Kada se još uzme u obzir da je sjetva bila četiri puta
skuplja u odnosu na prethodne godine, a plasman i otkupna cijena niski,
zbog čega je veliki broj proizvođača gasio farme i proizvodnju – sasvim
je sigurno da bh. privredi prijeti kolaps.
U zavisnosti od lokaliteta, štete, procjenjuje se, iznose od 40 do
100 posto. U majevičkom kraju, vodena bujica je potpuno opustošila
veliki broj parcela.
„Ljudima je otišao i kukuruz i pšenica, a jagode pogotovo. Ovdje je
najmanje 50 duluima jagoda otišlo. Štete su ogromne, ne možeš ti sad to
ni izbrojati koliko je tu truda uloženo, sredstava. Ovu godine počela je
sezona i završila što se tiče poljoprivrede“, kaže poljoprivrednik
Samir Karasuljić.
Ostali su, kažu, bez ičega. Ono što nije uništila poplava, uništilo
je toplo vrijeme i velike količine padavina koje su dovele do pojave
biljnih bolesti, što će dodatno umanjiti prinose. Proizvođači su očajni.
Sjetva nikad skuplja, a žetva neizvjesna.
„Sad je četiri puta skuplje – ja sam za nekih 350-ak duluma davao
nekih 20.000, a sad je to otišlo na 50.000“, govori Savo Bakajlić,
predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Dok ratari zbrajaju štete, posebno zabrinjava činjenica, kažu
ekonomisti, da zbog sličnih klimatskih uvjeta u okruženju, hranu iz
regiona nećemo moći uvoziti po povoljnim cijenama. Prije svega kada je
riječ o hljebnom žitu, koje čini 70 posto našeg tržišta.
„Mi nemamo robne rezerve sa kojima bi se moglo u ovakvim situacijama
intervenisati i stabilizovati cijena pšenice na tržištu. Pored toga,
znamo da domaća pšenica učestvuje 30-35 posto u prehrambenoj industriji,
a ostatak uvozimo iz Srbije i Mađarske – toj uvoznoj pšenici cijenu
diktira berza i mi na to ne možemo utjecati“, upozorava Radenko Pelemiš,
predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Ogorčeni ratari najavljuju gašenje proizvodnje jer, kažu, niko od
nadležnih ne radi ništa na zaštiti domaću proizvodnju. Uvoz je
nekontrolisan, cijene diktira berza i države regiona, a žetva hljebnog
je na pragu i nije izvjesna, s obzirom na to da su, kako kaže
poljoprivrednik Petar Dragojlović, svi magacini puni prošlogodišnjeg
roda pšenice: „Otiđite u svaki mlin – svako će vam reći da oni sa
pšenicom nemaju gdje, da su puni, da ne znaju ni šta će, ni hoće li
ikako otkupljivati pšenicu, a cijena ih svakako ne interesuje“.
„Koja je to matematika da ja ulažem u proizvodnju, da nemam iza sebe
države, da se ne zna pošto će to biti, kakva će biti cijena? Nema toga
više – to je bilo i trajalo. Bilo nas je 15.000, a sad u Semberiji nema
nas 1.000-2.000 proizvođača. Ovo ide ka katastrofi“, dodaje Bakajlić.
Loši vremenski uvjeti i smanjenje proizvodnje dovest će do manjka
poljoprivrednih proizvoda, što neminovno dovodi i do poskupljenja.
Poljoprivredna proizvodnja u BiH velikim dijelom bazirana je na uvozu
što bi, tvrde analitičari, uvoznicima mogao biti alibi za dodatno
povećanje cijena.
„Rijetko ćemo moći očekivati od nekog poslodsavca da ima društveno
odgovoran rad i poslovanje, da procjenjuje situaciju i u skladu s tom
formira cijene svoje robe. Svi će nastojati da iskoriste situaciju i
zarade što više. Ali, na drugoj strani, odgovorne države prave situaciju
da eliminišu monopole koji stvaraju uvjete“, objašnjava politički
analitičar Milenko Stanić.
Potrošačka korpa u BiH, po svemu sudeći, mogla bi postati – kesa. Od
nadležnih sada i proizvođači i građani očekuju reakciju. Do sada je, u
čitavom nizu inflatornih udara, nisu dobili.
Izvor: federalna.ba