u RS, predvođeni Miloradom Dodikom, godinama šire strah i
netrpeljivost prema neistomišljenicima, prije svega prema nevladinom sektoru i
nezavisnim medijima, stavljajući implicitne mete na njih. Pitanje je trenutka
kada će neki „slobodni strijelac“, „pravedni osvetnik“, da ne prejudiciramo i
izvlačimo zaključke bez dokaza pa da kažemo da su napadi možda instruisani,
uzeti pravdu u svoje ruke i obračunati se sa „stranim plaćenicima i domaćim
izdajnicima“. Dešavalo se i ranije. Nažalost, dešavaće se i u budućnosti”, kaže
Bubonjić.
Novinarka i direktorica Udruženja
građana “Radnička solidarnost” Gordana Katana u komentaru za BUKU kaže da
trenutno novinari u bh. entitetu Republika Srpska proživljavaju možda najcrnje
dane od okončanja rata.
„Dakle, svi oni novinari i sve one
medijske kuće, a na kraju krajeva i aktivisti koji nisu na liniji mainstream
politike odnosno režima Milorada Dodika, suočeni su, evo kao što i vidimo, ne
samo s verbalnim napadima nego i napadima na njihovu imovinu. Onog trenutka
kada smo digli glas protiv izmjena Krivičnog zakonika RS i uvođenje verbalnog
delikta odnosno kriminalizacije klevete, izloženi smo brojnim pritiscima i
prijetnjama i samo je pitanje koliko dugo će ovo trajati jer ono što se desilo
s automobilima kolega Trifunovića i Morače zasad je samo imovina. Ko nam
garantuje da nam se nakon lupanja automobila, možda kojeg razbijenog prozora na
kući, stanu, neće desiti fizički napadi pa će uslijediti nešto što se
svojevremeno desilo kolegi Vladimiru Kovačeviću“, rekla je Katana za BUKU.
Posebno je zabrinuta što novinari
nemaju mehanizme kojima bi se zaštitili. Uđe li zakon u parlamentarnu
proceduru, uvjerena je, on će biti i usvojen.
Novinar i urednik portala Istinito.com
Željko Raljić govoreći za BUKU kaže da su odavno novinari koji nisu u službi
interesa Milorada Dodika i njegovog SNSD-a nedobrodošli u javnom prostoru
Republike Srpske.
“U maniru najtvrđih komunističkih
diktatora, Dodik i njegova medijska, paraobavještajna, pravosudna i mafijaška
bulumenta, godinama se na razne načine obračunavaju sa svakom kritičkom mišlju,
a naročito riječju. Podsjetiću da smo mi već imali pokušaj donošenja zakona o
medijima u koji je bilo uključeno i tadašnje Udruženje novinara RS. To je bio
najsuptilniji vid pritiska na novinare i medije, po kojem su sami sebi trebali
da iskopaju jamu. Sve ostalo je poznato: Dodikove uvrede, kletve, prijetnje,
nipodaštavanje novinara… U skladu s tom agendom ponašaju se svi ostali,
nižerangirani u sistemu vlasti. Zato se neki od nas godinama razvlače po
sudovima, neki su dobili otkaze, trpili razne vrste pritisaka od strane
partijskih i državnih struktura, sve do policije”, rekao je Raljić.
Optužbe na račun novinara
Trifunovića i Morače da su možda sami sebi oštetili automobile Raljić ocjenjuje
kao dio Dodikovog jeftinog populističkog pristupa politici i javnom mnijenju.
“On želi da javnost vidi naše
kolege kao persone koje žele da se “proslave” na konto problema koji
su ih snašli. I u ovom slučaju on igra na kartu podjele unutar novinarske
zajednice. Pokušava da ih prikaže kao problematične, sklone čak i tome da sami
sebi izgrebu automobil kako bi privukli pažnju. On želi da se novinari međusobno
dijele na one koji su “strani plaćenici” i “domaći
poslenici”. Novinar je novinar i njegova je uloga jasna: da kritički
promišlja i tako se i postavlja prema svemu i svakom. E, sad, što se to nekom
na vrhu društvene ljestvice ne dopada, to je već drugi par opanaka. Dodik ne
voli “pametne”, voli samo poslušne koji misle njegovom glavom”,
mišljenja je Raljić.
Politička analitičarka Tanja Topić
smatra da vlast već decenijama nastoji da sve građane ugura u jedan kalup prema
kojem bi jedinica mjere mišljenja, a time i stepena profesionalizma medija,
novinara bio vođa.
