foto BUKA
Kako izdvojiti u kampanji ono bitno od nebitnog? Pokušali smo da saznamo od kolega novinara čeka li nas još jedna “najprvljavija ikad i istorijska” predizborna kampanja.
Ljiljana Smiljanić:
Kampanja je kod nas neprestana. Gotovo sve stranke su počele maksimalno da koriste i društvene mreže. Ko je do sada bio simpatizer određene stranke ili kandidata, najvjerovatnije će to i ostati, a oni koji nisu znali za koga da glasaju, bojim se da i dalje nemaju ništa bolju ponudu. Ukratko, što se kampanje tiče, samo da prođe.
Slobodan Popadić:
Vjerujem da će kampanja biti slična svim prethodnim, uprkos najavama da će biti nešto prljavija. Nama je svaka kampanja “najprljavija”, “istorijska”, neka vrsta “prekretnice”. Eventualno, donekle može da je pokvari masovnija pojava tzv. botova i portaloida. Takođe mislim da polako prolazi vrijeme šatora i teških nacionalnih tema i da ljudi hrabrije nego prije od kandidata traže bolji život, posao i sigurnost. U smislu pristupa, očekujem da kampanja više bude licem u lice, a to znači mnogo više manjih skupova nego ranijih godina.
Mirjana Radanović:
Ako je suditi po predizbornim aktivnostima koje su naši političari maksimalno koristili u svrhe lične promocije, mislim da će kampanja biti dosta intenzivna, posebno na društvenim mrežama. Pokušaće na sve načine da dođu do glasača, tu svakako neće izostati ni dobro provjereni šatori sa besplatnom hranom i pićem, što nažalost na našim prostorima ‘kupuje’ glasače. Biće kao i uvijek prljava, ali ono što me najviše plaši jeste kampanja koja se vodi iza zatvorenih vrata, a tu prije svega mislim na dogovore i kalkulisanja između različitih političkih opcija, mislim na raspodjelu plijena. Vjerujem da ni ove godine neće izostati krađa glasova, pitanje je samo ko će koga više prevariti i nadmudriti u cijeloj toj priči.
Vladimir Šušak:
Mislim da se ova predizborna kampanja neće mnogo razlikovati od prethodnih. Odnosno da će dominirati negativna kampanja i iznošenje prljavog veša političkih protivnika i protivkandidata u odnosu na teme od životnog značaja za građane ove zemlje. Političke stranke razvile su uhodan mehanizam da svojim međusobnim ispraznim nadmudrivanjem i sukobljavanjem u drugi plan potisnu teme na koje nemaju odgovore ni rješenja i takva praksa samo se intenzivira tokom predizborne kampanje. Konkretnije, ne vjerujem da ćemo tokom kampanje čuti nešto poput “ovo je naš plan za smanjenje uticaja zagađenja vazduha na zdravlje ljudi. Za to nam je potrebno to i to, a rok da to uradimo je taj i taj.”
Dominiraće tzv velike teme oko kojih nikada nije postignut konsenzus ili saglasnost političkih protivnika što je ustvari temelj nestabilnosti zemlje i razlog zbog kojeg sve manji broj ljudi izlazi na izbore i glasa
Mladen Vujinović:
Dosadnu, u najkraćem. Prljavu jer mislim da će se više nego ikada preturati po privatnosti protivnika. Naravno o programima niko neće ni govoriti. Opozicija, po ovome što smo do sada vidjeli, će nastaviti da insistira na priči o boljitku koji, po njihovim tvrdnjama, slijedi čim ovi siđu sa vlasti. Vlast s druge strane nastavlja oprobanim receptom, namećući nacionalna pitanja kao ključna, svjesna da to najbolje animira desno orjentisano biračko tijelo. Za neppredjeljene birače, one kojih je i najviše, u ovoj kampanji ne bi trebalo biti uzbudljivih trenutaka koji bi ih mogli motivisati da izađu. Ne bi me iznenadilo da 2. oktobra posvjedočimo “prijedorskom scenariju” u Republici Srpskoj, ogromnom broju poništenih glasačkih listića i rekordnom broju birača koji su odbili da konzumiraju svoje građansko pravo.
