U javnosti
se pojavio spisak ubijene srpske djece u Sarajevu koji je objavio Republički
centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Na tom
spisku je i ubijeni Marko Lukić koji je u trenutku smrti imao tek 11 godina. Njegovo
ime godinama je uklesano na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva, ali se od 2019. nalazi
u publikaciji republičkog centra „Žrtve
Odbrambeno-otadžbinskog rata – Popis”. Za porodice ubijene djece Sarajeva to je
uvreda i relativizacija zločina.
“Ja sam to
juče vidio na Twitteru kad me označio SniperAlley.Photo. Oni su me označili jer
su vidjeli ime i prezime mog brata. Našli smo još nekoliko djece, sad imamo
šest imena za koje smo sigurni. Nas tri porodice ćemo pokrenuti tužbu, tužiće
ih Grad Sarajevo, jutros smo dogovorili s gradonačelnicom”, kaže za Buku brat
ubijenog Marka Lukića, Miroslav.
Vijest da se
ime njegovog brata nalazi u publikaciji u kojoj se ne navode počinitelji
ubistava duboko ga je potresla, ali je njemu i njegovoj majci probudila stara
sjećanja i raskopala stare bolove.
“Grozno sam
se osjećao. Svašta ti prođe kroz glavu. Paradoks, jedini veći paradoks bi bio
da šutimo o tome, da kažemo – nema veze pa da sutra naprave spomenik i stave
njegovo ime na taj spomenik”, priča nam Miroslav.
Priča je tek
dospjela u fokus javnosti nakon nedavnog skandala u Prijedoru, a spisak
Republičkog centra je korišten i u prilogu Dnevnika RTRS-a od 2. aprila 2023. Pod
naslovom “Pravda
u BiH i dalje slijepa za 106 ubijene djece iz Srpskog Sarajeva (VIDEO)” kada
su djeca ubijena u Sarajevu od strane Vojske Republike Srpske predstavljena kao
žrtve Armije BiH.
“Pred pravosudnim institucijama u BiH do sada
nije pokrenuta nijedna istraga ili proces za ubistvo 106 srpske djece, tokom
proteklog rata u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Porodice ubijene djece boli
činjenica da je svjetska javnost slijepa na njihovo stradanje i što prihvata
samo narativ o bošnjačkim civilnim žrtvama. Naselja i gradski kvartovi koji su
do potpisivanja Dejtonskog sporazuma bili dio Srpskog Sarajeva, konstantno su
bili izloženi udarima i snajperskom djelovanju tzv. Armije RBiH”, navodi se,
između ostalog, u spornom prilogu RTRS-a.
Novinar je
tako netačno izvijestio da su sva ubijena djeca srpske nacionalnosti ubijena od
strane Armije BiH, a kao izvor navodi Republički centar iz kojeg umjesto
izvinjena stižu štura pojašnjenja i pojašnjenja kako su “žrtve tragičnog sukoba
u regionu tokom devedestih godina prošlog vijeka na području bivše Jugoslavije,
u kontinuitetu, predmet manipulacija i korišćenja u dnevno-političke svrhe.”
Iz Centra ne
navode RTRS kao izvor takvih manipulacija iako je njihov prilog pokrenuo lavinu
reakcija.
Pravdaju se
kako je vođenje ratne evidencije nezahvalno, te da su podaci o ratnim žrtvama
predmet stalnih revizija.
“Napomenuli bi
da je, prije svega, u ovoj publikaciji izričito navedeno da su, kada je riječ o
djeci koja su stradala na području Sarajeva, u obzir uzeto deset prijeratnih
sarajevskih opština. Takođe, u ovoj publikaciji, ne spominju se okolnosti
stradnja spornih žrtava”, navode iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih
zločina i traženje nestalih lica. No, to bi trebalo da pošalju na adresu
RTRS-a, a ne porodicama žrtava koje vrlo dobro znaju s čijeg položaja je
ispaljena smrtonosna granata.
Kritikujući
medije iz Federacije, iako je termin Srpsko Sarajevo upotrijebio RTRS, v.d.
direktor Centra Viktor Nuždić kaže da u bilo kojoj evidenciji Centra, za bilo
koju žrtvu, kao mjesto stradanja se ne može navesti Srpsko, odnosno Istočno Sarajevo.
