Buran dan je bio prekjuče za Srpsku pravoslavnu crkvu. Dobre vijesti miješale su se sa osjećajem dužnosti odbrane nacionalnih interesa u bliskim ali i udaljenim bosanskim eparhijama i entitetskim organima izvršne vlasti.
Matica Srbija pokazala je kao i uvijek da ima osjećaj za najbliže, rođene, Srbe u Bosni, i odobrila je oko 560 hiljada maraka donacije eparhijama i bogoslovijama u BiH. Ministarstvo vjera Srbije objavilo je specifikaciju budžetskih sredstava koje je raspodjelilo eparhijama širom bivše Jugoslavije. Novac se daje za „unapređenje crkvenog obrazovanja, poboljšanje materijalnog položaja sveštenstva i monaštva, crkvene kulturne i graditeljske aktivnosti.“
Kako piše dnevnik „Danas“, pomoć su dobile eparhije: Banjalučka (pola miliona dinara), Bihaćko – petrovačka (4,7 miliona), Zahumsko – hercegovačka (8,8 miliona), Zvorničko – tuzlanska (3,3 milona), Dabrobosanska (5,86 miliona) i Bogoslovija u Foči (3,7 milona dinara).
Osokoljeni brigom matice, predstavnici SPC požurili su da povjerenje opravdaju i „srede stvari“ na području Republike Srpske. Nakon što su izvojevali pobjedu i neutralisali surovog neprijatelja, sociološki koncipiran školski predmet kulturu religija, kugu bačenu na srpski narod od strane Sotone ili Soroša, svejedno, zvaničnici SPC osjetili su potrebu da stanu u zaštitu suverenih srpskih dalekovoda, trafo stanica, visokonaponske i niskonaponske mreže.
Članovi Svetog arhijerejskog sinoda SPC, takozvane crkvene Vlade, mitropolit Amfilohije, episkop niški Irinej, zahumsko – hercegovački Grigorije, dalmatinski Fotije i bački Irinej posjetili su Banjaluku i sastali se sa najvišim rukovodstvom RS.
Kako je Radio – televizija Republike Srpske nezvanično saznala, predstavnici Sinoda dali su „punu podršku premijeru Miloradu Dodiku i rukovodstvu na dosadašnjem odgovornom vođenju RS, kao i za predstojeće aktivnosti na očuvanju RS“. Podržali su i „buduće aktivnosti sa predstavnicima ostalih političkih partija u BiH i sa predstavnicima međunarodne zajednice.“ Članovi Sinoda su takođe izrazili želju da održe zasjedanje sabora SPC u Banjaluci, objavio je RTRS.
Budući da su članovi „crkvene Vlade“ podržali dosadašnje odgovorno vođenje i sve buduće akcije za odbranu RS, podržali su i odbijanje posljednjih odluka visokog predstavnika i supervizora za Brčko od strane zvaničnika RS. Odbijanje je pravdano širokim terminom odbrane interesa Republike Srpske. Možda su u Sinodu podržali i proklinjanje novinara Federalne televizije od strane premijera, šovinističke izjave o sudijama muslimanima, redovna Dodikova vrijeđanja novinara, u zavisnosti kako se shvate odgovorno vođenje RS i aktivnosti na njenom očuvanju. Vladika Grigorije i sam ima slična iskustva sa napadima na novinare, tako da bi njegova podrška bila očekivana.
Neupitna je podrška neprihvatanju odluka o Elektroprenosu BiH, jer su predstavnici Sinoda dali praktično neograničenu podršku Dodiku, a posebno su naveli i podršku „u aktivnostima sa predstavnicima međunarodne zajednice“. Simptomatično je i da su došli u posjetu baš nakon izbijanja krize u odnosima vlasti RS i visokog predstavnika poslije odluka o ovoj korporaciji. Imajući neograničeno povjerenje u premijera RS, u ono što je radio, što radi i što će raditi, članovi Sinoda djeluju kao klub do ušiju zaljubljenih obožavateljki holivudskog superstara.
Supervizor za Brčko, Rafi Gregorijan „donio je Nalog supervizora kojim će, u slučaju bilo kakvog postupanja koje ima za cilj da rezultira podjelom, likvidacijom ili onemogućavanjem Elektroprenosa BiH da funkcioniše kao pravno lice, imovina te kompanije koja se nalazi u Brčko Distriktu i dalje pripadati samo Elektroprenosu BiH, osim ukoliko ta kompanija prestane da postoji kao pravno lice. U tom slučaju, imovina Elektroprenosa BiH u Brčko Distriktu automatski će se smatrati imovinom Brčko Distrikta. (…) Supervizor je odlučio da donese ovaj nalog jer je ozbiljno zabrinut zbog postojećih blokada u funkcionisanju Elektroprenosa BiH, za šta postoje jasne indikacije da oni koji su odgovorni za te blokade namjeravaju da nezakonito promijene status i poslovanje kompanije. On je stoga donio ovaj nalog kako bi eliminisao bilo kakve pogrešne zamisli koje mogu postojati u pogledu krajnjeg vlasništva nad imovinom Elektroprenosa koja se nalazi u Brčko Distriktu, čak i nakon okončanja supervizije“, navode iz Ureda visokog predstavnika.