Sandra Gojković Arbutina:
Mi smo u permanentnoj kampanji i to je jedan od najvećih usuda ovdje, jer politička, ona prljava bitka ovdje praktično nikad i ne prestaje. Ne sjećam se da smo imali kampanju u kojoj su se nudili konkretni programi, jasne vizije i reforme, mahom se sve svodi na udarce ispod pojasa protivnika i upiranje prstom i suštinski ništa drugačije neće biti ni ovaj put.Duboko sam uvjerena da glasači rijetko mjenjaju mišljenja u kampanji jer su četiri godine sasvim dovoljne da shvate šta žele, naravno druga je priča su plaćeni glasovi. Naredna mjesec dana je klasična arena i krv do koljena, ali ne znam šta još možemo doživjeti od političkih rivala što već nije viđeno. Mada, uvijek nas iznenade.
Sead Numanović:
Kampanja koja počinje sutra, već bukti. I samo će biti gora. Ko se kladi, neće izgubiti ako uloži da će i formalna kampanja biti gora od bilo koje prethodne.
Branko Dakić:
Dosta tešku za rad. Iskreno iako svi pričaju da će vidjeti pozitivnu kampanju, čini mi se da jos nisam čuo ništa pozitivno, osim već ustaljenih – korupcija, lopovi, izdajnici, strani plaćenici.
Dragan Malić:
Kampanja sa populističkim obećanjima i razbacivanje našim novcem kako na gradskom tako i na republičkom nivou.
Dejan Rakita:
Očekujem prljavu i sada će se ogledati kroz socijalne mreže ,putem interneta…kroz prijetnje radnicima…državnim institucijmaa…kupovinom…plaćaće glasove.
Dino Bezdrob:
Od zvanicne predizborne kampanje, nazalost, vjerovatno opet možemo očekivati samo nastavak onoga čemu svjedočimo već mjesecima unazad. Bespoštedna borba u optužbama i uvredama, niske udarce, velika obećanja, malo argumenata i naravno “polupane lončiće” između onoga za šta se pojedinci kandiduju i onoga o čemu govore i obećavaju da će raditi ako dobiju povjerenje gradjana. Također ne treba zaboraviti niti tradicionalno takmičenje ko je veći vjernik, ko veći i važniji pripadnik jednog od konstitutivnih naroda, patriota i secesionista. Sve za lični glas. Neka predizborne igre počnu.
Ernad Metaj:
Kampanja će samo biti ozvaničena. Meni se čini da ona od 2018 nikada nije ni prestala, samo se mjenjao intenzitet. Živimo vrijeme u kojem je politika postala samoj sebi svrha, a kriza način življenja. Bojim se da su oni na vlasti, ali i oni na opoziciji shvatili da im je najbolje ovako pa ćemo samo imati bitku da se izgubi što manje fotelja. I jedne i druge su dobro plaćene i niko nije pokazao veliku želju da se odrekne bilo čega. Biće strašna buka bez puno konkretnih prijedloga, ali vjerujem da je bar dio građana oguglao na to i da će biti u stanju pronaći pojedince vrijedne pažnje, Možda neće biti glasni, možda ne budu uvjerljivi ali vjerujte biće dovoljno da prepoznamo manje bezobrazne i bezobzirne. Od nečega se mora početi.
Kenan Kešmer:
Politička kampanja u Bosni i Hercegovini u suštini nije ono što govori definicija. Ona se kod nas svodi na diskreditaciju političkih oponenata, vrijeđanje i omalovažavanje drugog i drugačijeg i ona nije ukalupljena u određeni vremenski interval nego traje permanentno. Samo se mjesec pred izbore intenzivira.
Vladajuće stranke ne nude ništa novo i drugačije, ne hvale se rezultatima jer ih nemaju, dok opozicija često upada u klopku vladajućih i vrte se u istom začaranom krugu.
Najveći je problem što se glasači bombarduju i izluđuju nacionalističkim ispadima, populističkim krikovima, a nametnutim strahom im se zamagljuje vid pa često ne vide šumu od drveta, a većina zbog toga na dan izbora ostaje kući. Zato mediji, objektivnim i beskompromisnim izvještavanjem, trebaju rastjerati vještačku maglu i animirati građene da u što većem broju izađu na izbore i tako promijene stanje.