Novinari zbog prirode svoga posla često dobijaju neprijatne i uvredljive poruke i pozive. No, novinar Naratoriuma Harun Dinarević u petak je dobio neobičan poziv sa još neobičnijom „ponudom“. Njega je nazvao načelnik Šipova Milan Kovač i krenuo s nizom uvreda. Kovač je Dinareviću i koleginici Aleni Beširević ponudio oralni seks, više puta, a rekao je da to, ako im se ne sviđa u kancelariji, mogu učiniti i na balkonu. Dinarević za Buku kaže kako ga ovako bahat odnos načelnika ne iznenađuje, te da je bahat odnos posljedica njegove višedecenecijske ukorijenjenosti u jednom okoštalom sistemu.
BUKA: Načelnik Šipova je Vama i koleginici Aleni Beširović uputio niz odvratnih rečenica između ostalog poziva vas da ga oralno zadovoljite. Kako to komentarišete?
Moram priznati da od sagovornika do sada nisam dobijao slične ponude. Načelnik od Šipova je ovakav odnos prema novinarima vjerovatno usvojio po ugledu na svog partijskog šefa. Ovako bahat odnos me ne iznenađuje, obzirom da sam imao priliku čitati Kovačeve pasivno-agresivne odgovore drugim novinarima. Jedino me kopka kako je došao do mog privatnog broja telefona, obzirom da ga nisam koristio za razgovore s kontaktima iz Šipova.
BUKA: On vas u razgovoru poziva da objavite sve. To je malo neuobičajeno. Djeluje kao da je siguran da neće snositi nikakve posljedice. Odakle dolazi takva bahatost i sigurnost?
Da, od početka razgovora, kada je prvi put od mene tražio da snimim sve, a što nema zabilježeno na tom audiozapisu, bilo mi je jasno da želi napraviti „spektakl“, odnosno postaviti izazov javnosti. Želio je poručiti: „Mogu ti sve ovo reći i ništa se neće desiti“. Vjerujem da je u pravu. Podsjećam, radi se čovjeku koji je kolegici sa drugog portala prije tri mjeseca poručio da „mene kad nema u novinama ja imam problem“. Što se tiče porijekla te bahatosti, ona dolazi iz njegove višedecenecijske ukorijenjenosti u jednom okoštalom sistemu koji se pokazao kao postojan. Kao što rekoh, uzora je mogao imati u partijskom šefu. Milanu Kovaču godinama prolaze mnogo ozbiljnije bedastoće, što je uporište njegovoj samouvjerenosti. Naravno, daleko od toga da smo mi prvi koji su pisali o njegovom samovoljnom upravljanju Šipovom, na prvu mi na pamet padaju istraživački tekstovi portala eTrafika ili Capital u recentnije vrijeme. Ne treba zaboraviti ni da je istraživanje o medijskim slobodama iz ove godine pokazalo da 74 posto ispitanika u Republici Srpskoj smatra opravdanim napade na novinare u nekim slučajevima.
BUKA: U razgovoru koji je uslijedio nakon što ste objavili priču, ostali ste vrlo pribrani. Koliko je teško ne uzvratiti na uvrede i provokacije?
Nije bilo teško zato što sam imao na umu da je takav jezik znak slabosti i da bih time prihvatio „valjanje u blatu“. Sjećam se da si i sam bio suočen za izravnim uvredama funkcionera, odnosno tada direktora Kamernog teatra u Sarajevu Emira Hadžihafizbegovića, svojedobno kad smo bili u istoj redakciji. Koliko znam, nisi uzvratio na uvrede. To je valjda nešto što se podrazumijeva u ovom poslu.
BUKA: Na početku prijetećeg snimaka on vama govori da niste razgovarali s njim. Da li ste ga pokušali kontaktirati?
Lično nisam, ali jeste moja kolegica Ingrid Gercama, članica našeg međunarodnog istraživačkog tima koji je radio na pričama o ilegalnim sječama drveta u Bosni i Hercegovini. Svaki član tima je imao različite zadatke, a njen je bio da kontaktira Kovača. Ona je na zvanični mail načelnika Opštine Šipovo poslala dva upita za sastanak, od kojih je jedan bio na engleskom, a drugi na našem jeziku, što sam priložio u reakciji na njegov poziv na našem portalu.