“Ovdje je više nego jasno da je
pobijedio boljševički pristup u poimanju demokratije, shvatanja uloge medija,
kritičkog promišljanja društva. Podsjetiću i na reakcije ljudi iz političkog
establišmenta, dijela novinara i medija (onih po mjeri vlastodržaca, a sad se
jasno vidi da su on i jedini novinari koji pišu istinu, a nju određuju
vladajući dok su vi ostali spodobe i
neprijatelji) na brojne uvrede izrečene prema novinarima, ženama, kritičarima
društva sa političke govornice. I ta reakcija je bila poražavajuća, stranačke
funkcionerke se smiju stranačkom šefu dok kroz blato valja žene i novinarke jer
ne odgovaraju idealnom tipu politički skrojene žene ovdje i što one nisu meta
napada”, kaže Topić za BUKU.
Kao društvo smo, kaže Topić,
oguglali na rezultate istraživanja prema kojima više od decenije svaki treći
ispitanik u Republici Srpskoj smatra da novinare treba tući.
“Te iste novinare, koji uglavnom
iznose probleme tih istih malih ljudi, čiji glas nikada ne bi dopro u
javnost izlažući sopstvene porodice
događajima s kojima se suočio novinar Vladimir Kovačević, a nedavno i Nikola
Morača i Aleksandar Trifunović. Politička javnost u Republici Srpskoj decenijama
funkcioniše prema maksimi nekadašnjeg predsjednika Rajka Kuzmanovića “Svi smo
Mile”, da bi se istovremeno sa tim trendom od strane uglavnom tih istih
graditelja kulta ličnosti razvio antipod prema kojem su svi ostali spodobe. I
to frustrirane. U vrijednosnom smislu od posebnog i neprocjenjivog značaja u
ovom trenutku je biti na strani spodoba.
Da zaokružim, vlast je krenula u obračun s novinarima (nepodobnim,
nikako sa svojim), hoće da se s njima obračuna i pokaže im ko je gazda u našoj
kući”, mišljenja je Topić.
Dodaje da smo svi kao građani
svojom gromoglasnom šutnjom doveli do ovog stanja, tako da nema razlike između
onog ko je uzeo šarafciger u ruke i uništio (ne išarao, šaranje dođe kao
zaigrana umjetnička kreacija) i anonimnih junaka koji vrište s društvenih mreža
likujući jer su spodobe “dobile šta su zaslužile”.
“Na kraju moram da kažem kako sam
posebno tužna nakon fizičkih napada na privatnu imovinu Trifunovića i Morače, a
tu tugu vučem od pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića”, dodaje Topić.
Zašto Dodiku smetaju novinari?
Umjesto projektima, zakonima
kojima olakšava život građana, reformskim zakonima, Dodik se bavi novinarima.
Opsesija ovom profesijom mora imati pozadinu. Naše sagovornike pitamo – koju?
„Pošto nema
niko drugi da mu pravi smetnje jer opozicije u Republici Srpskoj gotovo pa i
nema, Dodik se ustremio na jedine osobe koje doživljava kao političke
protivnike, što je apsurd, a to su novinari. Novinari nisu ničiji političkih
protivnici, novinari rade svoj posao kakav takav“, stava je Blagić.
Bubonjić smatra da Dodiku, samim
tim i vlastima, ne smetaju samo novinari
nego i svi slobodnomisleći ljudi
suprotnih stavova.
“Zato što narušavaju dominantnu
narativnu matricu „pravovjerne borbe za istinu“, na kojoj vlast insistira
godinama. U toj „borbi“ se možda ponekad „potkrade“ koji namješteni tender ili
neka druga koruptivna ili kriminalna radnja, koju vlast želi da prikrije. Te
negativne tendencije nezavisni mediji otkrivaju rušeći sliku „poštenih i
pravednih boraca za narod“. Zato im i smetaju. Zato ih i proglašavaju za
izdajnike”, mišljenja je Bubonjić.
Ruku na srce, Dodiku ne smetaju
svi novinari. Njegovi, naprimjer.
„Dodik nema ništa protiv novinara
koje je skrojio po vlastitoj mjeri. On se kao istinski demokrata, čovjek koji
poštuje sve različitosti, pa tako i različitost mišljenja, trudi da odbjegle i
zalutale ovčice prizove pameti. On je svjestan da su spodobe čudna bića, sklona
raznim vrstama mazohizma, pa tako imaju običaj da tuku sami sebe i uništavaju
sopstvenu imovinu. Otuda i njegovo uvjeravanje javnosti da su Morača i
Trifunović skloni samopovređivanju, samodestrukciji, i stalno se vrtimo u tom
opasnom i začaranom krugu – od istinskog nastojanja vlasti da uredi prostor
informisanja, čime misle da majstorskim zamjenama teza mogu obmanuti ionako
polupismene građane, pravdanja vladinih jurišnika i odbrane što je zdravom
razumu neodbranjivo”, ironična je Topić.
Napad na novinare je napad na
društvo, napad na demokratiju i na kraju napad na glas građana. Novinari će se
snaći, već sutra mogu se uhvatiti tacne u Dubrovniku i zarađivati više nego
radeći na poslovima novinara, ali je
onda pitanje šta će se desiti s građanima, ko će sutra da brani njihove živote,
prava, imovinu…?