Sinoć je u Vijećnici Banskog dvora predstavljeno naučno djelo “Evropski sistem zaštite ljudskih prava”, na kojem su radili Prof. dr Predrag Raosavljević i magistar pravnih nauka Filip Novaković.
Prof. dr Predrag Raosavljević u zvanje redovnog profesora izabran je u maju 2024. godine, što ga čini trenutno najmlađim redovnim profesorom u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Banjaluci, magistrirao je pravo na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, a doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu pod mentorstvom profesora Milenka Kreče, sudije Međunarodnog suda pravde Ujedinjenih nacija. Profesor Raosavljević je zamjenik ombudsmena za ljudska prava BiH i profesor Međunarodnog prava na Univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu. Dobitnik je stipendije Fulbright američkog State Departmenta uz pomoć koje je predavao u Vašingtonu u periodu od 2018. do 2019. godine. U januaru ove godine imenovan je za člana i predsjednika komisije za polaganje pravosudnog ispita pri Ministarstvu pravde Republike Srpske.
Profesor Raosavljević prisutnima je, u punoj sali Vijećnice Banskog dvora, kazao par riječi o svom naučnom djelu, koje će i studentima i profesorima pravnog fakulteta, ali i svima onima koje zanima ova tematika, poslužuti u boljem razumijevanju Međunarodne zaštite ljudskih prava.
“Sva bogata iskustva koja sam sticao na Univerzitetima u inostranstvu i u institucijama koje su na neki način sada odlučujuće i relevantne za regulisanje i uticaj na svakodnevni život i odnose koje izgrađujemo u našem društvu, pretočio sam u ovo djelo, koje može da ostane u upotrebi i kao svjedočanstvo svim tim iskustvima koje neko drugi može da koristi. Motivi su altruistički u smislu toga da nisam gledao isključivo kako da unaprijedim neki svoj položaj i status, nego da ono što sam iskustvom stekao, kako se neke stvari rješavaju u drugim sredinama, prenesem našoj zajednici, prvenstveno kroz rad sa studentima, ali i kroz rad sa strankama u okviru redovnog posla, izrade pravnih akata i saradnje s mojim kolegama iz drugih sfera prava”, pojasnio je Raosavljević na početku izlaganja.
On je objasnio šta njegova knjiga predstavlja za oblast visokog obrazovanja.
“Ovo djelo je važan iskorak, jer mi nemamo zastupljene evropske studije na našim fakultetima. Oni su tek u nekim začecima. Knjige i materija koja se izučava u okviru te oblasti vezana je za neke pretežno osnivačke ugovore i institucije koje su nastajale sredinom prošlog vijeka. Za razliku od toga, ova knjiga obuhvata slučajeve iz prakse i relevantne podatke zaključno za 2023. godinom i samim tim možemo zaključiti da predstavlja nešto novo i korisno u našem akademskom prostoru”, istakao je Raosavljević.
Autor knjige se osvrnuo i na situaciju u kojoj se pravno i politički nalazi Bosna i Hercegovina.
“Mi smo u procesu, bar formalno, pridruživanja Evropskoj uniji, postali smo punopravni kandidat za članstvo. Izrazili smo svoju volju za akt vezan za stabilizaciju i pridruživanje, što će reći da nam to nije nametnuto. U tom smislu, predstoje nam velike obaveze, kako urediti odnose u društvu i koje institucije osnovati i na koji način one treba da djeluju, koje propise usvojiti i slično. Ova knjiga služi kao primarni putokaz u tom pravcu i od samoga postupka, donošenja akata, presuda Suda, do kategorija prava. Između ostalog, ona je jedinstvena po tome što obuhvata, ne samo institucije Savjeta Evrope koje se bave zaštitom ljudskih prava, čiji je BiH član, nego i Evropske unije. Ističem da se mi nalazimo u procesu intenzivne pravne tranzicije, dakle, nameću nam se različiti instituti koji vode porijeklo iz stranih sistema i koji nisu lako razumljivi za nekoga ko primjenjuje pravo u svakodnevnom životu. Mi smo imali jedan obrazovni, pravni i pravosudni tradicionalni sistem, koji je bio primaran skoro cijeli vijek, a radi se o školi kontinentalnog građanskog prava, u koju spadaju austrijski, njemački i drugi sistemi. Međutim, od devedestih godina prošlog vijeka, u procesu smo intenzivne reforme i nameću nam se razni instituti, pogotovo iz anglosaksonskih sistema i smatrao sam se pozvanim da našoj stručnoj i laičkoj publici približim te institute kako bi ih lakše razumjeli i primijenili”, pojasnio je Raosavljević.