Ovu odluku, kao i njih još nekoliko koje ne smatraju tako važnim, odbili su zajedničkom izjavom predstavnici zakonodavnih i izvršnih organa RS i predstavnici RS u zajedničkim organima BiH.
„Reprezentacija Sinoda“ SPC, u samo jednoj od manifestacija široke podrške, je postala tim eksperata koji smatra da poznaje najdublje nedoumice vlasničkih odnosa državnih korporacija u BiH, i nadteritorijalno tijelo spremno da štiti srpske dalekovode, srpske provodnike i poluprovodnike, trafo stanice, vrtložne struje i ostale srpske fizičke pojave na teritoriji Brčko Distrikta ili gdje god smatraju da je srpska zemlja.
Pošto podržavaju sve predstojeće aktivnosti na očuvanju RS, sa predstavnicima ostalih političkih partija u BiH i predstavnicima međunarodne zajednice, kombinacije ludosti koje SPC može podržati su neiscrpne. Ako premijer RS na primjer odluči da promijeni stav o odlukama o Elektroprenosu, članovi Sinoda bi podržali pomirenje sa gubitkom srpskih dalekovoda, provodnika i izolatora u Brčkom. Ili ako premijer odluči da formira vlast u RS sa strankom Harisa Silajdžića, SPC je već dala podršku. Ili ako premijer i rukovodstvo odluče da bogato doniraju nevladinu organizaciju Transparency international i imenuju njene glavne ljude na čelo Savjeta za borbu protiv korupcije, zajedno sa omraženim Gregorijanom, pravoslavna crkva je odluku već zdušno podržala.
Neshvatljiva je potreba ljudi iz SPC da se miješaju u politiku u sekularnim državama, zvale se one BiH ili Srbija. Članovi Sinoda daju podršku premijeru RS u aktivnostima sa ostalim političkim strankama u BiH i predstavnicima međunarodne zajednice, možda smo nešto propustili i cijeli Sinod se učlanio u SNSD? Zašto Sinod zanima sasvim svjetovna politika u RS? Možda bi trebalo imenovati nekog stalnog supervizora iz SPC u Vladi RS koji bi imao pravo veta na sve odluke koje se crkvi ne dopadaju? Ili je možda nepotreban kada već imaju neograničeno povjerenje u Dodika?
Kao u ne tako davnoj prošlosti, crkveni velikodostojnici zloupotrebljavaju svoju bliskost sa ljudima iz vlasti. Osjećajući odgovornost za pitanja koja smatraju važnim za sudbinu naroda, predstavnici crkve se nimalo ne libe da iskažu svoje mišljenje o političkim problemima, u koje u BiH spadaju i pitanja vlasništva nad električnom mrežom, ili stranačkim odnosima. Znajući da im njihove ovlasti ne dozvoljavaju direktno bavljenje politikom, trude se da utiču na političare i na taj način ostvaruju svoje zamisli političkih rješenja Tako krše načelo sekularnosti, tekovinu modernog doba sasvim nevažnu na ovim prostorima. Lobotomizirano javno mnijenje uopšte ne primjećuje ovu pojavu, ili u slučajevima u kojima primjećuje ne pridaje joj značaj ili je namjerno sklanja i sakriva od promućurnih glava sposobnih za razmišljanje. Potpuno je normalno da predstavnici crkve učestvuju u političkom životu, sekularizam je samo nevažan podsjetnik na papiru koji nikoga ne zanima, dominantno je gledište u BiH. Intervencije ljudi iz Sinoda u političke prilike u RS i BiH su odlična legitimacija vremena i prostora u kojem živimo. Univerzalni eksperti iz reda klera o svemu odlučuju, za sve se pitaju, za njih ne važe Ustavi ni zakoni, za njih se izdvajaju novci. Mijenjaju školske programe i udžbenike, sami tuže i osuđuju laike na crkvenim sudovima, uživaju sve društvene privilegije, jednostavnije – ovo je njihova zemlja. Srednjevjekovno načelo jedinstva svjetovne i duhovne vlasti, odnosno Vladara i crkve, čiji legitimitet potiče od istog Stvoritelja, našlo je svoje zakašnjelo utjelovljenje u Bosni i Hercegovini savremenog doba.