Osnovni sud u Prijedoru donio je rješenje kojim se profesor Jovan Lekanić iz Bistrice oslobađa odgovornosti za saobraćajni prekršaj, za koji je bio optužen u kontekstu spontanog protesta mještana Mjesne zajednice Bistrica kod Prijedora, organizovanog zbog nezakonitog rada rudnika na lokalitetu “Bistrica”.
Podsjećamo, okrivljeni Lekanić je, zajedno sa svojim sugrađanima, učestvovao u mirnom okupljanju održanom 18. septembra 2023. godine, organizovanom s ciljem protesta protiv nezakonite eksploatacije i prevoza uglja. O ovom slučaju javnost je bila široko informisana, a brojni mediji, uključujući i naš, izvještavali su o njemu više puta.
Okupljanje je predstavljalo posljednji pokušaj mještana da zaštite svoju životnu sredinu i spriječe kršenje osnovnih ljudskih prava. Međutim, protest je ubrzo bio uklonjen i proglašen nezakonitim od strane policijskih službenika i pripadnika entitetske žandarmerije.
Zbog solidarnosti sa sugrađanima i učešća u ovom okupljanju, protiv profesora Lekanića je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Teretilo ga se da je pokušao, vozilom i tijelom, spriječiti dalju realizaciju koncesije, koju su mještani smatrali protivpravnom i štetnom po životnu sredinu. Njegovo ponašanje imalo je simboličan karakter, a izražavanje mišljenja obavljeno je putem spontanog i mirnog okupljanja, koje je bilo u skladu sa članom 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), koji garantuje slobodu okupljanja i udruživanja.
„Postupajući sud je okrivljenog oslobodio odgovornosti i dao iscrpno obrazloženje svoje odluke, pozivajući se na standarde iz EKLJP. Ova presuda je od velikog značaja, kako za efikasnu zaštitu prava na zdravu životnu sredinu, tako i kao smjernica domaćem sudstvu u sličnim predmetima, uz oslanjanje na praksu Evropskog suda za ljudska prava. Kada institucije ne pružaju adekvatnu zaštitu, građani imaju pravo da se sami angažuju, naravno, na način koji je razmjeran ugroženosti njihovih prava“, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.
Centar za životnu sredinu je ovaj slučaj prepoznao kao izuzetno značajan – kako sa stanovišta primjene Aarhuske konvencije i efektivne zaštite ljudskih prava, tako i u kontekstu upozorenja na moguće zloupotrebe državnog monopola nad represivnim aparatima. Okrivljenom je bila obezbijeđena pravna odbrana koja je omogućila donošenje oslobađajuće presude.
Zastupnica profesora Lekanića, advokatica Jovana Kisin Zagajac, naglasila je da ovaj slučaj ima poseban značaj jer je sud prepoznao postupanje njenog klijenta kao legitimni akt građanskog otpora i borbe za zaštitu životne sredine.
„Sud je direktno primijenio standarde EKLJP, što nije uobičajena praksa u prekršajnim postupcima u Bosni i Hercegovini. Posebno je značajno što je sud prepoznao spontano javno okupljanje kao legitiman oblik građanskog izražavanja koji uživa zaštitu iz člana 11. EKLJP, iako nije izričito prepoznat domaćim Zakonom o javnom okupljanju. Evropski sud je više puta naglasio da spontana okupljanja moraju biti zaštićena, naročito kada su reakcija na važne društvene događaje“, istakla je Kisin Zagajac.
Ova presuda predstavlja presedan u kojem je prekršajni sud afirmisao ustavne i konvencijske slobode građana, naglašavajući da zaštita javnog interesa – kao što je očuvanje životne sredine – mora imati prednost nad formalnom i rigidnom primjenom zakona koja bi rezultirala povredom osnovnih prava.
„U konkretnom slučaju, sud je dao prednost pravima na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja (čl. 10. i 11. EKLJP) nad formalističkim tumačenjem saobraćajnih propisa. Ovakav pristup je potpuno u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, koji jasno kaže da države imaju pozitivnu obavezu da omoguće i zaštite javno izražavanje mišljenja i okupljanja, posebno kada je riječ o temama od opšteg interesa, poput zaštite životne sredine“, dodala je Kisin Zagajac.