BUKA: Smatrate li ovo jednom vrstom pritisaka i pokušaja odustajanja od istraživanja o korupciji i kriminalu?
Ne smatram. Ovo vidim kao pojedinačan, ali tipski slučaj lokalnog šerifa koji je taj dan odlučio da se malo zabavi jer mu je nesnosno dosadno u svoj toj moći, u nedodirljivoj kancelariji s balkonom.
BUKA: Naratorium je i do sada pisao istaraživačke priče, da li ste se do sada nosili sa pritiscima i prijetnjama?
Istina je da sam u posljednje dvije godine napisao nekolicinu istraživačkih priča, većinu njih kooautorski s kolegicom Alenom Beširević. Nismo imali sličnih pritisaka, niti prijetnji. Osobe koje smo sumnjičili za nelegalne radnje uglavnom su nas ignorisale kada bismo tražili komentar ili izjavu, kao što je i Kovač isprva. Desilo se nekoliko puta da smo u člancima imali materijalnih grešaka ili netačnih informacija, što smo uvijek ispravljali kada nam se ukaže na grešku. Kovač ništa od iznesenih navoda nije demantovao.
BUKA: Kako je nastao i šta tematizira tekst u kojem ste pisali o ilegalnom poslovanju načelnika Šipova Milana Kovača?
Taj tekst je nastao u okviru istraživanja o ilegalnim sječama drveta u Bosni i Hercegovini, a koje finansira Journalismfund. Projekat je zamišljen kao cross-border novinarsko istraživanje. Tim smo sastavili krajem prošle godine. Kolegice Marjolein Koster, Jeanne Frank i Ingrid Gercama su imale iskustvo rada u zemljama bivše Jugoslavije, pa su tražile partnera u Bosni i Hercegovini za priču o deforestaciji. Pošto smo Alena i ja u to vrijeme radili na istraživačkim pričama o energetici, jedna kolegica nas je preporučila za partnera i tako smo stupili u kontakt. Nizozemske kolegice je, naprimjer, posebno počelo zanimati drvo, jer je rastom cijena energenata i ono poskupjelo. Također ih je zanimalo odakle dolazi građevinsko drvo u Nizozemsku, od kojeg se dio uvozi i iz BiH. Znale su, kao i mi, za glasine o korupciji u drvnom sektoru na ovom prostoru, pa smo odlučili ući u dalje istraživanje. Iako smo isprva bili fokusirani na ekološki aspekt, kroz razgovore sa stručnjacima za šumarstvo, saznali smo da je BiH u posljednjih 30 godina zapravo povećana površina pod šumama. Razlog tome je depopulacija i napuštanje poljoprivrednog zemljišta koje obrasta u nisku šumu, šikaru. Trik je u tome da naša šumarska preduzeća koriste tu informaciju kao povoljnu za nas, a ustvari je posječeno više visokokvalitetne šume nego što je obnovljeno. U posljednjim revizorskim izvještajima se navodi da se u Zeničko-dobojskom i Kantonu Sarajevo pošumilo samo 20, odnosno sedam posto, od planiranih sredstava 2021. godine, o čemu pišemo u jednom od tekstova. Možda najzanimljiviji slučaj koji smo otkrili je slučaj fiktivnog deminiranja u Zavidovićima u zamjenu za jeftinije drvo, što možete pročitati u tekstu Alene Beširević i Ingrid Gercama. Kriminal u šumarstvu u ovoj zemlji je svima poznata pojava, slučajeva manipulacija, korupcije i kriminala, pregrštu je u tom sektoru i neko bi do penzije mogao pisati samo o tome. Mnoge nepravilnosti o kojima smo pisali, obrađivali su i drugi mediji, samo smo mi pokušali sve prikazati iz jednog šireg ugla, računajući da svi ti proizvodi od drveta koji se izvezu, a posjećeni su i prodani na sumnjiv način, imaju FSC certifikat, koji garantuje održivost sječe i dobrobit radnika stranim kupcima. Naše istraživanje je pokazalo da se ti zahtjevi poštuju samo na papiru.
