Zahvaljujući pogodnim klimatskim uslovima i
plodnom tlu, veliki broj mještana Opštine Čelić bavi se uzgojem i plasmanom
jagode, za koju se često kaže da je bila najpoznatija i najukusnija jagoda još
u bivšoj Jugoslaviji.
Jagode na površini od 3,5ha proizvodi i Mustafa
Mešković, jedan od najvećih i najpoznatijih voćara ovog kraja. Ipak, jak
olujni vjetar i padavine koje su proteklih dana zahvatile BiH pričinile su značajne štete na ovom području.
“Do prije nekoliko dana stanje je bilo dobro,
međutim, u ovih nekoliko dana došlo je do jakih vjetrova i padavina, što je
pričinilo značajne štete. Na površini od oko 200 dunuma pokidan je najlon na
plastenicima, stradala je i konstrukcija. I pred nama je sada jedan težak
posao. Ono što je bitno jeste da na samim jagodama nije pričinjena velika
šteta, možda oko 10% da će biti smanjen prinos”, kaže za Buku Mustafa
Mešković.
Proizvodnja sve teža, podrške nadležnih nema
Proizvodnja je, kaže, iz godine u godinu sve
teža, repromaterijal za proizvodnju sve je
skuplji, a vremenske prilike neizvjesne.
“Imao sam 2022. godine od nevremena, štetu
u vrijednosti od oko 230.000 KM. Imao sam i 2018. godine štetu, kada mi je snijeg
uništio hektar i po proizvodnje. Imao sam i 2014. godine u poplavama, međutim,
proizvođača niko ne gleda, niti će pogledati. Jako je loš odnos nadležnih prema
domaćoj proizvodnji u BiH”, kaže Mešković.
Ova grana proizvodnje je teška, kaže Mešković,
ali mnogo znači stanovništvu ovog kraja, koji od proizvodnje obezbjeđuju
egzistenciju. Zahvaljujući kvalitetu, kupca nije teško naći.
“Mi smo zadovoljni plasmanom, danas su bili
neki kupc iz Srbije, koji bi trebali izvoziti za Rusiju. Za nekih 20-tak dana će
njima trebati robe odavde, neke veće količine, što je dobar znak. Početna
cijena je 8,5 KM, što je dobro u odnosu na prošlu godinu. U početku je to 8,00
maraka, kasnije padne na 2,5 ali eto, očekujem da će prosjek ove godine biti
oko 4.00 KM”, kaže Mustafa Mešković za Buku.
Manje štete na voću
Majevica je tradicionalno voćarski kraj. Poznata
prvenstveno po proizvodnji šljive, ali i jabuke i kruške.
Padavine i jak vjetar, priča za Buku Savo
Lazarević, proizvođač šljive iz Lopara, pričinili su manje štete na ranim
sortama, koje su već razvile plod.
“Bilo je nekoliko dana baš jakog vjetra.
Juče ujutro ustanem, vidim dosta otkinutih plodova. Imam i nešto jagoda pod
plastenikom, ali plastenik mi je potpuno uništio vjetar. Najlon i lukove sam
našao na drugom kraju dvorišta. Što se voća tiče, ovako nismo imali neke pretjerano
niske temperature koje bi dodatno uništile prinos, a nadamo se da ih neće ni
biti, mada prognoze nisu izvjesne. Voću je sada potrebno kiše”, kaže za
Buku Savo Lazarević majevički voćar.
U Semberiji štete na plasteničkoj proizvodnji
povrća
Jedan od najvećih proizvođača povrća u BiH,
Mladen Lazić iz Golog Brda kod Bijeljine, na svom porodičnom imanju već dugi
niz godina proizvodi povrće. Dio proizvodnje zasnovan je u plastenicima, dok je
drugi dio na otvorenom.
U proizvodnji mu pomaže sin Mihajlo.
“Ovo nevrijeme se baš loše odrazilo na
plasteničku proizvodnju. Imali smo značajne štete, ne onakve kao protekle
godine, ali ipak je bilo štete na nekih 10 plastenika koji su u tom trenutku
bili otvoreni, jer su pripremani za sadnju paprike za preradu. Sad, kada se
uzme u obzir da jedan taj najlon dođe 2.000 maraka i da treba iznova ga
postaviti, što je spor posao, ta šteta nije zanemarljiva, posebno kada se uzme u
obzir da to usporava bio proces”, kaže za Buku Mihajlo Lazić.
Lazići na svom imanju ove godine planiraju zasnovati
plasteničku proizvodnju na 5ha, dok će na oko 30ha biti otvorena proizvodnja.
Oko 70% sirovine namijenjeno je za preradu, dok se 30% svježe robe prodaje u
marketima i na pijacama. Najveći dio robe namijenjen je domaćem tržištu.
Prije pet godina, Lazić je pokrenuo i pogon za preradu, te osnovao kooperantsku
mrežu. Za povrtlare ovog kraja, koji iz godine u godinu imaju problem sa
plasmanom i viškom robe, novi pogon i siguran otkup predstavlja spas.
“Ja proizvodim paradajz, papriku, krastavac
i, vjerujte, zbog nekontrolisanog uvoza, svake godine meni poizvodnja
propadne. Ulaganja su velika, a uspijem prodati tek polovinu i to po niskoj
cijeni. Ostatak robe koji dovezem na pijacu, često i vratim nazad, jer kupca
nema. Tako svake godine poslujem u minusu. Otkup i organizovana proizvodnja
spas su za proizvođače. Znaš gdje prodaješ i po kojoj cijeni”, kaže za
Buku Milan Petković proizvođač povrća.
Manjak radne snage gorući problem
Godinama
unazad, poljoprivredni proizvođači susreću se sa problemom nedostatka radne
snage, što na njihovu proizvodnju i funkcionisanje gazdinstava ostavlja velike
posljedice. Seoska područja uglavnom bilježe odliv mladih ljudi, te oni koji
ostaju na selu i žive od proizvodnje s mukom zarade koru hljeba. Iako su cijene
dnevnica znatno povećane, te sada iznose od 80 do 100 KM po danu, ipak u sezoni
berbe radnika je, kažu nam, gotovo nemoguće naći.