Dodikovo svjedočenje bavilo se okolnostima o značaju Alumine i ostalih preduzeća koji su bili dio nekadašnje Fabrike glinice Birač, kao i pitanjem neophodnosti investicije, to jeste kredita koje je IRB dodijelio preduzeću Energolinija.
Dodik kaže da je opredijeljenje vlasti Republike Srpske bilo da se sačuvaju privredne aktivnosti, te da je sa Džombićem često komunicirao u vezi sa situacijom u pomenutoj fabrici.
„Činilo se sve da se osigura poslovanje svih preduzeća, pa i tog. Nije se moglo znati na koji način će vlasnici zloupotrebiti kreditna sredstva. Kada smo shvatili da oni nemaju najbolje namjere sa fabrikom i da se tamo loše upravlja, država je odlučila da u skladu sa svojim ovlaštenjima i mogućnostima istrgne to iz ruku vlasnika iz Litvanije“, rekao je Dodik.
Dodao je da ta kreditna sredstva nisu plasirana, fabrika bi bila likvidirana, a ključno pitanje kojim su se oni vodili je bilo da se održi život u u regiji, konkretno u Zvorniku i okolnim mjestima iz te regije. Napomenuo je da je i kompletnu superviziju o dodjeli kredita radila Evropska investiciona banka.
„Mi nismo mogli dozvoliti tu likvidaciju. Mnoge socijalne funkcije bi bile izgubljene. Alumina koja je dio cijelog tog kompleksa je i u toku stečajnog postupka otvorila vrtić za djecu radnika, gdje je pokazala da je riječ o društveno odgovornoj firmi“, rekao je Dodik.
Na pitanja tužioca Radenka Jankovića da li zna koliko je preduzeće Energolinija ostala dužna na ime vraćanja kredita i ko će to otplatiti, Dodik kaže da nije upoznat sa konkretnom cifrom, te da je kroz stečajni postupak bilo ponuda da se taj kredit otplati, ali stečajni upravnik nije dozvolio upis tih potraživanja.
„Naravno da će se taj kredit vratiti, ja sam uvjeren u to. Bilo je ljudi koji su bili spremni da iskupe taj kredit i vrate državi i da oni putem borbe kroz stečajni postupak ostvare ta prava. To nije izgubljeni kredit i naći će se način da se to uradi, niti je bilo malverzacija kada je to odobravano“, izjavio je Dodik.
Na današnjem ročištu svjedočio je Goran Pupac, koji je bio rukovodilac sektora za plasmane pravnim licima u IRB.
Prema njegovim riječima, Energoliniji je data mogućnost 2014.godine da produži grejs period, kao i mnogim drugim preduzećima, koja su bila pogođena poplavama ili posljedicama poplava, te odgovarao na pitanja o roku dospjelosti kredita.
„On je proglašen dospjelim kada je proglašen stečaj i to je rađeno po sili zakona. To je bilo 2016.godine, kada smo prijavili svoja potraživanja“, izjavio je Pupac.
Na ovu njegovu konstataciju, reagovao je branilac optuženog, advokat Zoran Bubić, koji je svjedoku rekao da razmisli o svom odgovoru i pogleda dopis IRB-a iz 05.06.2013.godine, kojim se kredit proglašava dospjelim, na šta je svjedok rekao da nije riječ o njegovoj nadležnosti, nego o dopisu Sektora za monitoring, to jeste da nije imao informaciju o ovom dopisu.
Pupac je rekao da se kao razlozi za potraživanje navode neplaćanje kredita ili ako se utvrdi nenamjensko trošenje, te da je Sektor za finansije možda trebao da traži potraživanja od Energolinije kada je utvrdio nenamjensko trošenje.
Na suđenju Džombiću svjedočio je i Radislav Stojanović, nekadašnji rukovodilac sindikalne organizacije u FG Birač, koji je naveo da je 2012.bila ključna godina za spas fabrike, te da je zajedno sa radnicima fizički sprečavao da se isključi gas koji je do tada bio jedini energent.
„BH gas je opsluživao fabriku gasom. Da je tada isključen gas, to bi bila katastrofa. Fabrika bi stala pod havarijskim stajnem. Ne bi bili u poziciji da kasnije pokrenemo fabriku“. Bila bi katastrofa čak i za Boksit iz Milića“, navodi Stojanović, uz napomenu da je za taj proizvodni proces bilo vezano oko 5.000 radnika.
„Par puta smo dolazili kao sindikat u Vladu. Imali smo sastanke, najviše sa tadašnjim ministrom Željkom Kovačevićem. Ovdje smo u Banjaluci održali i jedan štrajk. Mi smo na neki način vršili pritisak na organe vlasti da se to pitanje riješi i kao jedino rješenje vidjeli smo ta kreditna sredstva“, dodao je Stojanović.
Na pitanja tužioca da li zna kako su potrošena kreditna sredstva, Stojanović je rekao da misli da su najvećim dijelom potrošena namjenski, pogotovo što je iz tih sredstava promijenjen energent sa gasa na ugalj, koji je više nego duplo bio jeftiniji i tako smanjio troškove rada fabrike.
Podsjećamo, Republičko javno tužilaštvo RS-a optužnicom tereti Aleksandra Džombića da je izvršio krivično djelo “zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, zbog kredita od 19,4 miliona konvertibilnih maraka koji je preko Investiciono-razvojne banke RS-a odobren zvorničkoj firmi “Energolinija”.