Profesor je naglasio kako se pravni sistem BiH još uvijek nalazi u fazi tranzicije i da je za nas jako važno da usvojimo evropske pravne standarde, bez obzira na to hoćemo li biti punopravna članica te zajednice.
“Da bismo približili šture i apstraktne odredbe o ljudskim pravima, mi smo nastojali analizirati praksu relevantnih evropskih tijela, prvenstveno Evropskog suda za ljudska prava, Suda pravde EU, sa sjedištem u Luksemburgu, koji je organ EU, a o kojem se vrlo malo zna i o kojem se ništa i ne uči na našem Univerzitetu. Nastojali smo približiti i druge mehanizme Savjeta Evrope kojima smo mi obavezni dostavljati različite informacije i izvještaje o stanju u našem društvu i od kojih zavisi ocjena o našem ukupnom napretku i da li ćemo postati članica EU. Mi možemo diskutovati o tome da li je uopšte ta zajednica i ta pravna evropska zejednica model koji nama treba da služi kao uzor, da li su njihove vrijednosti samo mrtvo slovo na papiru ili nešto što je formalno proklamovano, a u suštini se ne poštuje, da li je to nešto što se nama nameće, sve su to validni argumenti. Moje mišljenje je da treba o EU da razmišljamo kao o skupu vrijednosti, bez obzira na formalan proces učlanjenja. Mi treba da postignemo te standarde, bez obzira da li mi željeli ili ne da budemo članica te zajednice naroda. Činjenica je da danas ne ispunjavamo određene standarde koji se od nas traže”, rekao je profesor Raosavljević.
O problematici zaštite ljudskih prava mišljenje je dao i koautor knjige, mr. iur. Filip Novaković.
“Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i ostalih sloboda u središtu je sistema i ona nije samo obični pravni dokument. Ona je živući isntrument koja se razvijala i razvija se. Koja je oblikovala i oblikuje sistem zaštite ljudskih prava na starome kontinentu. Ona predstavlja viševjekovnu borbu pojedinca za priznanje i zaštitu njegovih individualnih sloboda. Možemo reći da ona predstavlja album sa najvećim hitovima o ljudskim pravima i nekim veoma snažnim pjesmama koje se trebaju upoznavati. Za nas u BiH Evropska konvencija ima poseban značaj. Može se reći da je ona VIP član našeg pravnog sistema, upravo zahvaljujući Dejtonskom mirovnom sporazumu ona je direktno ugrađena u naš Ustav. To znači da njena načela nisu samo apstraktni ideali koji lebde u zraku iznad evropskoga prostora, već da su obligatorne norme koje su neposredno primjenjive unutar našeg pravnog sistema. Iz tog razloga odluke Evropskog suda za ljudska prava, strazburškog mehanizma, jesu od nevjerovatne važnosti, ne samo za naše nacionalno zakonodavstvo, nego i za svakodnevni život naših građana. Iz tog razloga, često se zna desiti da neki komšija kaže: “Vidimo se na sudu”, misleći na Evropski sud u Strazburu. To je jedna od zabluda koje naš narod ima po pitanju ovoga mehanizma, a što je i cilj ove knjige da te zablude razbije”, istakao je Filipović.
Obzirom na našu postdejtonsku realnost, Filipović je naglasio da pravni fakulteti u Bosni i Hercegovini treba da stave snažan akcenat na izučavanje međunarodne zaštite ljudskih prava.
“Nije dovoljno da studenti samo upoznaju naše domaće pravo. Oni moraju razumjeti kako se evropska načela ljudskih prava prepliću sa našim domaćim zakonodavstvom, kako se na ta ista prava pred domaćim institucijama mogu opozvati i kako bi nekada u budućnosti mogli djelotvorno raspravljati o mehanizmima Strazburškoga suda, ukoliko se za tim ukaže potreba. Dakle, ne možete poznavati samo domaći Zakon, nego morate razumjeti kako se on uklapa u širu evropsku sliku”, bio je jasan koautor knjige.