Nakon završetka postupka, Jovan Lekanić je ponovo istakao razloge svog djelovanja i zahvalio svima koji su mu pružili podršku.
„Drago mi je što je sud prepoznao moj skromni doprinos i oslobodio me optužbi. Mi smo, kao odgovorni građani, besplatno radili posao neodgovornih institucija i pojedinaca iz vlasti. Ova presuda budi nadu da institucije ipak mogu raditi u interesu građana i budućih generacija. Zahvalan sam mještanima Bistrice, Centru za životnu sredinu, advokatu, svjedocima, medijima i svima koji su nas podržavali“, izjavio je Lekanić.
Ovaj slučaj ukazuje na hitnu potrebu za uspostavljanjem preventivnog mehanizma sudske zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i donošenje posebnog zakonskog okvira u Republici Srpskoj koji bi spriječio zloupotrebu ovlaštenja kada to nije nužno u demokratskom društvu, odnosno kada bi predstavljalo prekomjerno zadiranje u građanska prava.
Centar za životnu sredinu trenutno radi na nacrtu takvog propisa, o čemu će javnost naknadno biti informisana. Do tada, neophodno je temeljno primjenjivati standarde na koje ova sudska odluka jasno ukazuje.
„Ohrabrujuće je da je sud prve instance primijenio standarde EKLJP. Praktični značaj ove odluke ogleda se upravo u primjeni principa razmjernosti. I građani i institucije ubuduće bi morali imati u vidu da i legitimnost građanskih akcija i neophodnost eventualnih ograničenja moraju biti pažljivo i proporcionalno procijenjeni“, zaključio je Redžib Skomorac.
Na kraju, podsjećamo da su mještani ove lokalne zajednice u decembru 2023. godine podnijeli tužbu protiv javnih institucija i koncesionara zbog povrede ljudskih prava i zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, usljed nezakonite dodjele i realizacije koncesije. Tužba je podnesena uz podršku advokata i Centra za životnu sredinu, a pripremno ročište još nije zakazano.
Sud: Protest bio zakonit, opravdan i neophodan u demokratskom društvu
U obrazloženju presude, Osnovni sud u Prijedoru naveo je da je protest mještana Bistrice, uključujući i postupanje profesora Lekanića, bio miran, nenasilan, kratkotrajan i utemeljen na javnom interesu zaštite životne sredine.
“Radnja privremenog zaustavljanja saobraćaja nije se desila u redovnim okolnostima svakodnevnog saobraćaja, već u okviru ostvarivanja prava na javno okupljanje i protest, zagarantovanog Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.”
Sud je, pored ostalog, uzeo u obzir i stručne dokaze o zagađenju lokalnih vodotoka, koji su ukazivali na prisustvo teških metala i loš kvalitet vode, kao i činjenicu da su mještani prethodno iscrpili sve institucionalne mehanizme zaštite.
“Okupljanje je bilo reakcija na nepostupanje nadležnih organa u vezi sa zaštitom životne sredine. Time su ispunjeni uslovi proporcionalnosti ponašanja okrivljenih i svrhe protesta, koji je bio usmjeren na očuvanje zajedničkog dobra.”
Sud je jasno utvrdio da se protest odvijao u specifičnim okolnostima i da se u takvim slučajevima ne mogu primjenjivati isti kriteriji kao u redovnom saobraćaju.
“Inkriminisani događaj desio se tokom spontanog i mirnog protesta, što mijenja pravni okvir njegove ocjene. Pravo na mirni protest uključuje ponašanja koja mogu uzrokovati privremeno usporavanje aktivnosti trećih lica i zahtijeva određeni stepen tolerancije.”
Konačno, sud je naglasio da bi sankcionisanje učesnika protesta u ovom slučaju predstavljalo prekomjerno zadiranje u osnovna prava:
“Privremena obustava saobraćaja nije razlog da se ograniči pravo na slobodu okupljanja, naročito ako je okupljanje bilo mirno, s ciljem zaštite prava od opšteg interesa. Primjena saobraćajnih propisa u ovom slučaju bila bi nerazmjerna i protivna svrsi prekršajnog kažnjavanja.”