Mještanka naselja Obilićevo iz Banjaluke, Irena Radić Babić, prokomentarisala je Nacrt izmjene dijela regulacionog plana „Obilićevo“, kojim je predviđeno da se kroz jedno od rijetkih većih dječijih igrališta u ovom dijelu grada izgradi saobraćajnica sa dvije trake i parking mjesta.
Igralište koje je prije samo tri godine obnovljeno, a koje je posebno važno jer nije neposredno uz saobraćajnicu ni parking, prema novom planu bilo bi znatno umanjeno, dok bi djeca prostor za igru dijelila sa automobilima. Irena Radić upozorava da se zarad nekoliko novih parking mjesta žrtvuje bezbjednost najmlađih, njihovo zdravlje, kao i jedna od rijetkih zelenih i sigurnih zona za igru u širem pojasu od Rebrovačke crkve do Bulevara Stepe Stepanovića, te poziva gradonačelnika Draška Stanivukovića i Gradsku upravu da priznaju i isprave ovu, kako kaže, ozbiljnu grešku.
Njen komentar uz dozvolu prenosimo u cijelosti:
Poštovani gradonačelniče, Draško Stanivuković Nacrtom izmjene dijela regulacionog plana „OBILIĆEVO“ koji obuhvata prostor između ulica Cara Lazara, Krfske, Stevana Bulajića, Srđe Zlopogleđe, Gradska uprava Grada Banja Luka predvidjela je da kroz jedno od rijetkih većih igrališta u ovom dijelu grada, koje se ne nalazi uz saobraćajnicu i parkinge, napravi upravo to…saobraćajnicu sa dvije trake i parking mjestima, a da se samo igralište i zelena površina značajno smanje.
Osim jednog jedinog argumenta za takvo rješenje (nekoliko novih parking mjesta), svi drugi argumenti govore protiv. Pa da krenemo redom, za sve one koji o ovome odlučuju, a nemaju djecu, ne razmišljaju o potrebama djece i, očigledno, ne razmišljaju o potencijalnim opasnostima takvog rješenja.
1. Bezbjednost djece
Djeca su najugroženija u zonama gdje se motorni saobraćaj ukršta sa prostorom namijenjenim igri. Vozila koja voze unazad su poseban rizik jer su mala djeca, do 90-100 cm visine, vozaču nevidlja kada stoje iza vozila, i upravo su najčešće žrtve takvih nezgoda. Ako tome dodamo da se na tom prostoru djeca igraju, trče za loptom, ganjaju… horor scenarij možemo zamisliti. WHO i UNICEF godinama pišu o tome da djeca treba da imaju sigurne zone za igru, odvojene od saobraćaja, upravo zato što se najteže nezgode dešavaju kada se vozila manevrišu oko mjesta gdje se kreću djeca. Postoje studije i izvještaji koji upozoravaju da su baš parkinzi i prostori gdje se auta kreću u rikverc najveći rizik, naročito za djecu ispod 5 godina (mogu ih poslati, ukoliko ste zainteresovani).
2. Izduvni gasovi
Automobilski saobraćaj proizvodi: buku, čestice (PM10, PM2.5) azotne okside, mikročestice iz guma. To NE pripada mjestu gdje djeca sjede u pijesku, igraju se na travi, dišu nisko pri zemlji, gdje je koncentracija izduvnih gasova od automobila najveća. Pravo djece na zdrav životni prostor u Banjaluci već ne postoji, jer se pola godine vazduh za djecu, kao osjetljivu kategoriju, smatra nezdravim pa čak i opasnim. Ali dajte, bar u onom dijelu godine kad mogu disati, nemojte im staviti auspuh pod nos i vozila koja se kreću u rikverc dok oni trče za loptom.
3. Zelenilo smanjuje temepraturu zraka, a asfalt je podiže najmanje 3-7 stepeni, što ljeti pravi ogromnu razliku, naročito za malu djecu.
4. Ako se novi parking i saobraćajnica opravdavaju potrebama stanovnika, onda ću podsjetiti da su stanovnici okolnih zgrada najmanje 40 godina živjeli bez te saobraćajnice i tih parkinga, što govori da mogu i ubuduće. Za nove zgrade i nove stanare planirajte adekvatno parking prostor na površinama gdje se one grade, a ne na rijetkim javnim zelenim površinama i igralištima.
5. Banjaluka ima hroničan nedostatak pravih dječijih igrališta. U zoni od Rebrovačke crkve, pa do drugog kraja Bulevara Stepe Stepanovića, u širem pojasu do Vrbasa, na prste se mogu pobrojati pojedine ljulje i tobogani, i to ne u sklopu onoga što bi ličilo na prvo dječije igralište, na kome djeca mogu zaista da se igraju odbojke, fudbala, badmintona,kao što su nekad mogle naše generacije. Ovo igrališe je jedno od rijetkih, ako ne i jedino u ovom dijelu grada, koje pruža upravo to.
7. Prostor za igru nije „luksuz“ nego preduslov zdravog razvoja. Dječija igrališta nisu prostor za povremeno „izvesti dijete napolje“, već nužni preduslov zdravog odrastanja. Tu se razvijaju osnovne motoričke sposobnosti — trčanje, skakanje, hvatanje, ravnoteža, koordinacija, brzina reakcije. To je ono što stvara zdravu kičmu, jake mišiće, snažna pluća i osnovu za svako kasnije bavljenje sportom. Lako je navijati za sportiste, diviti se generacijama koje „imaju sportsku dušu“, ali ta duša ne nastaje u sportskim dvoranama, već na igralištima, u prašini, na travi, na improvizovanim golovima i mrežama.
Konačno, sudeći po vašem instagram nalogu, neko ste ko voli da putuje, kao što sam i sama. Onda ste sigurno mogli vidjeti da standardi gradnje u skandinavskim zemljama (npr. Štokholm) funkcionišu tako da potpuno odvoje prostor ispred i između zgrada (tj stambeni prostor, prostor za odmor i igru) od saobraćaja.
Nekada davno, kada se i u Banjaluci vodilo računa o potrebama porodica i stanovnika koji u njoj žive, naselja su pravljena na sličan način, i igralište o kome govorim je dio zaostavštine tog doba. Ni saobraćajnica ni parking s razlogom nije napravljena kroz samo igralište, nego sa suprotne strane zgrada koje ga okružuju.
Ako niste sami o ovome razmišljali, opraštamo, ljudski je griješiti. Ali bar priznajte i ispravite grešku!
PS. Detaljne primjedbe će svakako biti dostavljene i u formi dopisa Gradskoj upravi.
PPS. Riječ je o igralištu između zgrada u ulicama Marka Kraljevića i Todora od Stalaća, koje ste prije 3 godine i obnovili.