“S obzirom
na to da se prilikom unosa imena i prezimena lica koja su u federalnim medijima
osporena od strane porodica, naglašavamo da su u bazi Centra svi oni
evidentirani kao žrtve nepoznatih okolnosti stradanja, a evidentirani su,
prevsahodno, na osnovu publikacije „Dosije Sarajevo“, autora Milivoja
Ivaniševića iz 2017. godine, gdje su svi oni označeni kao lica srpske
nacionalnosti stradala na području Sarajeva”, dodao je Nuždić.
Iz Centra
nastavljuju kritikovati medije iz Federacije, ali ne pozivaju RTRS da isprave
prilog u kojem koristeći nihove podatke govore o djeci žrtvama Armije BiH.
Porodice
žrtava za Buku kažu da će istrajati u borbi i da neće odustati. Vjeruju da se
iza svega ne krije greška nego propaganda.
“Nije
greška. Oni vrlo dobro znaju šta rade. To je mašinerija propagande. Jako dobro
znaju šta rade, oni nisu naivni ni glupi. Sve je ovo planski. Nije ni ono
nekidan u Prijedoru slučajno i bezveze”, mišljenja je Lukić.
Cilj ovakvog
izvještavanja RTRS-a i terminologije i metodologije centra nije ni
istraživački, ni humani.
“Cilj je
relativizacija i izjedanačavanje žrtve i agresora, umanjivanje bola žrtve. Ne
znam. Ciljevi zla i širenje neistine. Istina kao nacionalni interes jedne
grupacije ili naroda”, dodaje Lukić za BUKU.
Predsjednik
Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica za Buku
kaže da se u ovom slučaju, kao i u mnogim ranije, zloupotijebila istina i
istorijske činjenice.
“I ovaj put
je to otišlo još dalje jer su na red došli oni koji su najosjetljivija
kategorija – mališani i djevojčice. Neshvatljivo je da se ovi koji se bave
revizionizmom upuštaju toliko daleko da i tu populaciju žele da zloupotrijebe”,
rekao je Grabovica.
Zabrinjava
ga ćutanje institucija i njihova inertnost.
“Posebno
treba istaći da Tužilaštvo BiH ne radi po tom osnovu ništa i da su oni jedan od
uzroka zbog kojih se ovo dešava jer da oni rade svoj posao odgovorno i da su ga
radili u proteklom periodu ovo i bilo šta slično se ne bi događalo”, dodaje
Grabovica.
Prilog u
kojem se djeca ubijena granatama s položaja Vojske Republike Srpske nazivaju
žrtvama Armije BiH za našeg sagovornika je zloupotreba istine.
“I koliko
znam, a znam, porodice su jako uznemirene i pogođene i one će najvjerovatnije
podnijeti tužbu protiv odgovornih. Mislim da konačno treba stati u kraj
zloupotrebama, a posebno kad se radi o žrtvama”, kaže Grabovica.
Gradonačelnica Sarajeva: Laži i
podmetanja nećemo dozvoliti
Gradonačelnica
Sarajeva, koja i sama odbija na spomen obilježju na Kazanima postaviti ploču na
kojoj treba da pišu počinioci ubistava mahom srpskih civila, pružila je podršku
porodicama ubijene djece u Sarajevu koja se nalaze na spornom spisku.
“Danas sam
se sastala sa Miroslavom Lukićem, Danijelom Šahat i Dejanom Maleševićem čija
braća su ubijena tokom opsade Sarajeva, a njihova imena su se našla na
spiskovima ubijene djece u Republici Srpskoj. Kada su ubijeni Marko je imao 10
godina, Damir 17 godina, a Igor je imao 8 godina. Grad Sarajevo stoji uz
porodice žrtava i iskoristićemo sva pravna sredstva da svi koji su
zloupotrijebili nevine žrtve, ubijenu sarajevsku mladost, za to odgovaraju”,
saopštila je Karić.
Haški
sud je presudio kako su građani Sarajeva gađani snajperom i granatama dok su
obavljali svakodnevne aktivnosti što govori o ciljanom ubijanju civila, mimo
sivh pravila ratovanja. Sud je zbog terora nad civilima na doživotne kazne
zatvora osudio Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Stanislava Galića. Zbog
terora nad građanima Sarajeva na 29 godina zatvora osuđen je i bivši komandant
Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomir Milošević. Ovi podaci nisu navedeni u
prilogu RTRS-a o djeci ubijenoj u Sarajevu.
