U Bosni i Hercegovini će 14. februara biti održan treći bojkot trgovina, pekara, ugostiteljskih objekata.
Prvi je održan 31. januara, a drugi, dvodnevni, 7. i 8. februara.
Iako su mnogi građani poslednjeg dana januara svoje nezadovoljstvo iskazali tako što nisu odlazili u markete, kafiće, pekare, podaci o prometu su pokazali da se tog petka, u odnosu na prethodni, u Srpskoj daleko više kupovalo.
S druge strane, tokom drugog bojkota, promet u Srpskoj je za čak 20 miliona KM bio manji, u poređenju sa prethodnim petkom i subotom.
Ekonomisti naglašavaju da je očigledno da su građani spremni da sve masovnije iskazuju svoje nezadovoljstvo previsokim cijenama.
Ekonomista Igor Gavran ističe da je bojkot građana opravdan, te da mu se i sam pridružio.
– Na početku sam bio skeptičan kako će sve ispasti, jer mi baš i nemamo tradiciju ovakvih akcija. Međutim, ispostavilo se da građani sve više zbijaju redove, odnosno, da sve masovnije izražavaju svoje nezadovoljstvo previsokim cijenama – ističe za Srpskainfo Gavran.
Naglašava da su cijene u cijelo BiH nerealno visoke.
– Suština bojkota nije da se našteti trgovcima, nego da se pomogne kupcima, a marketima pošalje poruka da je njihovo ponašanje neprihvatljivo. Da im se stavi do znanja da kupci nisu spremni da beskonačno prihvataju zloupotrebe, dok ne ostanu na hljebu i vodi i čistom preživljavanju, dok se vlasnici trgovačkih lanaca slikaju za biznis magazine kao milijarderi i hvale uspjesima – naglašava Gavran.
Dodaje da u pogledu visokih cijena, između vlasnika marketa očigledno vlada dogovor, te da nije slučajnost da su njihove cijene toliko usklađene.
– Kad je riječ o trgovcima, jedan ili par dana bojkota po njih neće imati direktno veliku štetu. Ona će, prije svega, biti simbolična. Međutim, nisu u pravu ni oni koji smatraju da bojkot nema nikakvog efekta. Jer, svako od nas kad uđe u prodavnicu da kupi jednu stvar, često kupu i nešto drugo. Te takozvane impulsne kupovine, kumulativno, puno znače – objašnjava Gavran.
Ističe da bojkot daleko veći udar, međutim, može da zada vlasnicima ugostiteljskih objekata i pekara.
– Jer, ono što u kafićima ne platimo i što u pekarama ne kupimo danas, nećemo nikad više. Naime, nećemo sutra popiti šest kafa, da bismo nadoknadili kafe koje nismo popili danas. Ili, ako danas ne kupimo doručak u pekari, sutra sigurno nećemo kupiti dva. Ti će sektori će, ako se bojkot nastavi, puno više osjetiti efekte i kod njih bi reakcija mogla da bude brža, jer neće biti u mogućnosti da podnesu veći gubitak prometa – naglašava Gavran.
Prema njegovim riječima, već nekoliko jednodevnih bojkota prema trgovinama moglo bi da ima svrhe, a pogotovo više od toga.
– Kad je riječ o trgovinskim lancima, par dana bojkota neće igrati veliku ulogu, jer moramo da jedemo. Zato ono što nam treba, moramo da kupimo unaprijed. Jednostavno, ne možemo se odreći osnovnih životnih namirnica. Ali, tu je bitna uloga države – kaže Gavran i dodaje:
– Tačnije, bojkot ne treba da bude samo signal trgovcima, nego i vlastima. A ne da pojedini predstavnici vlasti demagoški kažu da se solidarišu sa građanima, a ,ovamo, svojim platama mogu da podnesu i švajcarske cijene. Oni moraju da prepoznaju interes i pritisak javnosti i reaguju mjerama koje su im na raspolaganju. Da li robne rezerve sa jeftinijim robama, administratrivno određivanje maksimalnih cijena, sankcije, dodatno oporezivanje ekstraprofita… Vlast ima cijelu lepezu mogućnosti, dok su mogućnosti građana vrlo ograničene – poručuje Gavran.