Hajrija Čobo, aktivistkinja iz Kaknja, suočila se sa novim prijetnjama nakon dolaska na proteste u Jezeru koji su održani prošle subote. Mještani Jezera protive se geološkim ispitivanjima i otvaranju rudnika.
“Nije ovo prvi put da oni tako indirektno prijete. Svako malo se u komentarima na društvenim mrežama pojavi neki lažni profil koji piše ‘Hajriju će neko ubiti’, ‘SDA će Hajriju ubiti’, sada su krenuli porukama. Evo ovaj zadnji se sad pravda kako mu je bio ‘hakovan profil’ nakon što je sve javno postavljeno na moj profil. Ne zabrinjava me to. Svaki put kad prijete, ja uzvratim novim pritiskom, novom prijavom, novim dokazima. Prijava o kriminalu u Kaknju i Varešu u sprezi sa kompanijom Adriatic Metals i kćerkicom Eastern Mining je već otišla izvan BiH, tako da sad treba i neke svjetske agencije da se time bave. Ja od početka tvrdim da se ovdje radi o klasičnom ‘environmental crime’ i ne samo ovdje, nego generalno u regionu kada je riječ o ovim rudnicima teških metala. To je sve prevara do prevare, spektakularan dolazak putem korupcije, ulazak velikih investitora od kojih ni lokalne zajednice, a ni država nemaju nikakve koristi, ali zato prijeti nesaglediva šteta. Na primjer, naknada koju će plaćati Adriatic Metals iznosi jedva 1% po toni rovne rude (3,90 KM). Totalna niškorist, a šteta nemjerljiva”, rekla je za BUKU Hajrija Čobo.
Dodaje da je svaka prijetnja samo tjera da ih tučem još i više.
“Njihove prijetnje su mi lakmus papir: jasan pokazatelj uspjeha i usmjerenje za djelovanje. A tolike su kukavice da nisu čak u stanju ni stati iza svojih riječi, pa bi sad na mene okrenuli neki SLAPP zbog objave poruka PRIJETNJI upućenih meni. Ne, neću ih brisati. To nisu moje riječi, nego riječi onoga ko ih je pisao, pa neka se on pravda za njih – ako je u stanju stati pred svijet i reći ‘ja sam to pisao+. Ali očigledno nije. Ono što ja još više ne opraštam je blaćenje sudije Općinskog suda u Kaknju i predsjenika tog istog suda, jer znam da se radi o časnim ljudima koji jako dobro procjenjuju svaki predmet i nisu pod ičijim utjecajem. Pratim i predmete i sudsku praksu, pa mi izjave protiv sudija zvuče kukavički i kiselo. Valjda to tako ide kod onih koji nisu u pravu, pa krive sudiju i ipak ne priznaju svoje greške”, kaže Čobo.
Sa Harijom smo za portal BUKA razgovarali u subotu u Jezeru kada nam je rekla da se mještani Kaknja suočavaju sa novim problemom, jer su izdane koncesije za jedini sačuvani dio opštine odakle ljudima dolazi pitka voda. Sa Hajrijom smo razgovarali u Jezeru, na protestima mještana koji se protive geološkim ispitivanjima i otvaranju rudnika u ovom mjestu.
“Kod nas se u jednom dijelu već kopa, oni su svojim modernih ekološkim metodama uspjeli da ubiju jedan planinki potok i već ubijaju rijeku u koju se tak potoko ulijeva. Sa druge strane brda isto to će napraviti rijeci koju mi pijemo. Mi ništa nismo znali u Kaknju, nas niko nije pitao, javna rasprava održana je u Varešu i sad se mi borimo protiv rudnika u vareškoj općini, mi u Kaknju. Ovdje u Jezeru građani još uvijek imaju priliku da sve spriječe. Spriječio je Ozren, spriječiće i Jezero i Mrkonjić Grad i Čajniče. Mi ćemo njima pomoći da to spriječe”, rekla je za BUKU Čobo.
Iz svog iskustva Čobo kaže da poslije rudnika nema ništa.
“Imamo jalovo brdo razgrnuto, iskamareno, ni na šta ne liči i tu više ništa ne raste. Ako otvarate rudnik na jednom planinskom području, odakle vam dolaze voda, šuma i zrak to znači da vi prodajete koku i odričete se svih jaja koja će doći u decenijama koja slijede. Više nećete imati ni koku ni jaja. E to je rudnik”, rekao je Čobo i dodaje da je sada Kakanj poznat po čestim dijanozama raka.
Hajrija smatra da odbrana Jezera ide dobrim putem, organizuju proteste, pišu žalbe i zahtjeve.
“Ja sam recimo tužila Bosnu i Hercegovinu pred Vijećem Evrope, sekretarijatu Bernske konvencije, jer to područje koje su nama napali rudnikom od velikog je značaja zbog svog biodiveriteta. Prema Bernskoj konvenciji i prema drugim konvencijama to je područje moralo biti strogo zaštićeno. Ja sam kao laik uspjela identificirati preko stotinu strogo zaštićenih evropskih vrsta na tim staništima, biljaka, životinja, ptica. Imamo i oko šezdesetak zaštićenih vrsta. Bosna i Hercegovina je prekršila tu konvenciju i to će morati biti zaustavljeno. Isto ćemo mi aktivisti uraditi i za Jezero i Čajniče. Čajniče je međunarodni incident, jer će rudnik iz Čajniča utjecati na Drinu i onda će se aktivisti iz Srbije pridružiti se nama, pa ćemo i tu tužiti Bosnu i Hercegovinu. Onda ćemo se goniti. Idemo tim putem, pravnim putem, protestima i na sve druge moguće načine. Mi ovdje imamo problem sa jednom uigranom mafijom, bjelosvjetskom, oni su jako uvježbani za ove rudnike”, ističe Hajrija.